Hrvatski zavod za javno zdravstvo prošli je tjedan objavio upute za dječje vrtiće i škole koje će svoja vrata otvoriti idući tjedan, i to za učenike nižih razreda. Odluku donose roditelji, a preporuka je HZJZ-a da kod kuće ostanu djeca i djelatnici koji imaju kronične bolesti (respiratorne, kardiovaskularne, dijabetes, maligne bolesti, imunodeficijencije, djeca s većim tjelesnim/motoričkim oštećenjima), kao i djeca čiji roditelji, odnosno skrbnici ili ukućani imaju jednu od navedenih bolesti. Potiču ostanak kod kuće i sve djece za koju se to može osigurati jer broj djece u vrtićima i školama može biti toliki da se mjere fizičkog razmaka u tim kolektivima neće moći poštovati.
Rad ustanove, kako ističu, neophodno je organizirati tako da se osigura u što većoj mjeri socijalno distanciranje (fizički razmak), kao i pojačana osobna higijena i higijena prostora. Fizički razmak od najmanje dva metra u zatvorenom prostoru posebno provode djelatnici u odnosu na druge djelatnike te se navedeni fizički razmak preporučuje održavati kada je god moguće između djelatnika i djece, s iznimkom njege djeteta koja se provodi u što kraćem vremenu. Boravak u vrtićima i školama neophodno je organizirati tako da u grupi bude do devet djece i jedan odgojitelj/nastavnik, a 14 dana ne primaju se nova djeca u skupinu.
O jednoj grupi djece brine se jedan odgojitelj/nastavnik, odnosno dva (u slučaju produženog boravka u školi, odnosno u poslijepodnevnoj smjeni u dječjem vrtiću) bez preklapanja. Izbjegava se bliski kontakt djece iz skupine s drugom djecom, roditeljima/starateljima druge djece i drugim djelatnicima ustanove. Svaka skupina boravi u jednoj odgovarajućoj prostoriji, a odgajatelj/nastavnik s djecom provodi što je više moguće vremena na otvorenom. Nadalje, napominju kako ulazak roditelja u ustanovu treba izbjeći kad god je moguće.
Roditelji/skrbnici ne smiju dovoditi djecu ako imaju simptome ili postoji sumnja da su zaraženi koronavirusom, a djeca u tom slučaju moraju ostati kod kuće. Navedene činjenice, kao i činjenicu da je riječ o djetetu čija su oba roditelja zaposlena te ne postoji druga mogućnost zbrinjavanja djece, kao i to da je roditelj upoznat s ovim uputama u cjelini, roditelj potvrđuje pisanom izjavom ravnatelju ustanove prije uključivanja djeteta u ustanovu. Ovo su samo neke od uputa kojih bi se svi trebali pridržavati, a što o njima misle roditelji školaraca, odlučili smo doznati iz prve ruke.
ANA MIŠČEVIĆ
- SIN MILO, 3. razred: “Odlučili smo da ne ide u školu”
Njegov otac i ja odlučili smo da ne ide u školu jer nije obavezno nego roditelji mogu odabrati, a čim smo dovedeni do toga da biramo, mislim da tu nešto nije dobro. Pohađanje nastave je obavezno i u školu će ići ili svi ili nitko, to su stvari koje mi smetaju. Mislim da su neki školu pogrešno shvatili, misle kako je to ustanova za čuvanje djece, a nije. To je obrazovna ustanova i mislim da nije pametno puštati djecu u školu samo zato što ih nema tko čuvati. Ovako ispada da su učitelji dadilje, što nisu. Ne znam kako će i oni raditi dupli posao, pet će ih biti u školi, ostali kod kuće pa će se nastava održavati i online… Sve mi se to čini neorganizirano. A i sa zdravstvenog aspekta nije mi jasno kako će se djeca moći zaštititi te kako će moći ispuniti i poštovati donesene mjere.
ANJA ALAVANJA ROMAC
- SIN JAKOV, 2. razred: “Jakov ostaje kod kuće”
S obzirom na dobru epidemiološku situaciju, bila sam uvjerena da ćemo Jakova poslati u školu. Budući da su upute kako je dijete bolje ne slati na nastavu ako nema potrebe, predomislili smo se. Jer stvarno nema potrebe, on ima s kim biti. Ako je nastava ustrojena kao dežurstvo, prepustit ćemo mjesto djeci koja nemaju s kim ostati kod kuće.
DARIA LORENCI FLATZ
- BLIZANCI MAK I FRAN, 4. razred: “Neću ih slati u školu”
Dečke neću slati u školu, iako sam u početku mislila. Predomislila sam se zbog preporuke da ih šaljemo samo ako je nužda. Ako virus nije opasan za djecu, čemu onda takva panika? Ako već otvaraš škole, onda ih otvori normalno, ne samo za čuvanje djece. Da mi roditelji možemo učiti djecu kod kuće, učili bismo ih. Virus će tu biti još barem godinu dana, nemamo cjepivo, ne mogu djecu držati u bunkeru cijelo vrijeme. Drugo, nisam od onih koji se ljute što je odgovornost prebačena na roditelje. Tko će umjesto mene odlučiti o mojoj djeci? No smeta mi što nije jasno komunicirana stopa rizika.
MIRJANA MIKULEC
- KĆi MIA, 4. razred: “Škola je oštećena u potresu”
Škola u koju ide Mia, baš kao i mnoge druge u Zagrebu, trenutačno je zatvorena zbog sanacije nakon oštećenja prouzročenih potresom. Ovo je izazovno razdoblje za sve nas i nadamo se da će se uskoro sve vratiti u normalu.
