Domaći glazbenik i frontman grupe Cubismo, 49-godišnji Hrvoje Rupčić, ljubav s fotografkinjom Ivanom Kujundžić ozakonio je brakom ranije ovog ljeta. Posljednjih 37 dana odlučili su provesti na motoru, kojim su napravili tisuće i tisuće kilometara, povodom medenog mjeseca. Duo 'Šarena kugla', kako se nazivaju, vratili su se puni dojmova. Hrvoje je za Story.hr otkrio sve detalje o planiranju puta, najvećim izazovima, ali i onim najvažnijim - nezaboravnim uspomenama o kojima će pričati do kraja života.
'Prošle smo godine zajedno proveli 50 dana putujući motorom po Iranu, i to je bio svojevrstan test', našalio se Hrvoje i započeo priču o avanturi. Glazbenik i supruga Ivana odlučili su svoj medeni mjesec iskoristiti na 'lud' i avanturistički način, baš kako oni to znaju. Ovaj dvojac prošao je 'Putevima svile', koji su poznati kao poveznica Sredozemlja s istočnom Azijom. 'Prije putovanja, vodili smo se dvama kriterijima. Prvi je bila želja za zaokruživanjem priče koju smo započeli u Iranu, dok su drugi bile planine Pamira, koje su nas oduvijek privlačile zbog izazova koje donose', objasnio nam je Hrvoje.
Put koji su prešli motorom uključuju Mađarsku, Ukrajinu, Rusiju, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Kinu, Afganistan, Uzbekistan, Gruziju, Tursku, Bugarsku i Srbiju. 'Ovo naše putovanje nazvao bih 'motoristički planinarska ekspedicija', jer nikako nije klasično turističko iskustvo', naglasio je iako ovog puta nisu imali puno vremena za planinarenje. Kako nam priča, ovaj dvojac je svakodnevno susretao s velikim izazovima. 'Nismo znali gdje ćemo spavati, što ćemo jesti', opisao je kako to izgleda kad na put nosiš vreću za spavanje, madrac za napuhavanje koje im često dobro dođu 'onako uz put', kad ogladne ili se umore. Kako nam kaže Hrvoje, to je i bit avanturizma. Upravo zato na svojim putovanjima izbjegavaju gradove i fokus stavljaju na prirodu.
Jedan od najvećih izazova bila je cesta na Pamiru. 'Čak 1300 kilometara vozili smo kroz najstrašniju cestu za motore', ispričao je i dodao oduševljeno: 'Ali ta ljepota se ne može opisati'. Taj put opisao je kao grubost na visinama, oskudan kraj i plemenitost na visokoj razini. 'Oko nas je bio sami kamen, nigdje života. Upravo to podiže plemenitost prirode, ali i ljudi koje bismo rijetko sretali. Onda kad smo bili u njihovom društvu, prihvatili su nas kao svoje, plaćali su nam ručkove, što je nevjerojatno', objasnio je zaljubljenik u avanturistička putovanja. Uz sve lijepo što takvo putovanju nudi, Hrvoje priznaje da je strah uvijek prisutan, ali da nikad ne prevlada pozitivu. 'U takvim situacijama pozitiva je jako bitna. Svjesno ulazimo u opasne situacije, ali znamo da izlaz uvijek postoji', opisao nam je i otkrio najstrašniju scenu koja im se dogodila.
'Bili smo 1000 kilometara od prvog naselja kad nam je skoro otkazao motor. No, u takvim situacijama vjerujemo u anđele čuvare. Uvijek, ali uvijek dosad, kad bismo se našli u sličnoj situaciji, netko bi prošao. Tako smo ovog puta sreli motorista koji je imao rezervnog goriva', ispričao je s puno entuzijazma. Ipak, kako nam govori, to ne bi izdvojio kao 'najlošiju' uspomenu. 'Ponovit ću to uvijek. Depresija kojom diše Ukrajina je neopisiva. Iako smo kroz tu zemlju putovali samo dva dana, teškog osjećaja koji nam je ostavila, jako se bilo teško riješiti', iskren je Hrvoje.
Medeni mjesec od 37 dana itekako će pamtiti, a kako govori Hrvoje, ovime su samo potvrdili svoju ljubav. 'Iako je pravi test bio u Iranu, ovim putovanjem smo išli na sigurno. Među nama se ništa nije promijenilo, sve je isto', nasmijao se Hrvoje koji je s Ivanom spreman učiniti sve.
