Još
Emisije
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Celebrity

Jelena Rozga: 'Srce me vodi, čak i kada griješim'

Autor Antonija Nazor
Autor Antonija Nazor

Jedna od naših najdražih i najtraženijih pjevačica Jelena Rozga govori o danima splitske karantene te otkriva kako je, unatoč neizvjesnosti, zadržala vedar duh i postala bolja kuharica, ali i što je prvi put nakon 20 godina napravila

Izvor: John Pavlish

Godinama je jedna od naših najdražih i najtraženijih pjevačica. Osvaja ljupkošću i nepretencioznom aurom glazbene zvijezde, s jakim pečatom romantične južnjačke duše. To je Jelena Rozga potvrdila i u vrijeme gotovo dvomjesečne izolacije, kad je bez kalkulacija održavala koncerte iz dnevnog boravka, uveseljavala sebe i druge, a publika joj je to vratila neočekivano velikim brojem pregleda i porukama ljubavi. O svemu tome i danima provedenim u splitskoj karanteni ekskluzivno govori za Story. Jelena nam je otkrila i neke zanimljive pikanterije - kako je postala bolja kuharica, je li se udebljala, kako se zdravstveno nosila u trenucima neizvjesnosti, što je prvi put napravila nakon 20 godina, što je uistinu važno u životu i još puno toga.

Story: I dok su svjetla pozornice ugašena već neko vrijeme zbog pandemije koronavirusom, vi ste svoja u dnevnom boravku upalili i pronašli veselje. Naime, gotovo dva mjeseca uživo ste održavali koncerte na svom profilu na Instagramu. Je li vam to bila svojevrsna terapija, kao i susreti s publikom na vaš način?

Vrijeme provedeno u karanteni svakako ću pamtiti po nevjerojatnim koncertima uživo te sinergiji koja se dogodila između publike i mene. U to sam se upustila zbog svoje publike, ali i zbog sebe. Htjela sam da to bude nešto čemu ćemo se zajedno veseliti, no tada nisam ni slutila kako će se to razviti. Na početku sam rekla da ne želim podršku medija u tome, neka se dogodi spontano sve što se treba dogoditi, i kao sa svim stvarima u životu koje su suđene, dogodila se ta nevjerojatna glazbena priča puna emocija, ljubavi, nade, podrške i glazbe, nekako baš kada nam je najviše trebalo. Kada smo počeli, rekla sam si: “Pjevat ću dok osjećam da ljudi žele i dok uživam u tome.” Svaki je tjedan broj gledatelja rastao sve više, a poruke podrške koje sam dobivala nakon svakog live koncerta bile su predivne. Tako sam sedam tjedana zaredom pjevala i usrećivala ljude, ali i sebe, jer glazba je moj život, to sam ja! Hvala mom prijatelju Milanu Terzi koji je bio sa mnom u ovome i na moj poziv nije oklijevao ni minutu. U posljednja dva nastupa uživo pridružio nam se i prijatelj, glazbenik Leo Škaro, i njemu veliko hvala! Jako sam sretna što sam dobila puno poruka iz cijele regije kako će ovo vrijeme izolacije pamtiti po mojim koncertima iz dnevnog boravka i što sam im pomogla da barem nakratko zaborave sve probleme i nedaće. Ima li veće nagrade?!

Story: Je li se dogodila kakva anegdota tijekom ovih nastupa? Neka simpatična nespretnost i improvizacija koja je apsolutno bila oproštena u trenucima izolacije?

Meni je ovo bio prvi put da sam se uključivala uživo na društvenu mrežu i u takvim trenucima ne možeš biti siguran da se nešto nepredvidivo neće dogoditi. Međutim, iako sam perfekcionist i želim da sve što ovisi o meni bude što savršenije, rekla sam si - ako se nešto i dogodi, sve je to spontano, sve je to život, ništa nije bilo planiramo ni osmišljeno. Bilo je prolivenih čaša vode po podu, udaraca u stolac, obaranja svijeća nogom u zanosu pjevanja... Bezbroj malih situacija koje nismo ni pokušali sakriti, sve je to dalo neki poseban čar. Sretna sam jer tijekom nastupa nismo imali većih tehničkih problema, a to mi je zapravo bilo najvažnije. Svaki put nakon koncerta moja i Milanova sreća bila je utoliko veća jer smo sve radili bez prevelikih dogovaranja i proba.

Story: Jeste li ispunjavali želje pratiteljima? Što su vam pisali?

