Upornost, energija i vjera u sebe važne su odlike uspješnog sportaša, a te osobine svakako krase i 28-godišnjeg nogometaša Antonija Asanovića koji već godinu dana igra za klub Zlaté Moravce u istoimenom gradu u Slovačkoj. 'Naučio sam slovački i svi su me prihvatili. Super mi je ovdje i sretan sam što napredujem, što moja nogometna karijera ide uzlazno. Prilagodljiv sam i nije mi teško naviknuti se na novu sredinu pa mi nije bilo teško naviknuti se ni na Slovačku i novi grad', govori Antonio kojem je prvi odlazak iz rodnog Splita ipak bio najteži.
'Prvi je put najgore, ali sada sam već osam godina vani i navikne se čovjek. Uostalom, sâm sam birao ovaj put pa sam se morao uvijek nekako snaći. To ne znači da mi je danas lakše otići od kuće, uvijek je teško ostaviti obitelj i prijatelje', ističe napominjući da je to zasigurno najveća žrtva s kojom se susreću profesionalni sportaši. No navikao je Antonio na takav način života odrastajući uz oca, legendarnog hrvatskog nogometnog reprezentativca Aljošu Asanovića. A navikao je i na nedostatak slobodnog vremena jer za uspjeh u sportu najvažnija je priprema pa tako, uz dva treninga na dan, ponekad ne ostaje mnogo prostora za ispunjavanje vlastitih želja. Kad nije na treningu ili utakmici, Antonio uživa u društvu domaćeg nogometaša Marina Ljubičića i njegove obitelji. 'S njima sam se baš zbližio, prihvatili su me kao svog i često se družimo. No trenutačno ne izlazim jer su u tijeku pripreme i teški treninzi pa je nakon takvog režima tijelu najpotrebniji odmor. Kad nije tako, volim otići do Bratislave. Ne izlazim u klubove, ali kada je pauza, svakako se počastim kojim duljim izlaskom', priča simpatični Dalmatinac koji u slobodno vrijeme najradije igra PlayStation.
'Još nisam odrastao kad je o tome riječ, a vjerojatno nikada i neću. Na repertoaru su košarka i nogomet. To mi je najdraže igrati', priznaje. Slovačka kuhinja, poznata po jednostavnosti i puno povrća, sviđa se Asanoviću iako priznaje da nema do dalmatinskih specijaliteta i nezamjenjive mamine kuhinje. 'Kad mater kuha domaću spizu, ne može bolje, ali ne žalim se ni na kuhinju ovdje. Probao sam njihovu tradicionalnu hranu i preporučio bih jelo halušky iako ne znam kako bih vam opisao što je to točno', smije se Asanović koji ugovor u Slovačkoj ima do kraja sezone, a gdje će nakon toga, još ne zna.
'Ne razmišljam o tome, vidjet ćemo. Zasad mi je lijepo ovdje i uživam u trenutku', kaže.
Iako je kraj nogometne karijere još daleko, Antonio otkriva da još nije siguran čime će se poslije baviti. 'Nikad ne gledam tako daleko, uvijek nastojim živjeti u sadašnjosti. Naravno, treba razmišljati i o tome što i kako poslije, ali mislim da imam još vremena. Završio sam srednju školu za fizioterapeuta pa imam neku struku, ali volio bih ostati u nogometu. Vidjet ćemo što će život donijeti', govori Antonio.
Posebno emotivno bilo je kada mu je nedavno u posjet u Slovačku došla obitelj i nećakinja Zorka, kćerkica njegove sestre i modne dizajnerice Anamarije Asanović s kojom je jako blizak. 'Nakon dugo došli su me gledati, a to mi je neopisiv osjećaj. Nećakinja Zorka došla me pozdraviti prije utakmice, što nikada neću zaboraviti. Rekla mi je da će navijati za mene, zbog čega sam bio neizmjerno sretan. Jako mi je krivo što nisam uz nju tijekom njezina odrastanja i nisam dosad mogao prisustvovati nijednom njezinu rođendanu. Teško mi je to jer ona je zaista moja najveća ljubav i sreća', otkriva Antonio ne skrivajući koliko mu znači nećakinja koja će uskoro proslaviti četvrti rođendan.
Iako mu mnoge dame pripisuju titulu jednog od najseksepilnijih domaćih frajera, pa i neženja, Antonio uz sramežljiv smiješak priznaje da mu takav kompliment može samo laskati, a upravo domaće djevojke opisuje kao najljepše žene na svijetu.'Ne znam jesu li drugima najljepše, ali meni definitivno jesu', kaže Antonio. Iako o ljubavnom životu ne voli govoriti, uspjeli smo otkriti da je njegov ljubavni status ostao nepromijenjen od našeg posljednjeg razgovora. 'Trenutačno sam fokusiran na nogomet i samo o tome razmišljam', iskren je Antonio.
