Ivana Mišerić: 'Svi dišu isto u ovom trenutku'

Ivana Mišerić je 33-godišnja radijska voditeljica na 'Otvorenom radiju', koja spada u onu skupinu ljudi koja i dalje odlazi na posao, dok većina radi 'od kuće'. S obzirom na to da u eteru i dalje svako jutro širi pozitivu i optimizam, uvijek nasmijana Ivana je za Story.hr detaljno opisala kako sada, u doba pandemije koronavirusa, izgleda njezin radni dan, ali i kako krati vrijeme kada nakon posla stigne kući. Uz to je i dala nekoliko preporuka serija i knjiga, što će nam svima dobro doći ovih dana u izolaciji. 

Rekla bih da je čista suprotnost, eter s jedne strane, jer tu nema promjene. Do sada smo uvijek dijelili život, sreću i probleme s ljudima, smisao je ostao isti... samo su prioriteti postali drugačiji, fokus je na drugim stvarima. Tako da u tom smislu je drugačije ali je isto. Uvijek sam gledala na ovo kao jednu ekstenziju sebe gdje mi je glavni zadatak biti normalna, ogoliti se koliko treba da ti ljudi počnu vjerovati i vraćati to povjerenje neposrednom komunikacijom. Sve je u tome kako održavaš vezu s ljudima koji pale radio. Radio su ljudi, svi mi i naše životne priče, fešte, smijeh i katastrofe, zato je sada kada smo socijalno distancirani baš poseban feeling biti dijelom toplog medija u kojem tražiš utjehu, društvo u izolaciji, prijatelja kojeg možeš nazvati i izbaciti emociju iz sebe. Odvratno patetično ovo zvuči sad kad naglas pročitam. Nemam prikladnijeg opisa u ovom trenutku.

U ovakvim kriznim vremenima mi najjače dolazi do izražaja svrha ovoga što radim godinama, sada hiper osjetim koja nam je uloga. Biti koristan zajednici, biti umrežen s ljudima, držati optimizam, biti od pomoći.
Kao da smo jedan organizam – naša mala lijepa državica.

Koliko su se teme o kojima pričate u eteru promijenile?

Puno. Sve je prilagođeno aktualnim događajima, ne zato što tako mora biti, nego jer tako je. Svi dišu isto u ovom trenutku i teme dolaze prirodno same po sebi, olakšavamo si zajedno ovu svakodnevicu koja je ekstremno drugačija od svega poznatoga. Jasno je da razgovaramo drugačije jedni s drugima, glave su u nekom novom stanju. Prije godinu dana pričalo se o Uskrsu, produženim vikendima, proljeću, godišnjim odmorima, trendovima....eto gdje smo danas. Prate se trendovi zaraženih i koliko brzo ćemo se ekonomski oporaviti nakon pandemije. Neću ovako crno završiti s odgovorom jer zakon u 'Jutru na Otvorenom' je 'Registar sreće', osnovat ćemo i 'feel good' stožer ako treba, jer želim da jedini virus koji se širi među ljudima je sreća, pozitiva i optimizam čak i u najluđoj situaciji.

Ne mislim da treba imati rozi filter, samozavaravati se i ne biti svjestan svijeta oko sebe, baš naprotiv, svatko ima svoje probleme na leđima, pa mislim da nam mala injekcija dobroga svaki dan treba. Kada je netko pesimist ili tvrdi realist teško može 'pasti' na komadić nečije sreće i ne vidi smisao u tome, ali vjerujem da sretne priče i ljudi koji se bore na ljudsku psihu djeluju stimulativno. Samo ne smiješ reći ne. Mene je to napunilo za tri života. Sad kad bih ušla u 'happy' folder gdje čuvamo svu sreću, mogli bi izdati knjigu s feel good pričama. Ja bih tada umrla od sreće. 

Kakav je osjećaj znati činjenicu da se ljudi trenutno najviše oslanjaju na medije?

Kako bi se sve ovo odvijalo da nema medija, naših, svjetskih, nezamislivo. Sada se oslanjamo jedni na druge da ćemo raditi za dobrobit svih i zatvoriti se dokle je potrebno, ne ide drugačije.... i imati otvoren prozor – medije koji prenose najbitnije poruke. Nema muljanja, nema cenzure, jer nema vremena...život piše vijesti i ne treba palamuditi, samo slušati one koji znaju. A mediji daju cijelu pozornicu upravo tim ljudima. Dakle, ne ide bez medija. Mi na radiju se trudimo dati emociju i informaciju.