Pokušavala sam ih ispuniti koliko god sam mogla, neki su me čak zatekli nekim pjesmama kojima sam zaboravila tekst pa je to bilo smiješno. Trudila sam se čitati komentare u pauzi pjevanja, ali toliko ih je puno bilo i takvom su brzinom stizali da ih nisam stigla sve pohvatati.­ Nevjerojatno je kako su neke pjesme doživjele pravi povratak. Na primjer, ‘Prorok’ i ‘Obećanja’ pokazale su kako im vrijeme ništa ne može te da ih ljudi i dalje traže i vole. Tako da me publika često iznenadi pjesmama koje sam i ja zaboravila i nisam pjevala više od 20 godina. Naravno da ih uveselim time.

Story: Ima li neka poruka koja vas je posebno nasmijala?

Bilo ih je zabavnih, zapamtila sam: “Uz Rozgu nedjelje su nove subote i sada imamo ‘Nedjeljom u 2’ uz Stankovića i Nedjelju u 20 uz Rozgu.”

Story: Je li vas ova glazbena priča vratila u djetinjstvo? Jeste li i vi bili djevojčica s četkom za kosu ispred ogledala?

Uz balet, pjevanje je u djetinjstvu bila moja ljubav, a danas se pokazalo kao ona glavna.

Story: Je li pjesma najbolji lijek protiv nelagode i straha?

Apsolutno! Još se jednom pokazala kao najveći lijek, kao poseban svijet u kojem stanuju samo glazba, ljubav i ljudi.

Izvor: John Pavlish


Story: Ipak, kako ste doživjeli ovu izolaciju i karantenu? Što vam je bilo najteže?

Kad dvadeset i nešto godina radite punom parom i odjednom sve stane, prvih dana si u čudu. Preko noći život se promijeni, misliš da smo u nekom filmu. Pitaš se je li ovo realnost.Odvojenost od obitelji, prijatelja, publike, ma nedostajalo mi je puno toga. Te svakodnevne sitnice. No svaki sam dan više nego inače provodila vrijeme razgovarajući telefonski s obitelji­ i prijateljima, ‘dizali’ smo jedni druge, razgovarali o nekim sasvim običnim i uglavnom zabavnim stvarima. I puno se smijali. Nismo dopuštali da psihički padnemo.

Story: Činjenica jest da je puno glazbenika i glumaca privremeno ostalo bez angažmana. Bojite li se za financijsku stranu, ipak imate bend, ljude koji, između ostalog, žive od vaših nastupa?

Najteža je u ovoj situaciji neizvjesnost, to što nam nitko ne može dati odgovor. Glazbena industrija prva je bila na udaru, prva je zatvorena i posljednja će se otvoriti, no pokušat ćemo dotad napraviti što možemo i što nam je dopušteno. Nadati se da će ovo što prije proći jer glazbenik iza sebe ima svoj bend, a bend ima svoju obitelj.

Story: Jeste li osoba koja se previše brine za sve oko sebe?

Vremena u kojima trenutačno živimo podsjetila su nas na ono važno i ono osnovno - koliko nam malo treba da budemo sretni, kako zapravo male stvari život čini potpunim. Čovjek ne može biti sretan ako ljudi koji ga okružuju nisu sretni, toliko je istine u stihu: ‘Malo nam za sriću triba.’

Story: Kako doskočite tom osjećaju ako vidite i da vama šteti?

Sami kao pojedinci ne možemo promijeniti cijeli svijet, ali možemo činiti male stvari za druge i mijenjati sebe.

Story: U Splitu ste bili ovih više od mjesec i pol dana karantene. Kako vam je izgledao dan?

Ne sjećam se kada sam toliko dugo u kontinuitetu boravila u svome Splitu. Dane sam provodila kao i većina ljudi, uglavnom u kući, odlascima u dućan i šetnjama svog psa Ringa. Inače sam osoba koja voli boraviti kući pa mi taj dio nije toliko teško pao, no u karanteni sam kuhala više nego inače pa sam shvatila da sam čak i dobra kuharica. Ono što je bilo neprestano u mom stanu, a tako je i uvijek, jest glazba. Čim ustanem, uključujem glazbene kanale. Odmah me dignu i čine mi dan ljepšim. Moram priznati da mi je u posljednjih 25 godina ovo najveća i najdulja pauza od posla, ali bila sam aktivna u planiranju, i što se tiče novih pjesama i koncerata koje čekam s golemom radošću.

Story: S kime biste se najčešće čuli? Tko su vaši ljudi od povjerenja?

To su moji prijatelji gotovo cijeli život i bez njih bi mi bilo jako teško. Nekada bismo pričali satima telefonom, videopozivom, a katkad bi mi bilo dovoljno dobiti poruku: ‘Jesi li OK?’ Predivno je znati da u životu imaš ljude koji te vole i misle na tebe, to je neprocjenjivo bogatstvo. Mislim da smo to gradivo u karanteni svi ponovili i utvrdili.

