Nakon dvije godine rada zagrebački bend Lika Kolorado izdao je debitantski album. ‘Smiješ zaurlat’ naziv je njihova studijskog prvijenca koji nas, kako opisuju, uvodi u svijet nesigurnosti, jala, mržnje, ljubomore, nesavršenosti i suočavanja s pitanjima i situacijama koje u svakodnevnom životu stavljamo pod tepih. Kako pjesme zvuče uživo, publika će se imati priliku uvjeriti 9. ožujka, kada će ova talentirana četvorka album predstaviti koncertom u KSET-u. A što su još pripremili za ovu godinu te gdje vide svoje mjesto na domaćem glazbenom nebu, samo je dio onoga što su nam otkrili basistica Ana Jelić, vokal Filip Riđički, gitarist Vanja Senčar i bubnjar Pavle Gulić.

Story: Filipe, publika vas je upoznala kao glumca, mnogi i ne znaju da se bavite glazbom.

Filip: Mislim da znaju. Glazbom sam se bavio i prije te istodobno s glumom. Ali tada dio mene nije bio zreo za javnost. Stati pred ljude zahtijeva malo hrabrosti.

Story: Kako ste se okupili?

Vanja: Filip i ja znamo se iz nekih prijašnjih skupina i evo nas zajedno.

Filip: Anu sam upoznao kada sam je intervjuirao za Radio Student. Poslije sam je zvao da vidim zna li nekog tko bi nam svirao bas, na što je odgovorila da ona svira bas. Zajednički prijatelji, odnosno pjevačica Dunja Ercegović, spojili su Pavla i mene, i to je cijela priča. 

Story: Kako je nastalo ime?

Vanja: Naziv je trebao biti privremen, dok ne smislimo nešto bolje. No u međuvremenu smo shvatili da je ime super. Inače, Liku i Colorado povezuje Nikola Tesla. Rođen je u Lici, laboratorij je imao u Colorado Springsu, a bez njegova doprinosa današnja bi glazba bila znatno drukčija, akustična.

Filip: Ima tu i neke mistike - brda su mi oduvijek zastrašujuća, misteriozna. Ima nešto duhovno u tome da se malo izgubiš u planinama. Uspinjemo se da bismo spoznali sebe, Boga, svemir, što god... A i Lika je tu iza ugla, dva sata vožnje od Zagreba, uopće je ne poznajem, zastrašujuća mi je. Jednom smo se vozili Velebitom i netko je rekao da vani izgleda kao Colorado. Poanta je da ne moraš potegnuti do Colorada kako bi upoznao Liku, i obratno.

Story: Kako biste definirali glazbeni žanr koji izvodite? Svrstavaju vas u britpop i indie bend.

Pavle: Ne znam, meni je to indie.

Ana: Ljudi se danas hvataju za određen žanr, ali više ne prevladava isključivo jedan. U modi je miks svega, što je važno da bi bend došao do svojeg stila.

Vanja: Danas, ako niste sigurni koji bi to bio žanr, onda je sve indie.

Filip: Indie zapravo znači ‘independent’ jer su u Americi u posljednjih dvadeset godina glavne izdavačke kuće, poput Universala i sličnih, uglavnom išle za zaradom. Manje su kuće poručile da njima ne treba novac, rekle su svojim bendovima da se igraju. Zato je odande i potjecala hrabrija glazba koja je ‘razbijala zidove’. Sva je inovativnost dolazila iz undergrounda pa su velike kuće odlučile preuzeti dio toga. I zato su svi danas indie, jer je izgubio značenje. Pogotovo u Hrvatskoj, gdje je sve nezavisna produkcija i rijetko tko ide za novcem. 

Story: Koji je vaš cilj - zaraditi ili igrati se?

Filip: Zafrkavati se, pisati glazbu... Uživamo stvarati glazbu koju mi slušamo.

Story: Kako nastaju vaše pjesme?

