Antonio Asanović, domaći je nogometaš koji trenutno igra u slovačkom ViOn Zlate Moravce. Ovaj 28-godišnjak već neko vrijeme živi daleko od Hrvatske, zbog čega se svakodnevno susreće s novim izazovima. Kako se snalazi u Slovačkoj, što mu najviše nedostaje i čija mu podrška najviše znači, otkriva za Story.hr.
Iako je život daleko od obitelji i rodnog grada Splita, ponekad težak, Antonio se ne može požaliti. 'Moraš se snaći, sam sam to izabrao i lijepo mi je', započeo je simpatični nogometaš koji priznaje da na samim počecima nije bilo lako. 'Uvijek pogledavaš oko sebe da vidiš kako te drugi gledaju, ali to s vremenom prođe. Naučio sam slovački u potpunosti i svi su me prihvatili, zbog čega sam neizmjerno sretan', ispričao nam je i priznao što mu najviše nedostaje. Ono što mu trenutno najviše 'smeta' je hladnoća, koja je preko noći stigla u Slovačku. 'Ne utječe na mene, ali me iznenadilo, jer je prije svega tri dana bilo sunčano i toplo', govori nam 28-godišnjak.
Kako Antonio dolazi iz Splita, uz obitelj, najviše mu nedostaje more. 'Teško mi je, jer tijekom ljeta imam samo deset dana odmora, što je jako malo za nekog tko obožava more', sa smiješkom je pričao. Uz to, naravno, nedostaje mu mamina hrana, ali i cijela obitelj, čija mu je podrška najbitnija u onome što radi. 'Njihova podrška mi je sve na svijetu. Jako mi je bitno znati da ih uvijek imam iza leđa', iskren je Antonio kojeg je nedavno posjetila njegova obitelj, zbog čega sreću nije mogao sakriti.
Naime, prije otprilike dva tjedna u Slovačku je stigla njegova obitelj, uključujući malenu nećakinju Zorku, djevojčicu njegove sestre i modne dizajnerice Anamarije Asanović. 'Nakon dugo vremena su me došli gledati, a to je za mene neopisivi osjećaj. Moja Zorka me došla pozdraviti prije utakmice, što nikada neću zaboraviti. Rekla mi je da će cijelo vrijeme navijati za mene, zbog čega sam bio neizmjerno sretan', s ponosom je govorio Antonio koji bez imalo oklijevanja ističe da bi za nju učinio apsolutno sve.
Kad nije na treningu ili utakmici, Antonio uživa u društvu domaćeg nogometaša Marina Ljubičića i njegove obitelji. 'S njima sam se skroz zbližio, prihvatili su me kao svog i stalno se družimo', rekao nam je sretan jer je našao 'svoje ljude' iz Splita. Iako ima dovoljno slobodnog vremena, Antonio ne traži ljubav. Na pitanje je li zaljubljen, odgovorio je kratko: 'Slobodan sam, ali ne bih više o tome'. Sudeći po svemu, Antoniju u životu ne nedostaje ljubavi, jer je okružen njemu najdražim ljudima, čija mu svakodnevna podrška puni baterije.
