Domaća glumica: 'Ovo je borba ispočetka i kaos'

Otkako je zbog pandemije prekinuta nastava u školama, djeca uče sama putem internet i televizijske nastave. Iako se isprva činilo kako će im biti lakše nego dok su pod paskom učitelja, nakon skoro dva odrađena krizna mjeseca mnogim roditeljima i školarcima se čini kako im je u udobnosti svog doma teže izvršiti sve što moraju. Opuštena atmosfera ne djeluje poticajno za potrebnu koncentraciju, zbog čega su roditelji prisiljeni igrati ulogu strogih učitelja. Premda im djeca od 11. svibnja ponovno mogu u školske klupe, mnogi roditelji oklijevaju poslati ih iz bojazni od većeg mogućnosti da se ondje zaraze koronavirusom. Koliko joj je izazovno bilo podnijeti ulogu nastavnika 11-godišnjem sinu Ivanu, dok je usput čuvala jednogodišnjeg Jakova i šestogodišnjeg Andriju koji se priprema za prvašičke klupe, te hoće li najstarijeg sina poslati u školu, domaća 38-godišnja glumica Marijana Mikulić otkrila je samo za Story.hr .

'Nikako nije shvaćao da iako ne ide u samu školu, mora pisati sve što profesori zadaju. Pa sam pokušavala motivirati ga da nekako to sam napravi, ali sam nakon par dana shvatila da on dio napravi, a dio ne', rekla je i dodala:

'Pa sam onda morala kroz sve prolaziti ponovno s njime da utvrdimo što je uopće napravljeno, a što ne, u sistemu koji ne funkcionira uvijek. Naime, sami online kompjutorski sustav se rušio u početku neprestano, pa dijete i kada sjedne raditi ne nađe sve što treba, a kasnije zaboravi na to. Ma ukratko, kaos', iskreno je priznala.

 'Ali evo, vremenom smo polovili to, puštam ga opet da dio radi sam, ali, nažalost, jednostavno moram opet ja kroz sve s njime proći da budem sigurna ako je i napravio, da je i poslao. Jer se i to događa, da napravi, a ne uspije poslati taj tren i poslije zaboravi. A ruku na srce, kako se mi svi, roditelji i učenici, nismo super snašli odmah u startu, tako i profesori. Mnogi su od samog početka bili jasni, sažeti, dijete zna točno što se od njega traži i kako da to napravi. Dok su neki slali more zadataka, kvizova, pisanja, pa je znalo na jedan predmet otići i po tri sata, uz moju asistenciju', pojasnila je.

 Nakon skoro dva mjeseca učiteljevanja Marijana je došla do zaključaka i ideja kako bi se online nastava mogla popraviti i učiniti jednostavnijom i učinkovitijom za učenike, ali i za roditelje.

'I dalje mislim da je više videa, a manje pisanja  jedino što može djeci sada pomoći. Postoje predmeti poput stranih jezika i matematike iz kojih se mora pisati da bi se vježbalo, ali npr. Ivanov profesor matematike šalje tako jasne i kratke upute, tako zabavne zadatke za ponavljanje, da bih čak i ja, mrziteljica matematike to rješavala. A ono iz čega nije nužno, smatram da bi trebalo maksimalno smanjiti pisanje, pogotovo zadaće, a više djeci slati linkove na videe iz kojih mogu čuti sve što treba', kazala je.

Za kraj je otkrila namjerava li poslati Ivana u školu idući ponedjeljak, iako nije otkrila koliko se boji da se ondje zarazi, s obzirom da neće biti jednostavno provesti sve mjere koje osiguravaju minimum rizika da do zaraze dođe, poput dovoljnog razmaka među učenicima u školskim klupama i hodnicima, maskica na licu, dezinfekcije, mjerenja temperature prilikom ulaska u školu, kao što se npr. radi na ulasku u redakcije televizijskih kuća i sl.

'Ivanova škola je pretrpjela oštećenja u potresu, tako da do jeseni sumnjam da će krenuti, a do tada se nadamo da će se sve vratiti u normalu', zaključila je, a dio svojeg iskustva i razmišljanja o tome je li online nastava prokletstvo ili blagoslov otkrila je u svom blogu koji možete pročitati ovdje.