Story: Jeste li se i u jednom trenutku uplašili za sebe zbog koronavirusa?

U danu bi mi se izmijenilo stotinu misli i raspoloženja, pa i bojazan od virusa. Vjerujem da je takav osjećaj bio prisutan kod većine, naročito na početku.

Story: Djelujete jako staloženo. Postoji li nešto što vas može izbaciti iz ravnoteže, na što ste posebno osjetljivi?

Po prirodi sam mirna, ali naravno da imam i svoju žutu minutu. Moj je najveći problem što sam perfekcionist. Pogotovo kada je riječ o poslu pa kada nešto nije kako sam zamislila, znam izgubiti strpljenje, ali radim na sebi. I zbog svoga zdravlja pokušavam očuvati ravnotežu.

Story: Niste paničar?

Ne, u većini situacija sam staložena i pribrana.

Story: Ipak, je li vas ova pandemija nečemu naučila? Što je uistinu važno?

Ono što sam uvijek i znala - obitelj i prijatelji su najvažniji, biti sretan i zahvalan, radovati se i svakodnevnim sitnicama. Cijeniti život.

Story: Što vas je najviše razveselilo kad je ukinuta karantena?

Male svakodnevne stvari koje čine život, šetnja, kava s prijateljima, zagrljaj, sloboda i susret s mojim publikom. Već i na samu pomisao na to srce mi je puno.

Story: Dosta se na društvenim mrežama paničarilo zbog frizerskih i kozmetičkih salona koji nisu radili. Što je vama najviše nedostajalo?

Nakon 20 godina prvi sam put sama obojila kosu, a nedostajali su mi i tretmani kod moje dr. Nole te njega kose i noktiju u salonu Franić. Kao i većini žena. Ali, eto, možemo i bez toga.

Izvor: John Pavlish



Story: Često se komentira vaš savršeni porculanski ten. Koja je tajna vašeg tena?

Ima tu svega pomalo, nema univerzalne tajne. Jako sam predana njezi kože, pomažu geni i nikad u životu nisam popila kap alkohola. Tu su i tretmani kod dr. Nole. Volim zdravu hranu, ali ako mi se jede pizza, pojest ću je, no na mom su jelovniku pretežno povrće i riba.

Story: Neki ne kriju da su se udebljali tijekom karantene. Jeste li se i vi malo opustili?

Još stanem u svoje traperice pa vjerujem da sam ostala ista. S obzirom na to da su naglo bile prekinute moje fizičke aktivnosti, mojemu tijelu, pogotovo mojoj štitnjači s kojom se godinama borim, bio je to šok pa sam s njom imala velikih problema u počecima izolacije.

Story: Imate li neki omiljeni grešni zalogaj?

Svaki se dan ogriješim. Volim čokoladu, ali za mene ona nije grijeh.

Story: Kako ste održavali kondiciju? Je li bilo vježbanja u sobi ili dugih šetnji?

Moj prijatelj i trener Ante pokazao mi je neke vježbe koje sam radila kod kuće, što mi je bilo korisno i potrebno.

Story: Početkom godine izdali ste novu pjesmu i videospot ‘Sveto pismo’. Kakve ste planove imali do ljeta, prije nego što se sve ovo dogodilo? I imate li predodžbu kad bi se
nešto od toga moglo realizirati? Čemu se nadate?

Bilo je puno planova i projekata, no ova nas je situacija naučila, i još nas uči, da planiranje sada nije opcija. Živimo dan po dan, puno je planova, ali sad ćemo polako sa svime, jer njihova realizacija trenutačno ne ovisi o nama.

Story: Mislite li da se puno toga u životu posloži najbolje za nas?

Važno je iz svake situacije izvući najbolje, učiti. Ovo je sigurno vrijeme najvećih izazova, nadam se da će nas učiniti boljim ljudima i da ćemo više cijeniti jedni druge.

Story: U razgovoru za Story prije tri godine rekli ste da ste prije bili ishitreniji, više slušali srce, a manje razum. Kakav je danas omjer ­snaga?

Srce je i dalje moj vodič u životu, čak i kada griješim.

Story: Rekli ste da je ljubav jedina prava istina u povijesti ljudskog roda te kako je važno da je protkana kroz puno naših odnosa. Činjenica jest da ste jedna od omiljenih domaćih pjevačica s mnogo muških obožavatelja. Možete li nam za kraj otkriti postoji li neki poseban muškarac u vašoj blizini?

Sve u životu dođe baš kada vam treba i kada se najmanje nadate.

Najčitanije

Najnovije

loader