Brođanka Gabrijela Crnjac, natjecateljica prve sezone RTL-ova 'Života na vagi', u show je prije dvije godine ušla sa 183,7 kilograma kao najteža kandidatkinja. Iako nije pobijedila, strogi režim emisije pomogao joj je da 'skine' čak 54,7 kilograma. Profesionalna 28-godišnja vizažistica danas i dalje redovito trenira i pazi na prehranu te pomaže drugima na istom putu svojim savjetima i iskustvom. No ovih dana ju je očito obuzela tuga oko vlastitog ljubavnog statusa jer je s pratiteljima na Instagramu podijelila neobičnu objavu.
'Ja bih se evo sad zaljubila, samo da me nitko ne dira, da me ne zivka i da mi ne remeti moj mir i da ne živi sa mnom', napisala je. Podsjetimo, još nakon izlaska iz 'ŽNV' Gabrijela je progovorila o svojim (ne)iskustvima s dečkima u mladosti. Priznala je da je oduvijek sanjala da se sretno zaljubi, no realnost joj to nije dopustila. 'Muškarci ne vole pretile djevojke. U to sam se sama uvjerila. Dva puta sam se zaljubila i to nije dobro završilo. Bili smo samo prijatelji. Naravno da su im smetale kile, kome ne bi. Prihvatila sam to da nikad neću imati dečka. Pogađa me ta sudbina, ali nadam se da će se i to jednog dana ipak promijeniti', rekla je tom prilikom i dodala kako joj izgled kod dečka nije važan, već joj je bitno da je komunikativan i zabavan.
Gabrijela je nedavno na Instagramu opisala i koje je sve boli i psihička zlostavljanja proživljavala u djetinjstvu zbog prekomjerne težine, a čije posljedice i dan-danas osjeća.
'Debljina. Jedna stvar koja ti definira cijeli život. Nitko od nas nije debeo jer je težak zrak udisao. Ja sam od malena bucmasta. Jer sam voljela jesti. S godinama je to prešlo u problem. Veliki. Ne krivicom roditelja ili okoline. Kad je postalo kritično, vodili su me doktorima, te vidi štitnjaču, te ovo te ono. I ne. Zdravstveni problemi nisu bili uzrok. Jednostavno sam voljela jesti. Branili su mi. Ja sam jela po noći. No bila sam dijete, pa je okolini to bilo 'slatko'. Tko normalan bi i vrijeđao dijete od šest, sedam, osam godina? Problem je nastao u većim razredima osnovne škole. Kada više nisam bila bucmasta nego debela. Da. Debela. Zvali su me svakakvim pogrdnim imenima. Tenk, krava, prasica itd. Već tada sam počela i naučila glumiti ravnodušnost, a jako me pogađalo. Žrtva ismijavanja škole i ulice. Riječi izrečene u trenu, koje pamtiš cijeli život. Što sam više odrastala, to me više pogađalo. Umjesto da mršavim, ja sam utjehu tražila u hrani. Opet. Cijeli život je tako. Kreneš. Kile super idu dolje, većih problema u životu nemaš. Sve pet. Nešto loše se dogodi, bilo kakav stres, razočaranje, opet se vraćaš toj prokletoj hrani i u njoj tražiš utjehu. Korak naprijed, nazad dva. Godinama se borim s kilama. Godinama sam po dijetama. Izgladnjujem se. Ubijam u teretani. Pijem tablete za mršavljenje itd. Pravim se da nisam opterećena svojim kilama, pravim se da sam sretna osoba. S godinama te to pretvori u usamljenu osobu koja ne želi biti dio svijeta koji te ne prihvaća takvog kakav jesi, pa stvaraš svoj svijet. U kojem si sam. U kojem i dalje svaki svoj problem riješavaš kroz hranu', napisala je iskreno.
