Trudna supruga domaćeg košarkaša: 'Suprug neće moći prisustvovati porođaju'

Otkako su prije četiri mjeseca za Story.hr otkrili kako im tijekom svibnja stiže prvo dijete, kćerkica kojoj su odlučili dati ime Sofia, Matea Zubčić Andrić i 30-godišnji košarkaš Tomislav Zubčić vrijeme provode odvojeno. Tomislav se posvetio klupskim obavezama u 6500 kilometara udaljenom i hladnom ruskom Krasnojarsku, dok je 23-godišnja Matea u rodnom Sarajevu i uzbuđeno sitno broji do dolaska njihove mezimice na svijet. Kako je Tomislav za In magazin nedavno otkrio kako namjerava biti uz suprugu i 'držati je za ruku tijekom porođaja', Matea je samo za Story.hr otkrila što im je pomrsilo taj plan, kako se oboje zbog toga osjećaju te čega se sve u trudnoći morala odreći. 

Jeste li već pripremili torbu za bolnicu? Razradili plan dolaska do tamo?

Već odavno smo spremne, stvari su spakirane, ali plana nemamo. Odlučili smo da je bolje tako, s obzirom da je sve što smo ikada pokušali isplanirati ispalo potpuno drugačije. Sada biramo spontanost.

Neke trudnice prije porođaja gledaju filmove i čitaju knjige koje ih pripremaju na cijelo iskustvo dok se druge pak vode nekakvim instinktom. U koju kategoriju vi spadate? Kako se pripremate za porođaj?

 Vjerujem da je svako iskustvo specifično i individualno, stoga se trudim pomno slušati upute svojih liječnika i oslanjati se na njihove profesionalne savjete, iako se dobrim dijelom oslanjam na instinkt kroz cjelokupno iskustvo. Ljudski organizam je najveće čudo, savršeno sklopljen sistem u kojemu sve idealno funkcionira, vjerujem sebi, svome tijelu, liječnicima i dragom Bogu.

Kod vas je trenutno dosta specifična situacija. Vi ste u Sarajevu, a Tomislav u Zadru. Kako je došlo do toga? Kakva je trenutno situacija u Sarajevu s obzirom na koronavirus?

Tomislav je uzbuđen od prvog dana moje trudnoće, zaista uživa u svakoj sitnici. Obožava brinuti se za mene, s nestrpljenjem iščekuje svaki nalaz, ultrazvuk ili neku novu stvarčicu za bebu. Cijeli njegov svijet usmjeren je prema bebi i meni, kao da ništa drugo ne postoji. Dopratio me je u Sarajevo na klubskoj pauzi krajem veljače, nakon čega se vratio obvezama u Rusiji. Bili smo spremni biti razdvojeni do kraja košarkaške sezone ruske lige, nakon čega bi se Tomislav vratio i prisustvovao porođaju u Zagrebu. Međutim, nažalost, nastupila je pandemija, specifične stroge mjere zbog kojih sam ja ostala zatvorena u BiH, a Tomislava su vratili u Hrvatsku s obzirom da ne posjeduje državljanstvo BiH te smo bili prinuđeni ostati razdvojeni. U Sarajevu je trenutno odlično, koliko god da su mjere sigurnosti stroge, ljudi se pridržavaju, ali generalno vlada neka pozitivno-opuštena atmosfera koja definitivno prija.

S obzirom na cijelu situaciju s koronavirusom, hoće li Tomislav uopće moći prisustvovati porođaju?

 Nažalost, Tomislav neće moći prisustvovati porođaju niti ću moći imati bilo kakvu pratnju. U svim zdravstvenim ustanovama je zabranjen ulaz pratnjama već preko mjesec dana. Razočaravajuće jest, ali ne bojim se, znam da je Tomislav s nama, srcem i mislima. Njegovo prisustvo osjećam i onda kada je na drugom kraju svijeta.

Imate li nekakav plan za dalje? Hoće li Tomislav nakon porođaja dolaziti u Sarajevo?

Nadamo se da će uskoro ublažiti sigurnosne mjere na graničnim prijelazima, te da će Tomislav uspjeti doći u Sarajevo. Možda čak i na dan kada naša kći dođe na svijet. Vjerojatno je to razlog zbog kojeg malena još uvijek odbija izaći iz mog trbuha, sigurno čeka da se sve kockice poslože i da baš njen tata bude taj koji će je u naručju odnijeti doma.

Zbog trudnoće, većina žena se u tih devet mjeseci mora odreći nekih dragih navika ili aktivnosti. Čemu se vi najviše veselite kada prođe porođaj i malena stigne na svijet?

Haha, ne znam da li uopće smijem javno priznati da se ja nisam uopće odricala svojih dragih navika i aktivnosti. Poroka nemam, a i dalje sam putovala, družila sam se, vozila sanjke s haskijima, krečila stan, sklapala novi namještaj... Trudila sam se voditi normalan život. Po dolasku malene na svijet najviše se veselimo tom zajedništvu, sitnicama poput zajedničkog popodnevnog spavanca. Priželjkivali smo obitelj i raduje nas svaka žrtva koju smo podnijeli i ona koju ćemo tek podnijeti.