Većina žena zna da se nije lako uhvatiti ukoštac s izazovima roditeljstva i ulogu majke uspješno pomiriti s onom poslovne žene, ali sopranistici Ivani Lazar to je pošlo za rukom. Uz četvero djece kod kuće, solistica Opere zagrebačkoga HNK izgradila je zavidnu karijeru, čija je kvaliteta dodatno naglašena brojnim prestižnim nagradama. Samo prošle godine dobila ih je nekoliko - Nagradu hrvatskoga glumišta za najbolju žensku ulogu u operi ‘Čarobna frula’ te onu za najbolje ostvarenje u opernim predstavama koje dodjeljuje njezino matično kazalište, u kojem ovih dana priprema novu premijeru.

'Ne žalim što sam odustala od inozemne karijere'
Robert Gašpert 

Ivanu ćemo 14. veljače gledati u operi ‘Lucia di Lammermoor’, za koju kaže da je biser bel canto stila i njoj najbolja Donizettijeva opera. Na prvi pogled možda jednostavnog i predvidivog libreta, ali puna divnih melodija, sumornih harmonija i neizrecive tuge zbog sudbine ugnjetavane Lucije koja svoju sreću mora podrediti dužnosti prema obitelji. No ovo joj nije prva izvedba tog lika, igrala ju je i prije desetak godina u riječkom HNK.

- Godine koje su prošle donose zrelost u pjevačkom i u psihološkom smislu. Prva produkcija bila je divno iskustvo, tada sam bila sklona Luciju gledati samo kao siroticu koja je zbog bolesti u situaciji u kojoj jest. Danas u ulozi iščitavam puno više njezine snage i otpora sustavu te je gledam drugim očima. I danas su manipulacija i zlostavljanje, nažalost, prisutni u svim slojevima društva, a mi kao svjedoci često okrećemo glavu i pravimo se da to ne postoji. Baš kao što se Luciji dogodilo na njezinu dvoru. Lucije su svuda oko nas i slamaju se pod pritiskom očekivanja sredine, žrtvuju se za obitelj, ostaju u brakovima punim nasilja, ostaju bez djece u sudskim procesima… Nije teško ući u to stanje i shvatiti pozadinu toga psihičkoga kraha - kaže rođena Tuzlanka koja je u zagrebačkom HNK debitirala još 2001. godine.

'Ne žalim što sam odustala od inozemne karijere'
Privatni album 

- Sljedeće sezone slavim veliku obljetnicu, ali prvi profesionalni nastup imala sam 1997. u KD-u Vatroslava Lisinskog. Najponosnija sam na raznovrsnost svog repertoara koji se proteže od vrhunske zborske glazbe i sola, preko rane glazbe i baroka, opere i Lieda do modernih skladatelja 20. i 21. stoljeća - priča nam 43-godišnjakinja u čijoj je obitelji glazba oduvijek zauzimala posebno mjesto. - Mama je predavala glazbeni u osnovnoj školi, a tata je bio veliki zaljubljenik u operu, što je svakako i na mene utjecalo. No ono što je bilo presudno da se poželim baviti pjevanjem, i to klasičnim opernim pjevanjem, jest pjevanje u crkvi. Imala sam sreću što sam odrastala u sjajnoj atmosferi u našoj župi gdje se puno pjevalo i nastupalo. Ondje sam shvatila da je pjevanje nešto što me čini sretnom, ali i ljude oko mene - ističe.

No ono što je bilo presudno da se poželim baviti pjevanjem, i to klasičnim opernim pjevanjem, jest pjevanje u crkvi

Ivana je stoga na Muzičkoj akademiji u Zagrebu upisala pjevanje i magistrirala na poslijediplomskom studiju. Ali i upoznala supruga Krešimira, šefa Varaždinskog komornog orkestra, danas ujedno redovnog profesora na toj akademiji. - Sadašnji suprug i ja upoznali smo se tijekom studija, ali smo se ‘prepoznali’ tek kada sam ja izišla iz prvog braka i počinjala solo karijeru kao slobodna umjetnica. U to sam vrijeme puno pjevala s Hrvatskim baroknim ansamblom, čiji je i on bio član, a iz divnog prijateljstva i suradnje rodili su se nova ljubav i povjerenje - priča Ivana koja sa suprugom danas ima i ansambl s kojim stvaraju baroknu glazbu.

