Završila je 83. Mostra del Cinema di Venezia, a ovogodišnji Zlatni lav pripao je filmu Woman Unknown danske redateljice May el-Toukhy. Festival je donio nekoliko velikih glumačkih i redateljskih iznenađenja, snažne političke filmove, kontroverze, velike povratke i, očekivano, još jedan niz nezaboravnih modnih trenutaka na Lidu.
Venecija je i ove godine tijekom jedanaest dana bila ono što od nje očekujemo, mjesto na kojem se film, moda i celebrity kultura susreću na jednom od najljepših mogućih filmskih setova. 83. izdanje festivala održavalo se od 2. do 12. rujna, a zatvoreno je u subotu navečer dodjelom nagrada filmovima i autorima koji su se najviše istaknuli u glavnom natjecateljskom programu.
A najveća priča ovogodišnje Venecije bez sumnje je Woman Unknown.
Zlatni lav za Woman Unknown
Film danske redateljice May el-Toukhy osvojio je Golden Lion za najbolji film, a njegova glavna glumica Mathilde Arcel istu je večer osvojila Volpi Cup za najbolju glumicu. Riječ je, dakle, o dvostrukoj pobjedi jednog filma, i jednoj od najvažnijih priča festivala.
Woman Unknown vraća nas u Dansku neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. U središtu je Marie, mlada kućna pomoćnica koja se sprema udati za svog udovca-poslodavca, ali pokušava sakriti činjenicu da je tijekom rata bila u vezi s njemačkim vojnikom. Film kroz njezinu priču govori o krivnji, osudi i preživljavanju, ali i o tome kako su žene nakon rata često postajale simbolički krivci za mnogo šire društvene i političke probleme.
Pobjeda je posebno zanimljiva i zbog činjenice da je el-Toukhy bila jedina redateljica koja je samostalno režirala film u glavnom natjecanju, među 21 filmom u konkurenciji. Time je postala tek osma redateljica u povijesti Venecije koja je osvojila Zlatnog lava.
Na pozornici je naglasila da joj je upravo potreba da ispriča priče „nepoznatih žena” iz zajedničke povijesti bila jedan od razloga zbog kojih je ustrajala na filmu. I upravo je u tome možda i najzanimljiviji detalj ovogodišnje pobjede: film koji nije pokušavao biti najveći ili najglasniji završio je kao onaj koji je žiri odlučio najviše nagraditi.
Lee Chang-dong i Possible Love
Grand Jury Prize, odnosno drugu najvažniju nagradu festivala, osvojio je južnokorejski redatelj Lee Chang-dong za Possible Love. Film se bavi odnosima, klasom i emocionalnom udaljenošću kroz priču o nesretnom bračnom paru i odnosu s drugim parom. Bio je među naslovima koji su tijekom festivala dobivali vrlo dobre reakcije kritike, pa njegova nagrada nije došla kao veliko iznenađenje.
John Malkovich
Jedan od glumačkih pobjednika o kojem će se još dugo govoriti je John Malkovich, koji je osvojio Volpi Cup za najboljeg glumca za ulogu u filmu Wild Horse Nine Martina McDonagha. Malkovich u filmu glumi nepredvidivog veterana CIA-e koji nakon dijagnoze raka počinje preispitivati vlastiti život i moralnost onoga što je radio. Film je tijekom festivala bio jedan od popularnijih naslova, a upravo je Malkovicheva izvedba bila među njegovim najhvaljenijim elementima.
Glumac nije bio u Veneciji kada je nagrada dodijeljena, pa se publici obratio videoporukom iz Montreala. Za Malkovicha je nagrada posebno zanimljiva jer je jedan od onih velikih glumaca čija se imena desetljećima vežu uz najvažnije filmske uloge, ali još uvijek nema Oscar. Zato se već govori o tome da bi upravo Wild Horse Nine mogao označiti početak njegove ozbiljnije awards-season priče.
Najbolji redatelj i kontroverzni DAU
Nagrada za najbolju režiju pripala je Ilyi Khrzhanovskom za DAU, film o fizičaru i nobelovcu Levu Landauu koji je bio prisiljen raditi na sovjetskom nuklearnom programu. Vizualno ambiciozan film već je tijekom festivala izazvao pažnju, ali i kontroverze. Razlog je činjenica da je njegovo sudjelovanje u Veneciji bilo kritizirano zbog povezanosti pojedinih članova projekta s Rusijom. Film je, međutim, sniman u Harkivu još između 2008. i 2011., dakle prije početka rata, a Khrzhanovsky je nakon osvajanja nagrade govorio o miru i podršci Ukrajini.
NAZA osvojio posebnu nagradu žirija
Jedan od politički najvažnijih trenutaka festivala dogodio se u konkurenciji dokumentaraca. Special Jury Prize pripao je filmu NAZA, redatelja Yuvala Abrahama i Rachel Szor, dokumentarcu koji se bavi izraelskim vojnim operacijama u Gazi. Film se temelji na svjedočanstvima 24 anonimna izraelska pripadnika vojske i obavještajnih službi, a već nakon premijere izazvao je snažne reakcije i političke polemike. Njegova nagrada zato je bila više od još jednog festivalskog priznanja - NAZA je postao jedan od naslova koji su pokazali koliko je ovogodišnja Venecija bila zainteresirana za film kao prostor političkog i društvenog dijaloga.
Film je, prema izvještajima s festivala, dobio i jednu od najdužih ovacija, čak 24 minute, što ga je učinilo jednim od najglasnije podržanih naslova ovogodišnje konkurencije.
Nezaobilazan red carpet
Kao i svake godine, film je bio samo polovica priče. Druga se odvijala na crvenom tepihu. Venecija je još jednom potvrdila status festivala koji funkcionira gotovo kao zanimljiva modna pista. Jedan od neočekivanih modnih favorita bio je upravo John Malkovich. Za premijeru Wild Horse Nine pojavio se u širokom Diorovu odijelu i bijeloj svilenoj košulji s efektnim ovratnikom, looku koji se izdvojio kao jedan od najboljih trenutaka festivala.
A festival je počeo jednako glamurozno kao što je završio. George Clooney stigao je sa suprugom Amal, a već na samom otvorenju primio je Golden Lion za životno djelo. Clooney je nagradu primio kao priznanje za više od tri desetljeća karijere u kojoj je jednako važan bio kao glumac, redatelj i producent. Uz njega, istu je čast tijekom festivala dobila i Ellen Burstyn, koja je u Veneciji imala i dodatni razlog za pojavljivanje, nastupila je u dva filma, među kojima je i Flesh Impact, redateljski prvijenac Maggie Gyllenhaal o Marilyn Monroe.
Što ćemo pamtiti od ovogodišnje Venecije?
Venecija je ove godine nagradila film o ženi čiju je priču povijest gotovo izbrisala, glumca koji je desetljećima jedan od najprepoznatljivijih karaktera svjetskog filma i dokumentarac koji je otvorio jedno od najtežih političkih pitanja današnjice. Zato za sobom ostavlja upravo ono što bi jedan veliki filmski festival treba ostaviti, nekoliko filmova o kojima ćemo još govoriti, uloge koje će plijeniti pažnju na budućim nominacijama za prestižne nagrade, političke teme koje nije bilo moguće ignorirati i dovoljno dobre mode.
