Prije nešto više od godinu dana Story je prvi donio sudbonosnu ljubavnu priču 44-godišnjeg bivšeg boksačkog prvaka Stjepana Božića i njegove devet godina mlađe odabranice, zagrebačke ekonomistice Petre Božić. Atraktivan par vjenčao se u veljači ove godine, a nekoliko mjeseci poslije doznao da će postati roditelji djevojčice. Tako su Stjepan i Petra samo za Story ovaj put podijelili ekskluzivne romantične fotografije koje će im, među ostalim, biti lijep podsjetnik na slatko iščekivanje djevojčice. Tim povodom supružnici su nam govorili o svom odnosu, djeci koju imaju iz bivših odnosa, Petra je otkrila kako proživljava blažene dane, a rekli su nam i kako će se zvati njihova malena.
Story: U manje od dvije godine upoznali ste se, vjenčali, a sad je i beba na putu. Jeste li do prije dvije godine mogli zamisliti da će vam se dogoditi takav scenarij?
Stjepan: Nisam mogao ni zamisliti da ću upoznati ženu kao što je Petra. Igrom slučaja mi se posrećilo i sve se brzo posložilo. Nismo ništa planirali, samo priželjkivali da potrajemo. Oboje smo, poučeni prošlim iskustvima, znali što želimo, a što ne. Srećom, želje su nam se poklopile i ispunile.
Story: Vjerujete li u sudbinu i fatalne susrete?
Stjepan: Vjerujem u fatalnu ženu i susret s njom koji mi je odredio sudbinu i zauvijek promijenio život.
Story: Zimus ste doznali da ćete dobiti dijete. Što ste prvo jedno drugome rekli kad ste čuli tu lijepu vijest?
Stjepan: Iskreno smo se nadali proširenju obitelji od samog početka i željeli da dođe u najboljem mogućem trenutku. Tako je i bilo. Ubrzo nakon vjenčanja doznali smo sretne vijesti. Bio je to red smijeha, red suza i opća euforija koja još nije popustila. Oboje imamo roditeljsko iskustvo, ali nekako se čini kao da nam je prvi put. A je li i zadnji, tek ćemo vidjeti.
Story: Jeste li priželjkivali djevojčicu?
Stjepan: Čim je doznala da je trudna, Petra je predosjetila da nosi curicu. Navijao sam za još jednu princezu u kući, iako mi se na ultrazvuku učinilo da čekamo dečka. Liječnik nas je zvao tjedan poslije i potvrdio da je Petra bila u pravu.
Story: Koliko je trajalo smišljanje imena? Tko ga je smislio? Možete li nam ga otkriti?
Petra: Imala sam veliku želju da naša djevojčica nosi ime po dvije važne žene u mom životu koje neizmjerno volim. Po mojoj vjenčanoj kumi Emi te prijateljici Katarini koja je preminula prije godinu i pol dana. Ema me beskrajno veseli i uljepšava mi svaki dan. Katarina mi neopisivo nedostaje i tuga za njom ne prestaje. Stjepan je znao koliko mi znače te smo se iz prve dogovorili da je Emma Katarina jedino ime koje dolazi u obzir.
Story: Petra, kako potječe blaženo stanje? Kako se osjećate?
Petra: Moram priznati da sam drukčije zamišljala ovu trudnoću. Nekoliko dana nakon što smo doznali predivne vijesti, završila sam u bolnici. Oduvijek sam pozitivna i s glavom u oblacima pa sam, unatoč velikom strahu i neprestanoj strepnji, vjerovala da će sve biti u najboljem redu. Nažalost, uskoro sam bila prisiljena usporiti tempo i prema preporuci liječnika mirovati. Najteže mi pada stara navika da sve mogu sama, a sad ne mogu, odnosno ne smijem gotovo ništa. No ozbiljno sam shvatila liječnike i prioritet mi je naša bebica. Uz komplikacije snašle su me i mučnine koje ni u visokom stupnju trudnoće ne prestaju - nizak tlak kojem nikako nisu odgovarale paklene vrućine i puno nuspojava blaženog stanja. Tako da dane provodim uglavnom u krevetu, izbjegavam stres, a komplikacije u trudnoći rješavam jednu po jednu.
Story: Prvog sina Lucasa rodili ste sa 23 godine, a sad ste sa 35 trudni drugi put. Kakva su iskustva?