'Ne žalim što sam odustala od inozemne karijere'
Robert Gašpert 

- Kada smo osjetili potrebu izraziti svoje viđenje barokne glazbe, suprug i ja smo s još nekoliko eminentnih hrvatskih glazbenika osnovali ansambl Camerata Garestin s kojim smo ostvarili niz lijepih koncerata i gostovanja. To je naš ispušni ventil, te nas probe i koncerti uvijek ponovno spajaju i nadahnjuju, i na poslovnom i na privatnom planu - otkriva. Budući da je na Universität für Musik und darstellende Kunst u Grazu usavršavala Lied i oratorij, a od 2004. do 2006. bila je stipendistica CEE Musiktheater / Deutsche Bank iz Beča, zapitali smo se kako to da karijeru nije ostala graditi vani.

Znala sam da moja djeca trebaju mamu, a i smatrala sam u svom entuzijazmu i mladosti da se dobri projekti i koncerti mogu stvarati i u Hrvatskoj

No obitelj, odnosno djeca iz prvog braka, 20-godišnja Marija Maša i 22-godišnji Pavle Kladarin, razlog su zašto je odlučila ostati u Hrvatskoj. - Znala sam da moja djeca trebaju mamu, a i smatrala sam u svom entuzijazmu i mladosti da se dobri projekti i koncerti mogu stvarati i u Hrvatskoj. Kada bi svi otišli, tko bi ostao tu i stvarao našu umjetničku stvarnost? U suradnji s francuskim ansamblom Le Parlement de Musique osjetila sam i što znači biti tjednima na turnejama, živjeti za probe, koncerte i snimanja. No bez obzira na sjajne koncerte i prijem publike, koji vas s jedne strane ispunjavaju, taj je život zapravo vrlo asketski i osamljen. Lijepo je otići, udahnuti malo drukčije atmosfere, naučiti nešto novo, ali lijepo je i doći kući te imati svoj korijen i bazu - objašnjava.

'Ne žalim što sam odustala od inozemne karijere'
Privatni album 

Njezina je baza danas Varaždin, rodni grad njezina supruga s kojim je dobila još dvoje djece, šestogodišnjeg Janka i četverogodišnjeg Vida, a nedavno su ondje kupili kuću. - Kuća se trenutačno preuređuje, a očekivano preseljenje je na ljeto. Varaždin je divan grad ako želite naći mir te priuštiti djeci lijepo djeti­njstvo, a i ondje imamo i puno rodbine i prijatelja. Sve je nadohvat ruke i sve se može obaviti biciklom. Zagreb postaje velegrad u svakom smislu, a to znači da se povećava i onaj negativan aspekt života - gužve, hektika, život u autu razvozeći djecu na aktivnosti… Često živimo na rubu nemogućeg i svaki dan zahtijeva punu koncentraciju za kuhanje, spremanje i planiranje jer bi inače nastao kaos. Najgori su nam večernji termini predstava i koncerata, ali malci su već i na to naviknuli. Moram reći da i Maša često uskoči kao babysitterica koju obožavaju. Kad je riječ o baš jako gustom rasporedu ili turneji, spas nalazimo u Varaždinu kod svekrve Branke, koja s ljubavlju i požrtvovno pazi na dečke kad god treba. Nadamo se mirnijem i jednostavnijem životu u Varaždinu - otkriva Ivana kojoj priroda godi i za rješavanje stresa.

'Ne žalim što sam odustala od inozemne karijere'
Robert Gašpert 

- Pokraj Varaždina postoji selo Beretinec gdje imamo komadić zemlje uz potok i u susjedstvu predivnu pitomu šumu u kojoj možete satima šetati. Najviše volim tamo otići s dečkima i uživati u ptičjem pjevu, čistom zraku i mijenama prirode - kaže. Na pitanje je li netko od djece već krenuo njezinim stopama i odlučio karijeru graditi na pozornici odgovara: - Pavle je student treće godine kontrabasa na Muzičkoj akademiji, a ujedno ima i etno band Balkalar te producira dub i trance glazbu pod umjetničkim imenom KLAADA. Maša studira na Akademiji likovnih umjetnosti, na drugoj je godini i odlično joj ide. Janko i Vid obožavaju pjevati i slušati Handela u autu, a uskoro će i oni krenuti u muzičku školu.