Turska zvijezda: 'Otac me na samrti zadužio da se brinem o obitelji'

Novi Bali-beg - tako žene diljem svijeta tepaju turskom glumcu, markantnom Ibrahimu Çelikkolu kojeg pratimo u seriji ‘Kazna’. Gledatelji 36-godišnjaka pamte iz serije ‘Milost’ te filma ‘Sultan El-Fatih’, a prije nego što je dobio priliku pokazati glumačko umijeće, radio je kao model. Sa 18 godina ostao je bez oca, pa je preuzeo brigu o majci i sestri. Avanturistički duh i ljubav prema prirodi i sportu pridonose njegovoj psihičkoj i tjelesnoj formi, zahvaljujući kojoj su ga obožavateljice proglasile jednim od najseksepilnijih Turaka. Njegovu dubokom pogledu i razbarušenoj kosi nije mogla odoljeti ni Deniz Çakır, koju naši gledatelji pamte kao sultaniju Šah iz serije ‘Sulejman Veličanstveni’. Nakon što su prekinuli, ona se od tuge odala alkoholu, a on je sreću pronašao u arhitektici Mihre Mutlu s kojom je prošle godine, u antičkom grčkom gradu Knidosu, uplovio u bračnu luku.

Story: Kad ste već spomenuli, kakve vas uspomene vežu za djetinjstvo?

Imao sam sretno i bezbrižno djetinjstvo. Rođen sam na Dan zaljubljenih 1982. godine u turskom gradu Izmitu, gdje sam pohađao privatnu školu, a glava obitelji bio je moj otac koji je po zanimanju bio časnik. Bio sam nestašno i neposlušno dijete. Iako sam imao loše ocjene, ali svi su me profesori voljeli. Moja je obitelj uvijek bila uz mene i u svemu me podupirala.

Story: Je li vaša obitelj bila imućna?

Dok sam bio malen, moja je obitelj bila jako imućna. Čak smo i drugoj djeci plaćali obrazovanje u privatnim školama. No odjednom smo bankrotirali pa sam bio primoran pobrinuti se za obitelj. Najgore je bilo kad sam izgubio oca.

Story: Od čega je preminuo vaš otac? Kako je to utjecalo na vas?

Od posljedica srčanog udara. Moja je obitelj patrijarhalna tako da, nakon što je otac umro, cijela je obitelj dospjela na moja pleća. Otac mi prije smrti rekao: “Ako mi se što dogodi, mama i sestra ostaju tebi na brigu”. Obitelj se tada preselila u Istanbul, a ja sam za to vrijeme bio u Bursi kod ujaka, rektora Sveučilišta Uludag, koje sam i upisao. Istodobno sam se profesionalno bavio košarkom.

Story: Jeste li završili fakultet?

Ne. Vjerojatno sam jedini u obitelji koji nije diplomirao. Svi su ili profesori ili liječnici. Učim kad stignem, želim završiti fakultet jer sam prekinuo studij i preselio se u Istanbul.

Story: Čini se da je to bila odlična ideja. Ondje vas je i prepoznala modna agentica...

Da. Kad sam došao u Istanbul, doselio sam se kod starije sestre, no nisam znao čime bih se točno bavio. Jednoga dana u trgovačkom centru preda mnom se pojavila žena koja mi je dala posjetnicu modne agencije, no mene to nije previše zanimalo. Nakon dva mjeseca ista me žena ponovno vidjela i pitala zašto nisam došao, no ni to me nije potaknulo da joj se javim. U međuvremenu je prošlo mjesec dana i opet smo se sreli u restoranu gdje mi je rekla: “Neću te ni pozdraviti, nije te briga, uopće ne želiš doći”.

Story: Treći put je uspjela?

Da, nagovorila me. Otišao sam u agenciju u kojoj su bile poznate manekenke, glumačke zvijezde i mnogi drugi. Imao sam sreće odmah prvi dan jer me modni brend angažirao za kampanju. Bio je to svijet u kojem sam htio sudjelovati i izbaciti svoju mladenačku energiju. Tijekom šestogodišnjeg bavljenja manekenstvom naučio sam što je to život.

