Enis Bešlagić: 'O ljubavi i odnosima nikad ne možeš naučiti'

Kako izići na kraj s osam ljubavnih parova koji neobičnim, zabavnim i pomalo nevjerojatnim zadacima pokušavaju otkriti slušaju li jedno drugo onoliko koliko tvrde? Čini se da glumac i poduzetnik Enis Bešlagić nema nimalo lak zadatak. Naime, upravo je on voditelj RTL-ova showa ‘Superpar’ u kojem se parovi rješavajući razne zadatke bore za titulu superpara, ali i novčanu nagradu u iznosu od sto tisuća kuna. I usput se dobrano posvađaju. Kakva je točno Enisova uloga, otkrio nam je u razgovoru za koji, iskreno, jedva da je našao vremena. Osim što snima show, Enis ima i vlastiti posao u rodnoj Bosni i Hercegovini, a svakodnevno uskače i u najvažniju ulogu - onu roditeljsku. Uspješni 44-godišnjak sa suprugom Sabinom ima dvoje djece, 14-godišnju kćer Asju i 11-godišnjeg sina Maka, s kojima živi u Zagrebu i koji, priznaje, jedva čekaju da otputuje u Sarajevo... 

Meni je drago što u Hrvatskoj uopće možemo naći par jer vidim da se više nitko ne ženi, ne udaje, niti ljudi vjeruju u veze, brakove - pa je danas uspjeh uopće imati neke parove.

Story: Kako se snalazite sa svim tim parovima? Koja je vaša zadaća?

Moja je zadaća da parovima u emisiji budem prijatelj, jedan od animatora koji će im objašnjavati igre i rezultate, kako stoje, dokle su došli... Bodriti ih i pomagati im te biti njihova desna ruka. Oni se odlično igraju, imaju izazove koje svakodnevno moraju proći, a i meni i njima to je nešto potpuno novo. I dok su oni pomalo prestrašeni od tih zadataka, ja s druge strane uživam gledajući koliko je maštovita i produkcija i sama ideja emisije.

Story: Vidjeli smo razne neobične situacije. Je li se svađa ikad toliko zahuktala da ste čak morali posredovati kako ne bi došlo do prekida ili razvoda?

Nije, stvarno, a nije to ni takva emisija. Ova emisija može samo skrenuti pozornost na neke probleme u vezi, ali produkcija i tim uvijek se trude da sve izgladimo i svaki smo put i uspjeli. Mislim da se emisija bavi ‘popravljanjem’ njihovih veza, a ne uništavanjem. Show ‘Superpar’ stvarno nema veze s realityjima koji su se mogli vidjeti u regiji, ovo je dobra, pitoma i lijepa priča.

Story: Što ste sve naučili o ljubavi i odnosima dok gledate sve te parove? Koji biste savjet za skladnu i uspješnu vezu dali svim parovima?

O ljubavi i odnosima nikad ne možeš naučiti - svaka ljubav ima svoj odnos i svaki odnos ima svoju ljubav. Svaka kuća ima svoju priču, svaki par ima svoje okolnosti... A ono što sam naučio u životu jest kad se dvoje svađa, nikad se nemojte miješati između njih jer će oni to izgladiti, a na kraju ćete vi biti krivi. Dakle, moj je savjet - kad vidite da se par svađa, ne miješajte se!

Story: Što je to uopće superpar, kako biste ga vi definirali? Što vezu čini kvalitetnom?

Superpar su ovi ljudi koji su završili u finalnim emisijama i zaista su pokazali golemu dozu poštovanja, požrtvovnosti, ljubavi... To što oni proživljavaju stvarno je zadivljujuće, kao i to koliko jedni zbog drugih prelaze preko nekih stvari. Pogotovo su me zadivili muškarci, ovdje ih uistinu ima mnogo savršenih.

Story: Ovih je dana više nego ikada u fokusu tema nasilje u obitelji i nasilje prema ženama. Kakve osjećaje sve te vijesti na stranicama crnih kronika izazivaju u vama?

Svaki se dan događa neko nasilje, samo je pitanje koje - nad djecom, nacijom, u filmovima, predstavama, izražavanju... Više niste mangup kad nekome darujete ružu, kad kažete ‘volim te’, danas ste mangup kad prebijete gazdu kafane, kad sve izbacite, otmete nekome mobitel na ulici, mangup ste u školi kad ste najjači u razredu, a ne najpametniji... Nažalost, djeca gledaju i uče od starijih tako da je današnje vrijeme potpuno izopačeno i ovo što se događa s nasiljem nad ženama samo pokazuje da, koliko god mi išli dalje i tehnološki napredovali, kao ljudi smo nazadovali i mislim da nismo daleko od srednjeg vijeka.