Poseban je osjećaj ljudima ulaziti u domove, nije normalna situacija, svi smo nekako tanje kože danas i svjesna sam da nas puno ljudi doživljava kao društvo koje trebaju u izolaciji i jedni kontakt s okolinom.
Znate koliko je lakše kada čujete čovjeka s kojim se možete poistovjetiti, treba ti potvrda da nisi sam. Biti veza, popiti virtualnu kavu s ljudima, nema cijene u ovom košmaru.

E sad, ono što mi se ne sviđa, a vidim po društvenim mrežama - određeni broj građana ima jako loše mišljenje o medijima i prije će vjerovati grupnim porukama koje kruže nego vijestima, nazivajući novinare širiteljima panike i lažnih informacija. Ne mogu razumjeti taj poriv. Ali baš ne mogu. Puno je tu sadržaja, možda i previše, ali televizije, portali, novine danas rade pošten i odličan posao. To su ljudi bez radnog vremena, pod konstantnim stresom i adrenalinom, a uvijek dežurni krivci. Pročitaj, istraži, kopaj i sam dođi do zaključka....ne može se svakome udovoljiti, a radimo svi najbolje što možemo, dajemo se za više dobro, i nitko nema lošu namjeru. Ja vjerujem da će netko kada ovo pročita reći 'što ova lupeta, nikad čuo za nju, a i vi Story isto objavljujete gluposti, bavite se pametnijim stvarima'. Objašnjavati se takvima, zaista više nema smisla. Zato, biraj sadržaj koji želiš konzumirati, ima ih koliko hoćeš oko nas.

Zovu li vas slušatelji sada češće, dijele li priče s vama?

Da, sada kao da je ratno stanje, žele podijeliti i dobro i loše, svi želimo negdje pripadati, težimo tome, danas smo zajedno u istom filmu i otvoreni smo više nego ikada.

Je li kod vas postoji doza straha?

Apsolutno, nekad više nekad manje. Strah je ok, panika nije, iako je i to normalna ljudska reakcija. Vrtlog emocija se tu miksa iz sata u sat. Svi imamo neke ispušne ventile, treba znati kako ugasiti požar u glavi koji se dogodi svako malo. Rastežemo svoje granice u ovim trenucima, ograničeni smo i sada treba biti maksimalno odgovoran. A baš nas je krenulo...! Virus, potres, ljudi ostaju bez posla, puno pravila i savjeta, ništa nemaš pod kontrolom, teško je, ali optimizam ne smije pasti.

Nakon što odradite smjenu, pretpostavljam odlazite kući. Kako izgleda ostatak vašeg dana? Čime kratite vrijeme?

Da, odmah doma, nema zadržavanja, ravno kući, tu i tamo odem do kvartovskog dućana po namirnice i kruh i ostajemo doma. Izlazak jedino sa psom tri puta dnevno, a i to smo istempirali- rano ujutro, popodne brzinski i kasno navečer. Začuđujuće brzo mi prođe dan, ne znam kako, ali proleti dan, tjedan... sad napokon popodne i odspavam jer inače to nisam često prakticirala, gledam serije, čitam ako imam fokusa, čistim, kuham više, društvene igre znamo okrenuti, pričamo, puno sam na portalima jer pratim što se događa, pratim Stožer. Još me čeka generalno pospremanje ormara da napokon odstranim stvari koje nikada ne nosim.

Imate li neke preporuke za naše čitatelje - pjesme, serije, knjige?

Imam. Serija ima brutalno dobrih pa ću krenuti s njima. Većina ih je na Netflixu i evo jučer sam završila s gledanjem 'The stranger' – britanska serija napravljena po istoimenom romanu, napeta do kraja, odlična. Hajdemo dalje, 'Unbelievable', 'The Fall', 'Mindhunter', 'Dark', 'Bodyguard', 'The Alienist', 'You', 'Dirty John', 'The Blacklist'...'True Detective' je već dugo vani, ali tek sam ga sada pogledala. Vidite da volim te neke detektivske, mistične serije...a ove su stvarno vrhunske.

Čitam knjige koje sam naručila s Asosa. Super mi je 'Crappy to happy by Cassandra Dunn', 'Stillness is the key' - Ryan Holiday i svako malo si prolistam 'Hegarty on creativity'. Slušajte Otvoreni.

Koliko je ova situacija utjecala na Vaš privatni život?

Trojka je dobro, dečko, pas i ja, super. Rekla bih da je svatko u svom filmu više nego prije, jer prije kad bismo došli s posla trudili bismo se čim više biti skupa. Sada smo po cijele dane zajedno i opuštenije je. Sandro puno radi, ja sam u svom điru i dobro je. Nije mi mrsko biti sama sa sobom, nedostaju mi na momente jako one stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo, ali s onima koje volim sam u kontaktu, pišemo si, zovemo se, distanca je tu, ali smo u vezi.