Vanja: Najčešće Filip piše tekstove i sukladno njima gradimo glazbu. Prošao sam neki dan pokraj kafića u kojem smo se Filip i ja našli 31. prosinca 2015. godine. Kako smo tada imali u ladici neke pjesme iz prijašnjih projekata, zaključili smo da je šteta da propadnu i odlučili ih snimiti zbog sebe. Da ne nestanu. Prvotno su trebale zvučati drukčije, biti lakše, akustične.

Filip: Neke pjesme imam jako dugo, zapravo pet je starih, pet novih. Bile su mi drage, šteta bi bila da ih ne snimim. »im je Ana došla u bend, dobile su sasvim drukčiji prizvuk. Svatko u bendu da svoj pečat određenoj pjesmi.

Story: Jedna od pjesama koja je dugo bila u ladici jest i vaš najnoviji singl ‘Samuraj’. Zašto ste toliko čekali?

Filip: Kada sam je napisao, mislio sam da neće proći jer je previše otvorena, previše iskrena za moj ukus. Shvatio sam da bi je trebalo malo zakamuflirati. 

Story: O čemu govori? 

Filip: Svi su bili u jednoj takvoj vezi - zaljubljen si u neku osobu oko koje trčiš i radiš sve što je u tvojoj moći kako bi dobio neku reakciju - skačeš, plešeš, glumiš samuraja. No što se više trudiš, druga strana sve više uzmiče. Nastaje suprotan učinak. U svakom odnosu postoji osoba kojoj je više i kojoj je manje stalo, a u tom sam odnosu ja bio taj kojem je više stalo. To je najnepovoljniji položaj. I danas znam gdje je ta cura i što radi, a ona nema pojma da pjesma govori o njoj. Niti će doznati. Zahvalan sam što sam s tom ženom, koja mi je danas iznimno antipatična, imao tu priču jer se izrodila pjesma. 

Story: Ovim singlom ujedno najavljujete i debitantski album ‘Smiješ zaurlat’ koji je već na tržištu. Koliko je pjesama na njemu?

Filip: Deset.

Story: Možete li nam opisati vaš proces rada na albumu?

Filip: Kaotičan je. Problem je to što nemamo uvjete za rad. živimo prema zapadnim standardima, i produkcijski i vizualno. I to ne samo kad je o glazbi riječ nego općenito o umjetnosti. Ali razlika je u tome što inozemni bendovi mogu živjeti od toga. Ni uvjeti rada nisu jednaki, nemamo mi taj novac. Strani bendovi rade na glazbi osam sati dnevno, u odličnim studijima, to im je kao posao i naravno da će rezultat biti fantastičan. Naši su glazbenici prisiljeni svirati po garažama i zato velik broj njih može isplivati tek nakon gomilu uloženog truda i rada. Uvjeti su takvi kakvi jesu, ali radimo sa srcem. Ovim se bavimo jer nam je to strast. 

Vanja: Vrijeme provedeno u studiju bilo je iznad svih očekivanja, osobito kad je riječ o broju ponavljanja, ali to je zato što smo napravili dobru pripremu. 

Ana: Snimanje je išlo glatko, ali kako svi radimo nešto dodatno, teško je bilo organizirati se. Pjesme smo snimali i nekoliko mjeseci. 

Story: Osim aktualnog ‘Samuraja’, iza vas su i singlovi ‘Kralj’, ‘Smiješ zaurlat’ i ‘Sigurno’. Kako su publika i kritika reagirali na njih?

Vanja: Ana je naš najgori kritičar. Svi smo samokritični, ali ona najviše. Nismo objavili ništa s čim nismo zadovoljni. Ako nam se pjesma ne čini dovoljno iskrena, radimo na njoj sve dok ne budemo zadovoljni. 

Story: Planirate li veće nastupe ili koncerte?

Filip: Trenutačno dogovaramo što više koncerata. Imamo probe svaki dan. A tu je i koncertna promocija ploče u KSET-u 9. ožujka. 

Story: Tko su vam glazbeni uzori u Hrvatskoj? 

Filip: Damir Urban, Pips, Chips & Video-clips, Haustor, Vještice... Od modernijih, više underground izvođača, Vlasta Popić, Gatuzo.

Ana: Nismo baš od nekih uzora. Zato smo se i okupili, da bismo stvarali svoju glazbu.