Neno Belan: 'Oduvijek sam nepopravljiv vojnik ljubavi'

Život bez ljubavi je kao godina bez ljeta, tvrdi Neno Belan. Najpoznatiji Splićanin u Rijeci otkriva kako je sve spremno za njegov veliki koncert na zagrebačkoj Šalati 9. lipnja, kada će sa svojim Fiumensima brojnim obožavateljima priuštiti najljepšu ljetnu glazbenu priču. Koncert 56-godišnjeg pjevača, kantautora i skladatelja iza kojeg stoji pregršt hitova uz koje su rasle generacije po mnogo čemu će te subote biti poseban. Osim što prvi put u karijeri nastupa na Šalati, na pozornici će mu se pridružiti i kći Nikolina koja je krenula očevim stopama, a ona mu je, kako otkriva, uz majku, sestre i nećakinju najveći oslonac u životu.

Story: Preferirate li više svirke na otvorenom poput ove na Šalati, koncerte u dvoranama ili ste više za klupske nastupe? 

Svaki prostor ima svoje čari. Sportske dvorane su izazov, mali su klubovi prisni, kao tulum s prijateljima. No velike svirke, stadionske, na otvorenome, imaju posebnu draž. Počinju u sumrak, osjeća se izravna, neposredna vibracija u zraku, struji posebna energija s pozornice među ljude i od njih prema nama, kao da toplina ljetne noći sve to povezuje, elektrizira. Baš zato jedva čekam susret s publikom na Šalati. 

Story: Što vas najviše veseli u nastupima uživo? 

Razmjena. Svaka svirka uživo je dijalog, i glazbeni i emotivni. Osjećam zajedništvo, dopunjavanje. Dajem i primam, a taj je osjećaj nenadmašan.

Story: Ove ste godine kao čelni čovjek Zagrebačkog festivala primili Porin u kategoriji najboljeg albuma s raznim izvođačima. To je prvi put u povijesti diskografske nagrade da je taj festival dobio nagradu za razne izvođače. Kakav je osjećaj? 

Drago mi je zbog nagrade Porin, ali mi je još više drago zbog uspjeha samog festivala. Bila je velika odgovornost preuzeti umjetničko vodstvo najstarije i tako prestižne glazbene manifestacije i dati joj novi vjetar u leđa. To nam je uspjelo, na zadovoljstvo autora, izvođača, radijskih urednika i svih nas. 

Story: Koliko je truda uloženo u cijeli projekt Zagrebačkog festivala i koliko vam to oduzima vremena? 

Iza vodstva Zagrebačkog festivala stoji uigran stručni tim koji na projektu radi već pet godina. Tu sam samo prvi među jednakima, zadatke dijelimo i premda se ozbiljno posvećujem tom poslu, nije mi žao ni vremena ni truda. Odabrali smo urbani pop zvuk kao prepoznatljiv put i zasad sve ide više nego dobro. 

Story: Koliko vam je važna interakcija s publikom? 

Publika prepoznaje pjesme s festivala, one dospijevaju na vrh brojnih top-ljestvica, publika ih voli. No Zagrebački festival u svojoj je biti festival autora i drago mi je kad možemo pokazati koliko hrvatska pop glazba ima kvalitetnih skladatelja i tekstopisaca.

Story: Koliko priprema koncerta ovisi o prostoru, publici, prigodi... Ima li razlike? 

Jednom godišnje pripremam veliki koncert, poput ovoga na Šalati ili prošle i pretprošle godine u Domu sportova. Takva prigoda zaslužuje posebne pripreme - i glazbene, i scenske, i produkcijske. Tada radimo formu koja je više od običnog koncerta, to je glazbeni show koji stvaramo uz pomoć brojnih prijatelja. I ove će godine uz mene biti izvrsni glazbenici, naravno, i moji Fiumensi s kojima sviram već više od 20 godina, a prateće vokale pjevat će sastav Akvarel iz Osijeka. Bit će nas u jednom trenutku i dvadesetak na pozornici, pa ćemo napraviti feštu, baš onako da se pamti.

Story: Što vas je pak privuklo kazališnoj glazbi? 

Sloboda forme. Kazalište mi omogućuje da isprobam i druge stilove, žanrove i načine. Za mjuzikle pišem pjesme koje se ponekad drastično razlikuju od moga prepoznatljivoga glazbenog izraza, interpretira-ju ih glumci, svježe su i drukčije. Pisanje glazbe za dramske predstave otvara mi put prema klasici, prema bogatim gustim orkestracijama u instrumentalnoj glazbi. Volim tu sinergiju glazbe sa scenskim slikama, s dramskom radnjom, to je novo uzbudljivo područje.  

Story: Kako gledate na današnju glazbenu scenu? 

Radi se puno različite i puno dobre glazbe. Načini konzumacije glazbe drastično su se promijenili dolaskom interneta i YouTubea. Tr-žište je demokratičnije, otvorenije, svatko ima priliku. Ali dobra pjesma, ona koja prenosi energiju i emociju, uvijek je rijedak biser. I taj biser nije teško zamijetiti ni u dubokom moru raznih glazbenih ponuda.

