O dječjoj predstavi Orašar i mišiji kralj, u režiji Paola Tišljarića, koja će premijerno biti izvedena u kazalištu Trešnja 30. studenog, ove zime će se puno pričati. Probe su u punom jeku, a glumci jedva čekaju da pred znatiželjnom publikom pokažu poznatu bajku u novoj izvedbi. Jedna od njih je i Ana Vilenica, koja nam je otkrila kako idu prireme. 'U Orašaru igram više uloga, a može ih se objediniti u jedno ime: Lutkica. Neću vam reći kakva je, da ne otkrijem prije vremena redateljevu viziju predstave. Neka to bude iznenađenje za publiku', kaže Ana za Story.hr i odaje nam glavnu poruku predstave. 'Ima jedan prelijepi dio o oprostu i o tome da ne trebamo biti odgovorni za postupke naših predaka, da ne trebamo živjeti njihove živote, pa mogu reći da mi je to najvažnija poruka ove predstave. Svaki redatelj ima svoju viziju, a Paolo donosi osvježeno i novo viđenje predstave Orašar', dodaje.
Voli glumiti u dječjim predstavama i ima samo riječi hvale za djecu kao publiku. 'Djeca su direktna i iskrena. Ne skrivaju emocije. Od njih često dobijemo jako izravnu reakciju pa u tom smislu znaš na čemu si i možeš se brže korigirati.S odraslima je već drugačije...Sto ljudi sto čudi. Ne možeš nikada sve zadovoljiti pa se ni ne trudim', kaže riječka glumica.
Ani je poseban gušt glumiti u bajci, jer je i sama velika ljubiteljica istih. Bajke je prate od ranog djetinjstva. 'Kao dijete sam jako voljela baš sve bajke. Slušala sam ih na kazetice prije spavanja: Crvenkapicu, Trnoružicu, Tužnog princa, Snjeguljicu i sedam patuljaka. Voljela sam onu bajku o 12 princeza koje krišom idu na ples, Mačka u čizmama', kaže i odaje kako je svoju ljubav prema bajkama prenjela i na svojeg sina. 'Duji čitam sve, a on često traži da mu čitam slikovnicu Veliko putovanje malog globusa, Velimira Sriće. To je priča o mjesecu kojem je dosadilo biti uz Zemlju pa kreće na veliki, daleki put', kaže.
Dodaje kako je majčinstvo ipak njezina najvažnije uloga, koja ju je itekako priomijenila. 'Nekako me je centriralo i natjeralo da više promišljam svoje postupke. Želim biti primjer svome djetetu. Ovaj posao nije bas najidealniji za majčinstvo. Radi se u ,kako ja to volim reci 'ne-doba', nema rutine, ali ja se snalazim koliko god mogu. Moj partner Edi je moja stopostotna podrška u tome i bez njega ne bih ništa stigla napraviti', kaže i dodaje što misli o proširenju obitelji. ' Voljela bih imati još jedno dijete. Voljela bih da Duje ima još nekoga bliskog na ovome svijetu', otkriva i odaje nam o čemu sve češće razmišlja. Iako je odavno zavoljela Zagreb koji je sada njezin dom, za rodnom Rijekom često ju uhvati nostalgija. 'Nedostaje mi more. Opet more i more. Mir. Zrak. Prijatelji. Roditelji. Rijeku posjećujem sve rjeđe, ali ne isključujem mogućnost da se jednom njoj vratim', iskrena je Ana.
