Nakon brojnih pomaknutih komedija, glumica Uma Thurman okušala se u novom filmskom žanru
Osim o ulozi, iskreno govori i o mladosti iz koje vuče komplekse kojih se tek nedavno riješila. Glumicu Umu Thurman u posljednjih nekoliko godina gledali smo uglavnom u komedijama pa će biti poprilično zanimljivo vidjeti je u hororu ‘Niz mračni hodnik’, koji uskoro stiže u hrvatska kina. U novom filmu glumi upraviteljicu osamljene škole za tinejdžerice, a ta joj je uloga, kaže, bila jedna od najizazovnijih. Glumačku biografiju ove 48-godišnjakinje obilježili su, uz uspjehe, i mnogi neuspjesi na kinoblagajnama, no uvijek se vraćala uzdignute glave. Unatoč želji za privatnošću i rijetkim medijskim istupima, novinske stupce punile su priče o brakovima s holivudskim zavodnicima Garyjem Oldmanom i Ethanom Hawkeom, ali i priznanje da boluje od dismorfičnog tjelesnog poremećaja koji se očituje depresijom, izbjegavanjem društvenih okupljanja te neispravnim doživljavanjem vlastitih tjelesnih proporcija.
Story: Uskoro ćemo vas gledati u novom filmu, otkrijte nam nešto o radnji?
Radnja je vrlo uzbudljiva. Riječ je o gotičkoj priči o 14-godišnjoj djevojčici Kit Gordy koja s prijateljima pokušava spoznati tajne uklete škole. Škola se nalazi izvan zemlje, a kada je Kit tamo stigla, osjetila je zlo. Kako vrijeme prolazi, suočava se s natprirodnim pojavama u instituciji i tamnim silama ravnateljice, a svi znakovi upućuju da je moj lik povezan s tim neobjašnjivim događajima. Više vam ne smijem otkriti.
Story: Kako ste se snašli u pomalo drukčijoj ulozi?
U početku sam bila uplašena, ali radnja mi se toliko svidjela da sam samoj sebi rekla da se moram okušati u toj ulozi. Uzbuđena sam zbog svega.
Story: I vi ste se našli među žrtvama seksualnog predatora Harveyja Weinsteina. Je li vam bilo teško o tome javno govoriti?
U početku osjećate nelagodu, ali zatim shvatite da je to jedino ispravno. Prvu neugodnost s Weinsteinom doživjela sam 1994., u vrijeme velikog uspjeha filma ‘Pakleni šund’ Quentina Tarantina koji je Weinstein producirao, a ja sam u njemu glumila. Nije to bila opasna prijetnja. Bilo mi je više kao da je riječ o luckastom, ekscentričnom ujaku. Tijekom sastanka u hotelskoj sobi u Parizu pojavio se u kućnom ogrtaču i ponudio mi da odemo u saunu, a cijelo je vrijeme sve više otkrivao tijelo. Rekla sam mu da je smiješan i pobjegla. Gora se stvar dogodila nedugo nakon toga, u hotelu Savoy u Londonu. Tamo me dograbio i pokušao leći na mene, gurao me prema međunožju, no uspjela sam pobjeći. Potom mi je poslao vulgarno velik buket žutih ruža. Odlučila sam otići k njemu i povela sam prijateljicu koja je bila dobra prijateljica Roberta De Nira. željela sam mu izravno reći sve što mislim o njemu, no nisam daleko dospjela. Zaprijetio mi je da će me staviti na crnu listu i uništiti mi karijeru.
Story: Spomenuli ste i redatelja vaših velikih uspješnica, Quentina Tarantina. Na njega ste se također požalili…
Da, i smatram to opravdanim. Prisilio me da na snimanju ‘Kill Billa’ samostalno odradim zahtjevnu scenu vožnje zbog koje mi je vrat trajno oštećen, a koljena uništena. Molila sam ga da to učini kaskader, a on je rekao da nema potrebe. Udarila sam trbuhom u volan i osjetila jaku bol, noge su mi ostale zaglavljene i prvo što sam tada pomislila bilo je: “O Bože, nikad više neću hodati.” On je cijelo vrijeme zataškivao nesreću, što me povrijedilo. Snimku tog događaja ustupio mi je tek 15 godina nakon nesreće. Quentinu je danas žao i osjeća se loše zbog svega što se dogodilo. Kada mi je dao snimku, znao je da ću je objaviti i da će mu naštetiti. Ponosna sam na njega što je hrabro učinio pravu stvar.
Story: Od djetinjstva se borite s niskim samopouzdanjem. Jeste li ga s godinama stekli?
Dok sam bila djevojčica, netko mi je rekao da imam ružan osmijeh i otad sam se izbjegavala smijati otvorenih usta. Nastojala sam da mi osmijeh bude suptilan i blag. Samopouzdanje mi je dodatno narušio majčin prijatelj koji mi je, kad sam imala samo deset godina, predložio da odem na estetsku operaciju nosa. Danas mi je žao što sam se tako osjećala i zbog nevažnih ljudi smatrala da nisam dovoljno lijepa.
Story: Unatoč tome, kakva vas sjećanja vežu uz djetinjstvo?
Odrasla sam u netipičnoj, neki bi rekli poprilično ekscentričnoj američkoj obitelji. Majka Nena, švedsko-njemačkih korijena, bila je fotomodel, a baka po majci je 20-ih godina prošlog stoljeća bila prava ljepotica. Brončani kip moje gole bake i danas krasi luku Smygehuk na najjužnijoj točki ©vedske. Otac Robert je među prvima u Americi postao sljedbenik budizma jer je kao student s prijateljima motorom putovao Indijom i završio na Tibetu gdje se sprijateljio s dalaj lamom. Moje troje braće - Ganden, Dechen i Mipam - i ja najranije djetinjstvo proveli smo s roditeljima u gradiću Almori na sjeveru Indije, gdje smo odgajani u budističkoj vjeri. Nakon bezbrižnog djetinjstva u Indiji, povratak u Ameriku i prilagodba na nov način života i gradsku djecu nije bila nimalo laka. Odskakala sam od drugih, i to ne samo zbog neobična imena već i nekonvencionalnog odgoja. Svi su me zezali i zbog stopala koje je dosegnulo broj 44.
Story: Jeste li se zbog zlobnih komentara podvrgnuli estetskim zahvatima?
Mnogo se pisalo o tome da drukčije izgledam, što se pripisivalo kirurškim korekcijama, no to nije istina. Na jednoj sam premijeri drukčije izgledala jer smo moj tim stilista i ja odlučili malo eksperimentirati s make upom. Naglasili su mi usne, a na oči nisu nanijeli maskaru i eyeliner pa je rezultat bio drukčiji od onog kako inače izgledam na crvenom tepihu.
Story: Kako najradije provodite slobodno vrijeme s djecom?
Maya ima već 20 godina, Levon ima 16, a Luna šest. Starija djeca me više baš i ne doživljavaju, nisam im potrebna kao što je to bilo do prije pet godina. Postaju svoji ljudi, ponosna sam na njih. S Lunom volim otići u park, gdje se izujemo pa bose skačemo po pijesku. Obožavam što još uvijek njegujem dijete u sebi.
Story: Odnedavno vas povezuju s godinu dana mlađim glumcem Joshom Lucasom. Je li istina da ste u vezi?
Smiješni su mi ti novinski natpisi. Sve i da smo zajedno, ne bih to potvrdila.
Story: Otkrijte nam barem jeste li zaljubljeni?
Uvijek!