Story: Unatoč tome što ste mogli vrlo dobro živjeti od toga, ostavili ste se manekenstva. Pojavile su se druge ambicije?

Manekenski život ne može se dugo voditi. Uštedio sam nešto novca i želio sam otvoriti trgovinu tekstilom. Manekenstvo mi je pomoglo da naučim nešto o tom zanimanju. Tada ni u ludilu nisam mislio da ću se baviti glumom. No u redu za autobus koji je išao u Taksi-mu, gdje sam želio unajmiti trgovinu, sreo sam prijatelja kojeg sam otpratio na audiciju za seriju ‘Pars: Narkoterör’. To je bio početak novog poglavlja.

Story: Je li tako počela vaša glumačka karijera?

Da. Prišla mi je gospođa koja mi je rekla da dođem na audiciju. Prvo sam joj rekao da čekam prijatelja, no ona je inzistirala. Nevoljko sam otišao i ugledao cijenjenog redatelja Osmana Sinava. Vidio me i poželio razgovarati sa mnom. Dali su mi scenarij, radio sam na njemu i opet otišao do njih, tada su mi rekli da sam dobio ulogu. Odmah sam otkazao najam za trgovinu tekstilom. Znam da mi gluma neće dosaditi jer svaka je nova uloga nova igra, a kada ste vidjeli dijete kojemu je dosadilo igrati se?

Story: Serija ‘Milost’ na kraju emitiranja izazvala je val protesta razočaranih gledatelja jer u zadnjoj epizodi glavne junakinje Deniz i Narin poginu u prometnoj nesreći. Jeste li očekivali takve reakcije?

Jesam. Gledatelji se poistovjećuju s likovima, žive s njima njihov život, zavole ih. Logično je bilo da će negodovati zbog takvog kraja. Društvene mreže bile su prepune kritika na račun scenarista koji su sretni završetak knjige okrenuli u tragediju. Gledatelji bi trebali shvatiti da je to serija, a ne stvarni život i konačni kraj likova.

Story: Sve uloge koje ste dosad utjelovili bili su pomalo ljutiti likovi. Jeste li takvi i privatno?

Apsolutna sam suprotnost svojim likovima. Osjećajan sam čovjek koji vjeruje da je izbacivanje opravdanog bijesa iz sebe itekako potrebno. U tome mi najčešće pomaže sport.

Story: Upravo je sport zaslužan i za vašu besprijekornu figuru.

Idem u teretanu, svako jutro trčim i ponekad zaigram košarku. Nemiran duh ponekad mi je zadavao probleme. Kao što sam spomenuo, nisam podnosio sjediti u školi. Čovjek sam za planinarenje, avanture i sport. Uz to, pazim na prehranu i nastojim zdravo živjeti. Dosta sam smršavio i trenutačno sam zadovoljan izgledom. Jednog dana volio bih ima-ti sportsku školu.

Story: Vrlo ste ambiciozni. Možete li reći da ste trenutačno ostvarili sve što ste željeli?

U životu imam sve što sam želio, a najvažnije jest da sam dobar čovjek. Barem vjerujem da jesam. I vrlo je važno biti pozitivan jer s takvim stavom sve ide lakše. Ali, kad kažem da imam sve, ne mislim na materijalne stvari jer naravno da si ne mogu priuštiti svaku glupost. No to me i ne zanima.

Story: Žene vas jako vole, laska li vam to?

Naravno. Volim osjećaj ljubavi i volim žene, a privlače me one koje odišu samouvjerenošću, zabavne i vesele. Uvijek sam na neki način zaljubljen. Uvijek sam bio u dugim vezama. Jedna od najljepših strana našeg posla jest zanimanje žena za mene. Što čovjek više može poželjeti od toga da bude voljen?

Story: Svojedobno vas je bivša Miss Turske pratila u stopu?

Slijedila me posvuda. U jednom istanbulskom restoranu čak se sukobila s mojom prijateljicom s kojom sam izišao na večeru misleći da mi je to djevojka. Sve je to posljedica posla kojim se bavim. Nisam prvi kojem se to dogodilo, a vjerojatno ni posljednji.