Petra: S Lucasom je trudnoća bila jednostavna, ali zato je porođaj bio težak. Bila sam aktivna do samog kraja i pucala od energije, dok se sad uglavnom držim kauča i kreveta, čitam po dvije knjige tjedno, odgledala sam sve epizode ‘Prijatelja’, visim na mobitelu sa svojih pet trudnih prijateljica i trudim se biti opuštena. Eliminirala sam sve izvore stresa, stavila na čekanje posao i magisterij. Očekivala sam nikad dulje ljeto, ali zapravo nikad nisam vidjela manje sunca i mora. Nedostaje mi moje kazalište, naša putovanja i druženja s dragim ljudima, ali radim sve što je moguće da u prosincu rodim zdravu i sretnu djevojčicu. Za nju mi ništa nije teško, dala bih doslovno sve.
Story: Jeste li trenutačno emotivniji nego inače? Što vas razveseli, a što naljuti? Imate li kakve strahove?
Petra: Inače sam vrlo empatična i emotivna, a sada sam naročito hipersenzibilna i jako osjetljiva. Plačem kad me nešto dotakne i kada me nešto rastuži. Stjepan mi je zabranio da čitam vijesti jer tužne sudbine i crnu kroniku previše uzimam k srcu, što nije poželjno ni za mene ni za bebu. Dobro je to što me stvarno sitnice beskrajno vesele, a loše što nikako da prihvatim da ne možeš pomoći svima, nego samo treba promijeniti sebe i svoj pristup. Nikome ne cvjetaju samo ruže, svi imamo dobre i loše dane, ali trudim se biti fokusirana na život koji stvaram i bebu koja raste u meni. To je već dovoljno za sreću, i više nego dovoljno. Moji su strahovi vezani samo uz komplikacije u trudnoći, ali imam odličnoga ginekologa, dr. Majnarića, koji sve drži pod kontrolom i nakon svakog sam pregleda puno mirnija. Uistinu je poseban osjećaj kad osjetiš bebu kako se miče u tebi i što sam deblja, to sam sretnija. Stjepan i Lucas jako se dobro nose s mojim trudničkim mušicama, moram ih pohvaliti.
Story: Kako vam Stjepan pomaže?
Petra: Stjepan mi je velika podrška i preuzeo je puno toga na sebe, svu brigu oko djece da mene maksimalno rastereti. Uz njega su i loši dani dobri, zahvalna sam što ga imam uza se.
Story: Jeste li našli još koji razlog zbog čega ste se zaljubili u njega?
Petra: Kod nas ljubav s vremenom samo raste. On je toliko dobar čovjek da je gotovo nestvaran. Tako da i one sitnice koje bi mi možda kod nekog drugog smetale, kod njega mi dođu kao dio paketa i simpatične su mi. S njim se osjećam sigurno i voljeno te nikad nisam bila sretnija.
Story: Dok vi, Petra, imate 12-godišnjeg sina iz prošlog braka s nogometašem Patriceom Kwedijem, Stjepan je ponosni tata 12-godišnjeg sina Dominika i 10-godišnjeg Mateja iz prvog braka, a u drugom je dobio danas trogodišnju kćer Luciju. Kako se djeca međusobno slažu? Kako vole provoditi zajedničko vrijeme?
Stjepan: I tu nam se posrećilo jer su svi kliknuli i super se slažu. Nema trzavica i konflikata, samo ljubav. Petra i ja u startu smo se dogovorili da ćemo se truditi našoj djeci dati najbolje od sebe. Dečki su generacija i imaju slične interese i ponekad mi se čini da se više čuju međusobno nego s nama. Lucija je miljenica svih nas i jako voli provoditi vrijeme s Petrom koja joj posvećuje puno pažnje. One imaju svoj balet, bajke i haljine te ženske teme u kojima se dečki i ja ne snalazimo.
Story: Kako su reagirali kad su doznali da će dobiti sestricu?
Stjepan: Dečki su, naravno, željeli bracu da ga nauče nepodopštinama koje su oni učili cijeli život i uspješno svladali. I da imaju s kim igrati nogomet. Lucija je odmah rekla da će dobiti malu ‘zeku’ i da jedva čeka postati velika ‘zeka’.
Story: Natječu li se tko će prvi paziti na nju?
Petra: Lucija je rekla da će beba spavati s njom, da će je presvlačiti i hraniti te da mi nećemo morati ništa raditi. Lucas je to prihvatio i rekao da će je nadgledati, dok su Dominik i Matej već svladali brigu oko male seke. Mi se ne žalimo.
Story: Kakvi su pojedinačno, što ih zanima?
Stjepan: Dominik i Lucas su u nogometu, dok Matej trenira karate, a Lucija ide na ples. Najvažnije nam je da imaju zdrave interese i da kvalitetno provode slobodno vrijeme.
Story: Kako ste proveli ljeto i što si priželjkujete u budućnosti?
Stjepan: Ljeto mi je bilo radno i žao mi je što nisam više bio uz Petru. Sada nadoknađujemo propušteno vrijeme, iščekujemo Božić i najljepši dar pod bor - Emmu Katarinu.
