'Suprug i ja sve češće primjećujemo djecu oko sebe'

- Volim kuhati za nekoga i u tome jelu zajedno uživati. Ivan i ja se rasporedimo, ili kuha on ili ja. Kuhače se prihvati onaj tko taj dan ima više slobodnog vremena. Ne kažemo si ponekad čak ni što kuhamo, samo javimo jedno drugom da će večera biti na stolu. Međutim, nismo često skupa u kuhinji. Znamo si pomoći čisteći povrće, ali ipak više volimo kad jedno preuzme ulogu glavnog kuhara. Često kod kuće ugošćujemo prijatelje na ručku ili večeri, bude nas puna kuća. Općenito, naša druženja često su vezana uz hranu. Uvijek se nešto kuha i stvarno guštamo u tome - objašnjava Ana.
Osim novog voditeljskog angažmana, Ana je i dalje vjerna prvoj ljubavi - kazalištu.U zagrebačkom HNK možemo je gledati u predstavi ‘Praznine’ na koju je glumica iznimno ponosna.
- Predstava govori o tri žene u tridesetima koje prikazujemo u tri različita društvena konteksta. Bavimo se problemima današnjice, dovode se u pitanje otuđenost i nepovjerenje u svijet. Prikazivali smo priče s kojima bi se ljudi mogli poistovjetiti, a to smo, čini se, uspjeli jer postoji velik interes i predstava je gotovo uvijek rasprodana. Riječ o autorskom projektu koji je nastao iz glava pet žena - Morane No­vosel, Kristine Kegljan, Ana-Marije Žužul, Du­bravke Lelas i mene. To je baš nešto naše na što sam jako ponosna - ističe 32-godišnjakinja.
Kao članica stalnog ansambla u kazalištu Trešnja trenutačno glumi u predstavi ‘Ivica i Marica’, koja se prikazuje od 8. studenoga.
- Mislim da je predstava jako lijepa i da će se svidjeti publici. Volim glumiti za djecu jer iskreno reagiraju i nemaju filtre. Točno vidiš kada privučeš njihovu pozornost. Zavlada mir i potpuno su koncentrirani na predstavu, a to je najbolji pokazatelj njezine uspješnosti - kaže.
Budući da je na poslu neprestano okružena djecom, a u veljači će proslaviti drugu godišnjicu braka, ljudi je često pitaju planira li imati djecu.

- Jako volim bebače i ne smetaju mi takva pitanja. To su sasvim normalna pitanja koja se postavljaju mladom bračnom paru i ne obazirem se previše na njih. Živimo u društvu u kojem je ženama nepravedno nametnuto da bi trebale imati djecu kako bi imale sretan i ispunjen život. Ljudi sa strane uvijek komentiraju što bi drugi trebali raditi u svom životu. Djeca su nešto prirodno pa se očekuje da ih imamo, a ljudi ponekad ne razumiju ako netko odluči ne imati djecu. Volim djecu i želim ih imati, ali podržavam i ljude koji to ne žele. Svatko ima pravo na odabir te posložiti život onako kako želi - ističe Ana.
Otkriva i da je jedna od njezinih prijateljica pri kraju trudnoće, a to joj je prva bliža prijateljica koja čeka dijete. Ana je zbog toga jako uzbuđena i moglo bi se reći da su se i u njoj probudili majčinski osjećaji.
- Ivan i ja htjeli smo malo imati vrijeme samo za sebe, ali moram priznati da u posljednje vrijeme sve češće primjećujemo djecu oko sebe i to nas veseli. Tko zna, možda bi se uskoro i nama moglo dogoditi da postanemo roditelji. Veseli nas ideja da imamo bebu jednog dana, ali mislim da takve stvari ne treba previše planirati. Sve se dogodi u pravo vrijeme. Imamo i iskustva u dadiljanju jer smo čuvali malenu Lenu, kćer šogorice Jelene Veljače. Lena je divno, preslatko maleno stvorenje. Volim provoditi vrijeme s djecom jer su neiskvarena i vesela. Kada sam s njom ili drugom djecom, poslije se dobro osjećam. Svakako je važno ne rušiti autoritet roditeljima, ali možda smo joj ponekad dali malo više šećera nego što smo trebali - smijući se kaže Ana.