Story: U posljednje vrijeme izrodilo se novih bendova, pjevačkih imena... Imate li želju s nekim surađivati? 

Ima neprijeporno kvalitetnih mladih ljudi i tko zna, možda se s nekim od njih i sastanem na nekom od projekata. No otkrit ću vam strogo čuvanu tajnu: ovih dana radim na sjajnoj pjesmi. Nisam je ja napisao, nego moj kolega koji nikako nije novo ime na estradi. Dapače, to je jedan od kapitalaca naše struke, veliki čarobnjak nota, a u pjesmi ćemo nastupiti kao duet. Otvaram kladionicu. Možete li pogoditi o kome je riječ? 

Story: Već neko vrijeme radite glazbu za kazalište, imate li želju napraviti je i za film? 

Već dulje govorim da bih volio raditi glazbu za film, ali kazalište me poprilično zaokuplja, tu imam velikih planova i izazova, odgovara mi teatarsko okruženje. Pisati glazbu za kazalište znači uploviti u poseban, kreativan svijet u kojem se jako dobro osjećam.

Story: Rođeni ste Splićanin, a već godinama živite u Rijeci. Nedostaje li vam rodni grad? 

Ne stigne mi nedostajati, jer zapravo nikad nisam iz njega ni otišao. Dio Splita i Brača uvijek je u meni. Moja je adresa splitska, registracija mog auta je ST, ali to su dosjetke, igrarije, važan je mediteranski mentalitet od kojeg ne mogu pobjeći. I od kojeg ne bježim. Dapače, uvijek mu se vraćam i pokoravam.

Story: Što ste iz Dalmacije ponijeli na Kvarner? 

Kamo god idem, uvijek nosim - sebe. Genetiku, način razmišljanja, temperament. I ljubav za maslinovo ulje, ribu, plavac, mandolinu te pogled na Hvarski kanal s Vidove gore. 

Story: Svratite li privatno u Dalmaciju? 

Često. Ne mogu dugo bez mamine kuhinje i starih prijatelja. 

Story: Što vam najviše nedostaje? 

Nisam sentimentalan tip koji nostalgično pati za prošlim vremenima. Volim sadašnji trenutak života, dinamiku stanovanja u tri, pa i četiri grada, putovanja, koncerte, nove projekte. Ponekad mi nedostaje sna ili vremena da ne radim ništa, no vjerujem da bi mi to vrlo brzo dosadilo.

Story: Kako Rijeka diše kao grad? 

Rijeka je dinamičan i uzbudljiv grad s jakom kulturnom scenom. Urbana, moderna sredina. A opet, u sebi nosi neki divan mir i opuštenost. živim u centru grada, sve mi je nadohvat ruke, ujutro kupim na tržnici svježi sir i salatu, navečer prošećem lukobranom do dizalice koja svijetli crveno ili plavo, kuhari me znaju u sva tri-četiri obližnja restorana, a prijatelji su na pet minuta laganog hoda. Čak se s prozora, iz mog studija, vidi djelić mora i sve je na mjestu. 

Story: Jednom ste izjavili da ste u Rijeku otišli zbog ljubavi... Ljubite li trenutačno? 

Uvijek. život je pojava puna ljubavi. I ljubav je u svemu što nas okružuje, u vrućem poslijepodnevu, u dobrom društvu, u glazbi. Da parafraziram jednog Krležina junaka iz naše nedavne predstave koji kaže: topla žena, čaša vina, dim, šljivovica... 

Story: Biste li danas zbog ljubavi mogli promijeniti grad? 

Sve se može promijeniti. Lijepo su govorili pametniji od nas: Bob Dylan, primjerice, kaže: “The Times They Are a-Changin”.

Story: Inspirira li vas ljubav na stvaranje hitova? 

Ljubav je oduvijek moja glavna pokretačka snaga, moj modus vivendi. Ja sam vojnik ljubavi. 

 Story: Kći Nikolina, koju imate iz prvog braka, također je glazbeno nadarena. Upita li vas katkad za savjet? 

Gotovo nikad. To nam ostavlja prostor za rasprave koje obožavamo.

Story: Jeste li razmišljali možda o suradnji? 

Naravno. Surađivali smo nedavno na predstavi ‘Povratak Filipa Latinovicza’ Hrvatskog kazališta u Pečuhu. Nikolina je bila sound designer, a ja sam skladao glazbu. Uz to, uživo je pjevala u predstavi tešku vokalnu dionicu u naslovnoj temi Fili-pova valcera. No sada nas na koncertu očekuje prilika da zajedno zapjevamo, tome se neizmjerno veselim. 

Story: Kako se slažete? 

Prijatelji smo, družimo se, razgovaramo, dijelimo život. Nikolina, moja majka, sestre i nećakinja, to je moja ženska obitelj koja mi je iznimno važna, one su moja potpora i moje sidro. 

Story: Nakon Šalate, što nam novo pripremaju Neno Belan & Fiumens? 

Ljetnu turneju, više od trideset nastupa uzduž obale, pa poneki i u unutrašnjosti Hrvatske. Druženje s publikom, veselje. Uglavnom jedno sjajno ljeto. Jer godina bez ljeta, to je kao život bez ljubavi.