Za posebno blagdansko obiteljsko ozračje u toplom domu Roberta i Mije Pauletić ove se godine pobrinuo najmlađi član - četveromjesečni sinčić Šime kojega su sretni roditelji dobili u kolovozu. Maleni Šime postao je glavna zanimacija, kako mlađih ukućana tako i svojeg tate Roberta, kvizaša, putopisca i nekadašnjeg političara, te mame Mije. 

- Dolazak Šime bio je golema sreća za sve nas. Odmah u početku isključili smo moguću ljubomoru sestre Pole i brata Ivana. Naime, kad smo dječicu pitali bi li htjeli još jednog bracu ili seku, Ivano je rezolutno izjavio da želi bracu. Pokušali smo mu objasniti da u spol ne možemo biti sigurni, ali on je na to vrlo samouvjereno odgovorio: “Ja sam čuo da se to može naručiti!” Kako sam na kraju zaista i rodila Ivanu željenog malog brata, ostavili smo ga u uvjerenju da ga je on naručio te da je najzaslužniji za sve. Tako ga je Ivano dočekao s golemom ljubavlju i zaštitnički - rekla je simpatična Mia koja dodaje da u obitelji nema ni traga ljubomori. 



Šimi se uz peto­godišnjeg Ivana i sedmogodišnju Polu razveselili i dvanaestogodišnja Laura koju Splićan­ka ima iz prvog braka. I dok je 53-godišnji enigmat otprije izjavljivao da želi imati sedmero djece, njegova dvadeset godina mlađa supruga tada je u šali dodala kako će se suprug morati snaći negdje drugdje. No na radost svih, Mia je popustila i na svijet donijela svoje četvrto, a Robertovo sedmo dijete. 

Šime je, tvrdi Mia, najbolja beba na svijetu. 
- Nikad ne plače, osim što negoduje kad mu obrok zakasni, dojenje mora biti točno u minutu. Rođen je sa 4300 grama, a već s tri mjeseca imao je sedam i pol kilograma. Velika je beba, a takav je bio i Ivano. Rođen je točno na Oluju, 5. kolovoza. Jako voli komunicirati na svoj način, prekrasno se smije, a najviše voli kad sestre plešu pred njim i zabavljaju ga, ali i kad mu tata govori: “Di je moj miš? Di je moj tić?”. Tada maše rukama, smije mu se i guguće kao da mu želi nešto reći. Voli i glazbu, a otkrili smo da ga osobito smiruje klasika - opisuje svoga najmlađeg člana obitelji.
- Spava cijelu noć, što nije bio uvijek slučaj sa starijom djecom. Nakon jutarnjeg dojenja zna još odrijemati, često se budi oko 10 ili 11 sati. Velika je spavalica, što nam odgovara jer nema noćnih dežurstava kakva smo imali s Ivanom i Polom - dodaje ponosna mama koja je prava sretnica. Naime, svi ukućani pomažu oko bebe, sve dok na red ne do­đe mijenjanje pelena, no i u tome je preslatki Šime, i ne sluteći, poštedio mamu.


- Ivano dosta privatizira mlađeg brata. Izjavljuje da ga je on naručio i da on ima najviše prava baviti se njime. Svi ga obožavaju držati u naručju, jer Šime je vrlo miran i mazan dječačić. Za mijenjanje pelena nitko se baš ne gura, to je mamin zadatak. Međutim, primijetili smo zanimljiv fenomen: baš svaki put kad Šime ostane nasamo s tatom, odluči pošteno napuniti pelene, pa tata sam mora mijenjati sve, od pelena do majice i čarapica - rekla je Mia koja priznaje da je dječak već sada tatin mezimac.

- On je u Šimu jednostavno zaljubljen. Dok nešto radi, stavi ga na sebe i piše držeći njega u jednoj ruci, i tako cijeli dan. Čak i križaljke sastavlja držeći Šimu u naručju. Već sam mu nekoliko puta prigovorila da će ga tako razmaziti te da maleni više neće htjeti biti u sjedalici ni u krevetiću. Muž me, međutim, ne želi slušati. Sa Šimom stalno nešto priča, nasmijava ga, uči ga da prvo kaže ‘tata’ i jako je ljubomoran kad se pojavi netko tko mu ga želi ‘oteti’ iz naručja. Ne želi ga dati nikome. Jedino shvaća mogućnost da bi Pola i Ivano mogli postati ljubomorni na toliko iskazivanje ljubavi pa i s njima provodi dvostruko više vremena nego inače. Sreća da je otišao iz politike, jer prije to ne bi mogao. S Ivanom gleda svaku nogometnu utakmicu i zajedno skupljaju sličice, a Polu vodi na treninge atletike. Vodio ju je i na svoje treninge boksa, a njoj se to svidjelo pa sad i ona uči boksati kod Robertova trenera - prepričava.