Story: Na društvenim mrežama djevojke najčešće komentiraju vaš pogled.

Stvarno mi nije jasno zašto djevojke luduju za mnom i za mojim magičnim pogledom, nisam imao pojma da moj pogled ostavlja takav dojam.

Story: Što vas fizički prvo privuče kod žena?

Osmijeh, ali važniji je onaj prvi klik kad počne razgovor, kad vidim da me pozorno sluša, da joj se oči sjaje. U ljubavi se svašta može dogoditi, zato ne treba biti isključiv i nešto uvjetovati. Uz to, život se ne svodi samo na dobar izgled ili na ljubav. Puno je tu kamenčića koji se trebaju posložiti da bi mozaik života bio onakav kakav treba.

Story: A što vas može odbiti?

Laži... To nikako ne mogu prihvatiti. Ako nema laži, sve drugo je u redu. Može trošiti previše novca po trgovinama, u raznim salonima ljepote, može ljenčariti, ne kuhati ni meni ni sebi. Ništa neću zamjeriti jer to se sve može nadomjestiti. Iskrenost mi je najvažnija. Ako toga nema, nema ni veze.

Story: Prošle godine oženili ste se arhitekticom Mihre Mutlu. Čime vas je osvojila?

Samopouzdanjem i spontanošću. Ona je fantastična žena koju krasi nevjerojatan smisao za humor. Uz sve to, izgleda prekrasno.

Story: Na vjenčanju ste bili u odjeći inspiriranoj togama. Kako ste se odlučili na to?

Nismo planirali vjenčanje. S prijateljima smo otišli na godišnji odmor u Datçu u Turskoj i ondje shvatili da se uskoro želimo oženiti. Sve smo uspjeli organizirati u dva dana. Ceremonija je bila privatna i puna emocija.

Story: Kako biste opisali život u braku?

Uvijek sam govorio da brak može čovjeku pomoći da na poslovnom planu bude bolji. Znate što? Imao sam pravo. Ako uživate dijeliti život s osobom koju volite, ako imate iste poglede na važne stvari, a istodobno poštujete različitosti, tada brak nije nešto čega se trebate bojati. No najvažnije je da ne smijete biti ovisni jedno o drugome. Morate biti povezani, ali nikad ovisni. U tom slučaju vaša veza ili brak osuđeni su na propast.

Story: Kako najradije provodite vrijeme sa suprugom?

Zajedno vježbamo, plivamo, trčimo. Volimo kuhati i pripremati romantičnu večeru samo za nas dvoje. To su mi naši najdraži trenuci. živimo izvan grada, u kući s velikim dvorištem, okruženi prirodom. Ponekad samo sjedimo na trijemu i razgovaramo.

Story: Biste li uskoro voljeli postati otac?

Obožavam djecu. Imam petogodišnjeg nećaka s kojim obožavam provoditi vrijeme. On mi mnogo znači. Tako da je moj odgovor na ovo pitanje da, definitivno želim djecu. želim proširiti obitelj.

Story: Biste li više voljeli kćerkicu ili sina?

Oboje. Ali kad bih morao birati, možda bih ipak više želio djevojčicu. Vjerujem da žene čine svijet ljepšim. Barem je meni život ljepši uz sve žene koje me okružuju - moju majku, sestru i suprugu.

Story: Čini se kao da vam je ljubav jedna od najvažnijih stvari na svijetu. Je li to istina?

Moglo bi se reći. Ljubav je pokretač svega, volim moć ljubavi koja nemoguće lako učini mogućim. Ona ima moć apsorbirati, obnoviti i izliječiti rane.

Story: Kako vidite svoju budućnost?

Nije mi važno gdje ću biti nego kako ću se osjećati. Nadam se da ću živjeti u miru, zdravlju te da ću i dalje biti uzbuđen zbog onoga što radim. Nadam se da me pozitivna energija neće napustiti i da ću vrijeme provoditi s voljenima. živite kako vaša duša želi, jer život je neočekivano kratak i ne ostavljajte prostora za žaljenje.