Bojana Gregorić Vejzović još uvijek je pod dojmom potresa koji je pogodio Zagreb prije točno mjesec dana. U 6.24 ujutro Zagrepčani, ali i okolica probuđeni su strahovitom tutnjavom i podrhtavanjem tla koje je, procjenjuje se, ostavilo štetu od 42 milijarde kuna, a izgubljen je i jedan život. Većina zgrada starije gradnje znatno je pogođena, a u jednoj takvoj stanuje i zagrebačka glumica koja i danas u šetnju oko svog doma ne smije izaći bez kacige. S razlogom, moglo bi se reći, jer je Zagreb i jutros u 9 sati i 52 minute pogodio potres magnitude 3,2 po Richteru, koji je mnoge uplašio, a epicentar mu je bio kod Markuševca.
'Točno mjesec dana od potresa u Zagrebu. Probat ću optimistično. To se od glumaca i dalje očekuje. Modni izričaj od tada kod mene izgleda baš ovako. Moja majčica uvijek govori: 'Najbolje odjevena osoba je ona odjevena u skladu s prilikama!'. Maska umjesto šminke, kaciga jer s krova klize crijepovi, pa kad izlazimo u vrt na kratku šetnju sa psom, šljem glavu čuva! Takve su prilike! Ovo desno je naša tavanska soba, dimnjak je točno iznad i prolazi kroz sobu te 'srce' cijele zgrade. Sam Bog sačuvao nas je 22. ožujka 2020. godine', zaključila je Bojana.
Inače, Bojana stanuje sa svojim suprugom, također glumcem Enesom te njihovo dvoje djece - sinom Raulom i kćeri Zoe. Nakon potresa bili su primorani, kao i većina Zagrepčana, napustiti stanove. Svoje osjećaje opisala je tada u podužoj objavi. 'Zaspala sam tek pred zoru. Misli su mi nepribrano letjele. Razmišljala sam o svojoj obitelji rasutoj po djelovima centra, koji ostaju u svojim oštečenim zgradama, kao idemo dalje i molimo da nema novih potresa.
Razmišljala sam o djevojčici koja se bori za život, o njezinim roditeljima. Posramila se svojih suza i svojeg straha. Ovaj život u iščekivanju najgoreg je strašan, ovaj život na čekanju boli podmuklo. Kada je u tri ujutro opet zatutnjalo, uhvatila sam svoju kćer za ruku. Ma ovaj je ništa. Ovaj tutnji, ali ga ne osjetimo, nek ostane tako! 37 potresa jučer je zatreslo moj grad, tridesetsedam! Spikeri na radio stanici vedri, glazba svira. Ljudi ne posustaju- zdravstveni radnici, Bad Blue Boysi, vatrogasci,vojska; očistili su ulice od ruševina gotovo kao da ničeg nije bilo, zbrinuli najranjivije i ne posustaju! Oprostite mi molim vas na mojim momentima slabosti! Bit će ih još, neću lagati...Glavu gore, da! Uz vas mogu sve! Hvala vam', napisala je tada.
