Jedna od najpoznatijih zagrebačkih beauty insajderica, Nana Nadarević putem svojih društvenih mreža dijeli beauty savjete, zabavan sadržaj, ali i nastoji govoriti o životnim temama o kojima se rijetko govori i koje se smatraju tabuom. Upravo to se dogodilo i prije nekoliko dana, kad se vratila iz kina gdje je gledala 'Bombshell'. Kako i sama govori, mislila je da će sa svojom publikom prokomentirati film, ali je potaknula debatu koja je 'buknula' među ženama. Njihove potresne priče možete pročitati na Naninom Instagram profilu.
Vaša debata krenula je nakon što ste pogledali film Bombshell. Što je to taj film probudio u vama?
Film govori o muškarcu na poziciji moći koji seksualno uznemiruje i iskorištava svoje podređene kolegice. U filmu ima puno tzv. 'sive zone' o kojoj rijetko i pričamo - neprilični komentari i dodiri većinu žena prate kroz život, ali se o njima toliko ne govori, jer se uzimaju zdravo za gotovo. I tijekom 'me too' pokreta puno se govorilo o toj sivoj zoni seksualnog uznemiravanja u kojoj se žene osjećaju uplašeno i poniženo, ali nije ih nitko na kraju silovao, pa ne misle da to ne trebaju prijaviti.
Jeste li i u jednom trenutku pomislili da ćete dobiti toliko poruka?
Nisam, što je ispalo veoma naivno od mene.
Seksualno nasilje uvijek treba prijaviti i o njemu govoriti. Ne kažem da je lako, jer nemaju sve žene iste mogućnosti, prilike i podršku. Ali ne smije se trpjeti u tišini.
Postoji li jedna koja vas je najviše šokirala?
Ono što me šokiralo je to da sam mislila samo potaknuti debatu o toj 'sivoj zoni', kako bismo što bolje imenovale neprilične stvari koje se događaju. A onda se lavina pokrenula i u inbox su mi se počele slijevati stotine poruka žena iz regije. I ubrzo se s tema uznemiravanja u školi prešlo na teško seksualno zlostavljanje u vezi i obitelji. To nisam očekivala. A onda vam i pojedine priče maloljetnih djevojaka pa sve do trudnica koje govore o iskustvima iz rodilišta lede krv u žilama.
Jeste li se vi našli u nekoj takvoj neugodnoj situaciji? Što napraviti kada se tako nešto dogodi?
Seksualno nasilje uvijek treba prijaviti i o njemu govoriti. Ne kažem da je lako, jer nemaju sve žene iste mogućnosti, prilike i podršku. Ali ne smije se trpjeti u tišini. Mislim da se gotovo svaka žena našla u situaciji koja joj je bila nelagodna i osjećala se u opasnosti, ali to doživjela kao nešto što je normalno. To je svakako nešto što se događa, ali nije normalno i treba od tome govoriti.
Što mislite, gdje leži srž problema?
Edukacija. Jedino kako se možemo boriti protiv ovakvih stvari jest da odgajamo svoju djecu drugačije - i dječake i djevojčice. Potrebno je podizati svijest te koristiti javni prostor i škole kako bi se prestalo odmahivati rukom na te "sitnice", to nisu sitnice. Seksualno uznemiravanje u školi, na poslu, u tramvaju, u vezi ili na ulici nije okej i ne smijemo ga tolerirati.
Koji je glavni cilj ove vaše debate? Mislite li da se na ovakav način može pomoći onima koji i dalje možda šute?
Ovo je započelo kao komentar jednog filma, a dva dana kasnije se pretvorilo u grupnu terapiju za žene iz regije. Nadam se da će ova iskustva pomoći drugim djevojkama da ne šuti, ali prije svega da prepoznaju kada im se događa seksualno uznemiravanje. Odlično je što se javlja i puno žena samo kako bi pružile podršku, a trenutno prikupljam korisne linkove, lokalne inicijative i udruge kojima se žene mogu obratiti - sve to ću objaviti na profilu kako bi imale te materijale na jednom mjestu.
Ovo je pokazatelj koliko dobrih i pozitivnih stvari Instagram može donijeti. Nije to samo površna društvena mreža, nego i mjesto gdje se žene mogu podržati i povezati. Tek sam u jeku svega ovoga doživjela koliko djevojaka koristi svoje profile kako bi podizale svijest o ovoj temi. Zaista ih je puno.
Što biste poručili tim ženama?
Svim djevojkama koje trpe seksualno uznemiravanje, napastovanje i nasilje bih poručila da ne šute. A onima koje su progovorile na mom profilu o teškim stvarima koje su im se dogodile mogu reći samo veliko hvala i čestitati na hrabrosti. One su odradile cijeli posao, ja samo klikam iza ekrana.