Story: S obzirom na to da imate kćer tinejdžericu, zabrinjavaju li vas odnosi koje će ost­varivati s muškarcima? Jeste li ikada razgovarali s njom o nasilju i objasnili joj kako da reagira u takvim situacijama?

Trudim se normalno odgajati djecu, ali s druge strane, znamo da na odgoj ne utječemo samo mi, tu su i škola kao obrazovna institucija, televizija, mediji, okolina... Džaba ja govorio jedno ako će ona na Instagramu vidjeti nešto drugo ili na televiziji nešto treće, ako će u informativnim emisijama slušati govore mržnje... Jedino mogu moliti Boga da je čuva i drži daleko od toga.

Story: Kako pristupate odgoju sina Maka kada su u pitanju odnosi s djevojčicama? Mislite li da je danas više nego prije nužno poticati dječake na poštovanje i uvažavanje suprotnog spola?

To zapravo sve kreće od kuće, mislim da djeca to gledaju. Kao što sam već rekao, ne govorim o svojoj djeci jer, što sad, ja vama otkrijem rješenje kako se odgajaju djeca pa svi onda budu odgojeni kao moja djeca - e, ne, nećete! Neka svatko odgaja svoje dijete. Šalim se, naravno, ali nema tu mnogo filozofije. Biti dobar i biti loš, to je usađeno u nama, ne trebaju nam religijske ili bilo kakve knjige da bismo znali što je dobro, a što loše. To je usađeno u čovjeku i jednostavno se tako treba ponašati. Nije dobro nekoga prebiti, ali nije ni loše znati se obraniti od nasilnika, tako da je istina uvijek negdje u sredini. Poštovanje i uvažavanje mora biti obostrano bez obzira na spol, to nema veze je li djevojčica starija ili pak dječak. Vidim da današnja djeca uopće ne poštuju i uvažavaju starije osobe. Kad dođem po dijete u školu, samo što me stampedo djece ne izbaci iz škole, nema ni ‘dobar dan’, ni da vas puste da uđete prvi pa da oni iziđu... Jednostavno, to se sve izgubilo.

Story: Glumac Ryan Gosling prije nekoliko godina javno je rekao kako misli da su žene bolje i snažnije od muškarca. Kako vi gledate na žene?

Ponovit ću ono što svi znaju: samo u ženi mogu kucati dva srca i zbog toga su žene posebnije, ali ne mislim da su bolje od drugog spola. No upravo zato što su posebnije, moramo se tako i ponašati prema njima. Koliko god bio odsutan, moja će djeca kad nema mame samo reći: “A gdje je mama?” Kad se udariš u nogu, kažeš: “Jao, mama, draga”, nikad nisi čuo na filmu da je netko rekao: “Jao, tata”. To je u nama usađeno i taj odnos moramo imati prema svakoj ženi, majci, sestri. To je jedini ispravan odnos.

Story: Zbog čega je, ili u čemu, vaša supruga bolja od vas?

Zato što kao majka s djecom provodi vrijeme. Svi podnosimo neku žrtvu, ali majke najveću. 
I za to joj skidam kapu. 

Story: Tko je bolji u kuhinji, odnosno pripremanju slastica?

U tome dominiraju žene, barem je kod mene tako. No na televiziji sad vidim da su muški preuzeli primat, ali ja se još držim usisivača.

Story: Kada smo kod slastica, potkraj 2017. postali ste suvlasnik prve bosanskohercegovačke manufakture čokoladnih pralina i čokolada, Mak Zara. Kako ste došli na ideju da novac uložite u čokoladu? 

Vrlo jednostavno, za tu sam kompaniju trebao raditi neke reklame. Tvrtka je bila pred gašenjem, krenuli smo je dizati i sad imamo dvadesetak radnika, ručno izrađujemo praline, domaću čokoladu koja je jako dobra. No, nažalost, zbog same izrade, s obzirom na to da je sve ručni rad, ne možemo postići one kapacitete koje bismo željeli. 

Story: Isplati li se? Gdje se mogu nabaviti i konzumirati vaše praline?

Mogu se konzumirati kad vam ih ja donesem, recimo. U Bosni i Hercegovini zasad smo prisutni u svim trgovačkim centrima, većim prodajnim mjestima, a lagano ćemo se okrenuti prema Hrvatskoj kako bude išla proizvodnja. Zasad još nismo dostigli taj kapacitet.

Story: Koja vam je slastica najdraža?

Najviše volim kremaste kolače. Od krempite do šampite, to su moje omiljene slastice.

Story: Na vašoj se liniji ne vidi da jedete puno čokolade. Vježbate li? Ili, kako manekenke kažu, imate dobre gene?

Mislim da imate stare fotografije. Vjerujte mi da se vidi. Evo, pitajte moju garderobijerku koja mi je jedva našla košulje XL veličine. Nisam više onaj stari Enis, sad sam novi - malo bucmastiji. I super me fotošopirate, hvala vam za svaku moju fotografiju.

