Situacija s koronavirusom iz korijena je promijenila navike ljudi koji se umjesto uživanja u nanovo probuđenoj proljetnoj prirodi, tiskaju u dnevnim boravcima u iščekivanju kraja izolacije. Zemlje širom Europe i svijeta uvele su rigorozna ograničenja kretanja, a kako se s navedenima nosi u susjednoj Srbiji, nedavno je otkrila domaća pjevačica, 41-godišnja Ida Prester. Naime, glazbenica koja već godinama živi u Beogradu je uslijed spomenute krize odlučila glavni grad Srbije zamijeniti trošnom kućicom na obližnjoj planini Rudnik. Na selo se uputila u društvu supruga, Ivana Peševskog i dvojice sinova, petogodišnjeg Roka i trogodišnjeg Ria, a za Story.hr je odala detalje velike selidbe.
Ušli smo u četvrti tjedan izolacije, a u Srbiji je proglašen i policijski sat preko vikenda. Kako ste se odlučili za odlazak na kućicu na planini Rudnik i koliko dugo se namjeravate zadržati?
Mi smo od prvog dana situaciju s koronom shvatili vrlo ozbiljno. Izolirali smo Vanijeve roditelje koji su oboje plućni bolesnici, a mi smo se povukli u stan u karantenu. Već smo skoro mjesec dana bez kontakta s vanjskim svijetom, jasno nam je da će ovo još dugo trajati. Živimo u neboderu na 11. katu, pa je svaki izlazak iz zgrade u nabavku bio izazov. Imamo kumove na selu na planini Rudnik preko kojih smo saznali za praznu kuću s dvorištem. Vlasnik nam ju je iznajmio na dva mjeseca, dok živi u inozemstvu. Policijski sat će se po svemu sudeći, produžiti od petka do ponedjeljka. Vrt je stvarno spas za djecu u tim situacijama, jako smo sretni ovdje.
Istaknuli ste da kućica koju ste iznajmili nije nikakav luksuz. Nedostaje li vam u jednu ruku potpuno opremljen stan u Beogradu?
Namjeravamo ostati ovdje koliko god možemo, dok traje ova situacija. Život na selu je zahtjevan, grijemo se na drva, bojler i mašina su stari i slabi, oko kuće stalno ima nekog posla. Naravno da nam nedostaje komocija našeg stana, ali sve ovo radimo zbog djece. Planinski zrak je fantastičan! Oni trče po brdima, šumi, pašnjacima... Pejzaž
Život na selu je zahtjevan
je nevjerojatan. Sutra idemo posjetiti životinje na farmi. Stalno su na otvorenom i lako je držati distancu s ljudima jer nigdje nema nikog. Njima su ovo najljepši praznici, ni ne razumiju da se trenutno odvija neka kriza. Tu smo nekoliko dana, a već su im se obrazi zarumenili.
Vaša svakodnevica je u normalnim okolnostima ispunjena širokim spektrom obaveza. Kako sada provodite dane?
Moji poslovi su većinom otkazani. Sve što radim vezano je uz javna okupljanja - koncerti, festivali, konferencije... Jedan dio se prebacio online, pa to vodim preko interneta te pored toga radim još neke Instagram kampanje. Ali većinom sam sad fokusirana na djecu i rad oko kuće. Oko 22 sata ih potrpam u krevet pa imam planove tad se posvetiti sebi i pisanju pjesama. Ali toliko sam umorna da svaku večer zaspem s njima u krevetu.
Vidjeli smo da ste u Beogradu djeci složili poligon za igru, hoćete li i na selu biti kreativni? Kako Roko i Rio podnose život na selu?
Djeci je ovdje predivno. Imaju daleko vise sadržaja nego u stanu. Lako im je smisliti zanimaciju. Pomažu nam oko kuće, nose drva za grijanje, sklapaju namještaj koji smo donijeli za preuređivanje, danas ćemo im staviti i
Napokon imamo vremena za mladunce
trampolin... Napokon imaju mamu i tatu samo za sebe, jer smo inače oboje stalno u svojim poslovima. To je najljepša strana ove situacije. Napokon imamo vremena za mladunce, napokon im se možemo posvetiti. Iskoristimo to najbolje sto možemo.
