U zadnje vrijeme kroz tekstove i objave svjedočimo neobičnom paradoksu u svijetu luksuzne mode - torba koja ima status jedne od najteže dostupnih na svijetu postala je jedan od najprepoznatljivijih rekvizita društvenih mreža. Dok se (potencijalni) kupci Hermèsa raspituju o pravilima kupnje, grade odnose s prodajnim savjetnicima i nadaju se da će jednoga dana dobiti priliku kupiti željeni model, na Instagramu i TikToku nižu se objave u kojima jedna Birkin torba nije dovoljna.
Svjedočimo sve većem broju objava u kojima garderobni ormari obiluju modelima - ormarima u kojima žive Birkinice različite veličine, boje i kože, a kolekcije se predstavljaju kao dokaz uspjeha, financijske moći i pristupa svijetu koji većini kupaca ostaje nedostupan.
Upravo je taj kontrast ponovno potaknuo raspravu o statusu Birkin torbe. Kako predmet koji se povezuje s nedostupnošću može istodobno postati toliko vidljiv? I što se događa s njegovom ekskluzivnošću kada se na društvenim mrežama počne činiti da ga svi imaju?
Torba koju nije dovoljno samo željeti
Hermèsov model Birkin, predstavljen 1984. godine i nazvan po glumici i pjevačici Jane Birkin, odavno je više od modnog dodatka. Njegova privlačnost počiva na kombinaciji izrade, nasljeđa brenda, cijene i reputacije predmeta koji nije uvijek moguće jednostavno kupiti, čak ni kada si ga možete priuštiti. Pritom je važno razlikovati službenu listu čekanja od načina na koji se kupnja Birkin torbe u praksi odvija. Hermès ne nudi jednostavan, univerzalan sustav rezervacije u kojem se kupci samo upišu na listu i čekaju svoj red.
Dostupnost modela ovisi o tržištu, prodajnom mjestu i trenutačnoj ponudi, a kupnja može uključivati dugoročniji odnos s prodajnim osobljem. Upravo je taj neprozirni proces postao dijelom mita o Birkin torbi, ona nije samo skupa, nego se doživljava i kao predmet kojem se mora pristupiti na poseban način.
Za neke kupce to je dio magične privlačnosti. Za druge je riječ o frustrirajućem sustavu u kojem sama spremnost na trošenje novca ne jamči pristup željenom proizvodu. A kada se tome pridruže priče o kupnji drugih proizvoda brenda prije nego što se kupcu ponudi mogućnost kupnje određene torbe, granica između ekskluzivnosti i strategije prodaje postaje još zanimljivija tema.
Ormari puni Birkinica...
Na društvenim mrežama, međutim, susrećemo sasvim drukčiju sliku. Influenceri i kolekcionari pokazuju kolekcije Birkin torbi, ponekad organiziranih prema boji, veličini ili vrsti kože, kao da je riječ o osobnoj galeriji luksuznih predmeta. Torbe se predstavljaju u detaljnim obilascima garderoba, videima raspakiravanja i objavama koje otkrivaju koliko se primjeraka nalazi u nečijoj kolekciji. I dok se internet ljuti, za ukazati je kako takve objave ne otkrivaju nužno cijelu priču. Torbe mogu dolaziti iz različitih izvora, uključujući izuzetno živo sekundarno tržište, a nije zanemariva i dupe industrija.
Kada ekskluzivnost postane show
Birkin nije izgubila svoju povijest, prepoznatljiv dizajn ni reputaciju. Ali njezin kulturni status nije nepromjenjiv. Kada se luksuzni predmet pretvori u ponavljajući motiv na društvenim mrežama, njegova se ekskluzivnost više ne gradi samo na dostupnosti, cijeni i izradi, nego i na načinu na koji ga publika doživljava.
Torba koja je nekada svoju privlačnost gradila na diskreciji, rijetkosti i prepoznatljivoj izradi danas se nerijetko pojavljuje kao sredstvo javnog dokazivanja bogatstva, a dio publike se umorio od neprestanog isticanja luksuznih predmeta i počeo propitivati jesu li oni i dalje poželjni sami po sebi ili su postali simboli društvene igre u kojoj je važnije pokazati da nešto posjedujemo nego objasniti zašto nam je to uopće važno.
Je li problem u Birkin torbi ili u kulturi luksuza?
Možda je najzanimljivije pitanje upravo ono koje se krije iza cijele rasprave, zašto želimo Birkin torbu? Zbog njezine izrade, dizajna i povijesti ili zato što smo naučili da ona predstavlja određenu razinu uspjeha? Ta dva razloga ne moraju se međusobno isključivati, ali društvene mreže sve ih češće stapaju u jednu sliku u kojoj se vrijednost predmeta potvrđuje brojem pregleda, komentarima i reakcijama.
A to je ostavilo trag - internet je promijenio način na koji doživljavamo ekskluzivnost. Zato pitanje nije je li Birkin izašla iz mode, nego može li zadržati auru posebnosti u kulturi u kojoj se gotovo sve, pa i najnedostupniji luksuz, prije ili poslije pretvori u sadržaj.