Story: Zbog posla trenutačno živite na relaciji Zagreb - Sarajevo. Koliko vremena provodite u jednoj, a koliko u drugoj državi?

Najviše vremena provodim u autu. Mislim da sam nekako podijeljen, zapravo dođem kao rijeka Una koja spaja te dvije zemlje, a ne da ih razdvaja. I svoja je i svačija, tako da volim kad pripadam i tu i dolje, kamo god dođem, da mi je super. I kad sam na granici, dobro mi je i s jedne i druge strane, što možete pitati carinike.

Story: Utječe li takav način života na vašu obitelj? Zažele li vas se djeca ili, pak, s obzirom na to da su u pubertetu i ne pitaju pretjerano za tatu?

Budući da nisam četiri, pet godina radio zbog svog ‘dugog političkog jezika’ u Bosni i Hercegovini, mislim da su se zaželjeli da odem od kuće. Kod mene je sad opće slavlje, odlično im je da me malo gledaju preko televizije.

Story: Dok danas mnogi iz Hrvatske i BiH odlaze u Njemačku, vi ste se odande vratili. Vama nije bila toliko privlačna za život?

Vratio sam se još tijekom rata, 1993. godine. A vratiti se iz Njemačke, gdje ste kao izbjeglica radili na groblju, i nije neka nesreća. Tad je meni Bosna bila Njemačka! A danas kad odete raditi u Hrvatsku, to ti je kao da si otišao u Njemačku. Sve ovisi o tome kako postavite ambicije - ako ste ambiciozni, ni Amerika vam neće biti daleko.

Story: Gdje se jednog dana planirate skrasiti? Gdje biste voljeli uživati u starosti?

Jednog se dana planiram skrasiti na groblju, tamo se jedino čovjek može skrasiti kako treba. A sve ostalo, tko zna, vidjet ćemo. Zasad ne postoji neko mjesto gdje bih želio živjeti. Čekamo nove ratove, migracije, tko zna, možda nas baci u Afriku, Argentinu, što ja znam. Kod nas se svakih 30 godina dogodi neka migracija stanovništva pa ćemo vidjeti gdje će mene odvesti.

Story: S obzirom na to da se bavite glumom, čokoladom, marketinškim poslom, voditeljskim poslom i gledali smo vas u žiriju showa ‘Zvjez­dice’, mislite li da ćete se ikada smiriti i uživati u mirovini? Ili niste osoba koja može ne raditi ništa?

Kad tako nabrojite, imam osjećaj da stvarno imam mnogo posla, ali iz vaše perspektive tako izgleda i meni je drago što je tako. Iako nisam pet godina ništa snimao, ljudi nisu imali taj osjećaj. Bavim se svim tim poslovima i samo ste trebali dodati da su svi legalni, nigdje nisam dužan porez, nikad nisam zeznuo državu i nisam gazio preko mrtvih da bih uspio. Jako sam sretan i hvala Bogu što mogu raditi sve te poslove s osmijehom na licu i s mnogo prijatelja oko sebe. Nadam se da ću u mirovini biti negdje pokraj mora i uživati u lignjarenju.

Story: Otvorili ste profil na Instagramu. Una­toč tome što kod vas nema golotinje i oskudnih odjevnih kombinacija, prikupili ste popriličan broj pratitelja. Što mislite, zašto vas prate u tolikom broju?

Nisam ni znao da to tako ide i trudim se znati što manje. Otvorio sam profil zato što sam imao 63 lažna i dokazujem da sam to ja. Rekli su mi da previše stavljam fotografije koje svi imaju, da moram staviti nešto što opisuje baš mene. Onda sam počeo stavljati takve fotografije i još nisam dokazao ovima što daju kvačice da sam to ja, još mi ne vjeruju. Sad sam tu stao, kao što vidite, nije baš da često nešto objavljujem, malo sam se pogubio. Jednostavno smatram da je Instagram za osobe koje žele biti u fokusu, a ja sam ionako već u fokusu, meni Instagram ne treba. 

Story: Što vam predstavlja #nemam dva srca jedno za ljubav drugo za mržnju?

Drago mi je što sam odabrao taj hashtag zato što, živeći na relacijama o kojima smo govorili na ovim našim prostorima, gdje je sve puno mržnje, jednostavno sam sebi dao za pravo da budem od onih koji će u ljudima tražiti dobro. Smatram da svaki čovjek mora imati nešto dobro u sebi i prepoznati to kod ljudi, izvlačiti iz njih dobro, suosjećati s njihovom boli, ne negirati nečije suze, voljeti ljude i gledati na svijet pozitivno. Tako da sam si stavio taj hashtag: “Nemam dva srca, jedno za ljubav drugo za mržnju”, citat iz jedne drame Meše Selimovića.