Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša Dino Rađa je u rujnu 2018. godine postao član američke Kuće slavnih. Iako je ostao u svijetu košarke, s obzirom da je dio Hrvatskog košarkaškog saveza, posvetio se nečem sasvim drugačijem. Naime, javnost ga sve češće može vidjeti na pozornicama raznih koncerata, gdje vješto pokazuje kako 'udara' akorde na električnoj gitari. Sve o toj novoj ljubavi, dokumentarnom filmu o njegovom životu i košarci, ispričao je za Story.hr.
'Kad završite dugogodišnju karijeru, neke stvari koje niste smjeli raditi, sada napokon krenete. Uz skijanje i ronjenje koje zbog karijere nisam smio raditi, sviranje je bilo jedno od onih koje nikako nisam stizao. Glazba je nešto što me prati kroz cijeli život, još od vremena walkmana. Cijelo sam vrijeme promatrao glazbenike koji gitarom poprave atmosferu, i jednostavno sam to htio napraviti i ja. Tako sam sa 45 godina odlučio, uz podršku mnogih prijatelja i glazbenika, poput Ante Pupačića, naučiti svirati', započeo je priču Dino, koji iza sebe ima zavidnu košarkašku karijeru.
S obzirom na to da su ga ostali na neki način nagovorili i potvrdili mu da za sviranje gitare nikad nije kasno, Dino se danas vješto snalazi u tome. Kako nam govori, počeci nisu bili nimalo lagani. 'Prvi dan mi je trebalo valjda sedam minuta da prebacim s jednog akorda na drugi. Pola sata sam se mučio, ali kada sam čuo da iz nje ipak nešto i izlazi, dobio sam motivaciju', govori nam 52-godišnjak koji se sve češće pridružuje brojnim glazbenicima na koncertima. Iako sve manje i manje, priznaje da postoji pozitivna trema. 'Vjerujem da sam na publiku navikao zbog košarke. Znam da i ako nešto pogriješim, nije problem. To je dio priče i samo treba nastaviti dalje', iskreno govori.
Uz skijanje i ronjenje koje zbog karijere nisam smio raditi, sviranje je bilo jedno od onih koje nikako nisam stizao
Koji put mu se u publici, kao podrška, pridruži i obitelj, supruga 42-godišnja Viktorija i sinovi Duje, Roko i Niko. 'Dođu ponekad, ali rijetko. Sinovi mi se rugaju, ali ja uživam', rekao nam je kroz smijeh. Unatoč svim tim nastupima, Dino naglašava da je riječ o hobiju. 'Nisam i ne planiram biti ozbiljan glazbenik. Jedino što mi je žao je to što nisam krenuo ranije. Trebao sam možda onda kada sam odmarao između dva treninga, u ruke uzeti gitaru', priznaje iskreno.
S obzirom na to da su košarkaški dani i spomenuti treninzi iza njega, na pitanje nedostaju li mu ta vremena, odgovorio je: 'Treninzi mi ne nedostaju ni najmanje. Ono što mi nedostaje, pogotovo kad gledam neke velike utakmice, je upravo taj osjećaj izlaska na teren. No, svjestan sam da je vrijeme svakog sportaša uistinu kratko, zbog čega sam sretan zbog svega što sam napravio u karijeri', ispričao nam je Dino koji je otvorio dušu u dokumentarnom filmu o njegovom životu, koji uskoro izlazi.
'To je isključivo sportska priča. Uz karijeru, prikazuje se i nekoliko crtica iz mog djetinjstva', objasnio nam je i otkrio kako se osjećao kad je prvi put pogledao zadnju verziju filma. 'Bilo je jako emotivno. Meni dragi ljudi koji su ga gledali sa mnom kažu isto pa ne znam koliko je to realna reakcija. Ali, meni je to bilo jako emotivno i nadam se da će tako biti i s ostalim ljudima koji će odlučiti pogledati dokumentarac', zaključio je Dino.