I pri odabiru imena, otkriva Mia, glavnu je riječ imao Robert. Iako joj se u početku ime Šime nije svidjelo, čini se da je uspjeh naših nogometaša na Svjetskom prvenstvu mnogima, pa tako i njoj, promijenio mišljenje. 
- Ime našem mlađem sinčiću nije bilo lako odabrati. Bila su u igri neka imena iz Rober­tovih omiljenih filmova, za jednu od tih ideja već smo se gotovo bili odlučili, ali onda se pojavilo ime Šime. Muž je, naime, doznao da mu se djedov djed s majčine strane, s otoka Visa, zvao Šime, ali ja isprva nisam bila oduševljena tim imenom, činilo mi se pomalo staromodno.

Onda se dogodilo Svjetsko prvenstvo u nogometu, zablistao je Šime Vrsaljko, koji nam je bio vrlo simpatičan i drag, pogotovo kad je osvanula ona poznata fotografija s hrvatskom zastavom i snimka gdje se rugao Englezima. Robert me onda zvao iz Moskve i smijući se upitao: “Može li sad Šime?” i ja sam rekla: “Ajde, može!”. Tako da je za Šimino ime napola zaslužan Robertov šukundjed, a napola Šime Vrsaljko - priznala je Mia koju mnogi u Splitu poznaju po istančanom modnom ukusu te dodaje kako je mališan fizički kombinacija svog oca, bake Lade i sestre Laure. 



Pauletiće se često može sresti na splitskim ulicama, a uz novog je člana obitelj već stvorila svakodnevne rituale.
- Jutra su mi rezervirana za kavu s mojim prijateljicama u kvartovskom kafiću, a često sa sobom povedem i Šimu. Moje prijateljice, među kojima je i njegova buduća kuma, obično se bore koja će ga držati u naručju. Potom najviše volim otići na splitski Pazar, a tu mi se često pridruži i suprug kojega tamo svi znaju. To nama nije samo kupnja namirnica nego i najdraži dnevni ritual. S vrećicama punim domaće hrane obično prošetamo do nekog kafića. U tome nam se zna pridružiti i kći Pola koja je upravo krenula u prvi razred i mogli smo je ostaviti u cjelodnevnom boravku, ali smo baš željeli da više vremena provodi s nama - opisuje brižna supruga i majka.
Kada se vrate s tržnice, Mia počne pripremati ručak, čime najviše obožava razveseliti supruga i djecu, a na meniju su često juhe i specijaliteti koje su Robert i ona zavoljeli na raznim putovanjima. 



- Naslijedila sam tu ljubav od pokojnog oca Drage koji me naučio mnogim kulinarskim tajnama. Inače, muž svima priča da sam sjajna kuharica i da se ni u jednom restoranu na svijetu ne jede kao kod nas kući, a ja mu ne proturječim, što ću - kaže Mia.
Kad vesela družina utone u san, mama Mia najbolje se opušta uz literaturu o uređenju interijera.
Mia i nekadašnji zamjenik ministra turizma vjenčali su se u srpnju 2011. nakon dvije godine veze, a prije nego što su postali par, bili su u brakovima i vezama u kojima su okušali čari roditeljstva. Robert je u prvom braku dobio sina, danas 27-godišnjeg Roka, a iz četrnaest godina duge veze sinove Vita i Franka te kćer Rivu. Unatoč tomu što su trenutačno posvećeni isključivo brizi o djeci, zaljubljeni bračni par, zahvaljujući baka-servisu, uspijeva se barem na trenutak posvetiti jedno drugome i s vremena na vrijeme iskrasti se iz kuće.



- Ovih tjedana Robert i ja koji put pobjeg­nemo zajedno u kino. Posljednje smo gledali ‘Malu Italiju’, a ponekad s prijateljima odemo na večeru u neki restoran. Tada Šimu i ostalu dječicu ostavimo baki. Inače, prije smo imali gospođu koja nam je pomagala u čuvanju djece, a sad sve manje-više uspijevam sama. Veselim se i budućim zajedničkim putovanjima sa Šimom, jer i prije smo s bebama odlazili posvuda. Zanimljivo je da je prvi otok koji je Pola posjetila bio Capri, i to kad je imala samo pet mjeseci, pa smo je u šali zvali ‘jet-set bebicom’. Sa Ši­mom ćemo vjerojatno na proljeće otići u Mad­rid. Taj mi se grad jako svidio kad smo prije dvije godine bili ondje s ostalom djecom. I Robert i ja jako volimo putovati. U ovih devet zajedničkih godina obišli smo cijelu Europu, Jordan, Šri Lanku i mnoge druge destinacije, a na napornija i udaljenija putovanja, kao nedavno u Ar­gentinu i Urugvaj, on obično ode sam. I Pola jako voli putovati s nama, na Šri Lanki je jahala na slonu, dok Ivano, uvijek kad se vratimo s puta, viče: “Živjela Hrvatska!” Dok je Šime ovako mali, još se ne usuđujemo otići na neko ambicioznije putovanje - zaključuje Splićanka.