Početkom ovog mjeseca putovanja su ponovno moguća. Putovanja izvan Hrvatske i ulazak iz inozemstva ponovno su otvorena, ali uz mjere opreza. Uz propisane mjere, za putovanje je potreban opravdan razlog. Jedan takav imala je domaća manekenka i voditeljica In Magazina, Iris Cekuš. Naime, prije nekoliko je dana otputovala u Pariz, gdje su je čekale poslovne obaveze. S obzirom na to da je skupila hrabrosti i nakon pandemije koronavirusa odlučila sjesti u zrakoplov i otputovati, ispričala nam je svoje iskustvo. Za Story.hr je otkrila kakvo je stanje u zračnim lukama, koje su razlike među državama, ali i zašto je sve to opisala kao zastrašujuće.
Otputovali ste u Pariz. Je li Vas bilo strah putovanja nakon svega?
Putovanja su mi falila, osim perioda trudnoće, ne sjećam se kada sam bila toliko dugo u komadu bez putovanja. To postane jedna navika, stil života i teško je bez toga. Sama činjenica da čovjek više nema slobodu na koju smo se naviknuli mi je bila zastrašujuća i naravno da sam bila jako sretna kada sam dobila posao u Francuskoj. Nije mi bilo svejedno, moram priznati jer sam jedan od prvih modela koji su uopće počeli putovati po Europi i snimati. Zbog toga sam jako sretna i zahvalna, ali bilo me strah da me ne vrate s francuske granice. Najviše me bilo strah toga da me ne puste u zemlju i da moram spavati negdje na aerodromu, u ovakvim uvjetima, gdje nema hotela, hrane i sličnog, to me užasavalo!
Nije mi bilo svejedno, moram priznati jer sam jedan od prvih modela koji su uopće počeli putovati po Europi i snimati
Koliko ste osoba susreli tijekom putovanja?
U zagrebačkoj zračnoj luci je bilo najviše ljudi jer je u vrijeme mog polaska za Frankfurt išao i let za Split i Dubrovnik. Naravno, letovi nisu bili puni i kad se sve skupa pogleda malo ljudi je bilo, moram primijetiti puno više muškaraca, tek poneka žena. U Frankfurtu gdje je inače kaos i svaki put izbjegavam presjedanje tamo je bilo zastrašujuće pusto. Nigdje nikoga - to je dobro samo utoliko što nema gužve i čekanja pa sam jako brzo prošla kontrolu i došla na gate za Pariz CDG. Nezamisliva je situacija na aerodromima, kod nas je radio Caffe Nero, a u Frankfurtu i Parizu ništa! Nemaš gdje kupiti ništa za piće, jelo.. stolci u barovima su posloženi jedan na drugi , svjetla su pogašena, ne radi Duty free..U Parizu ista situacija!
Pridržavaju li se ljudi propisanih mjera?
Na aerodromima i u avionu je obavezno imati masku, a recimo ovdje u Lilleu gdje ja jesam trenutno na snimanju svi osim nas modela nose maske i stalno dezinficiraju ruke, setovi su nam odvojeni i ljudi se drže propisa. Po gradu bi rekla da je omjer ljudi s maskama i bez 50:50. U neke se dućane ne može ući bez maske i dezinfekcije. Na aerodromima je prizor kao iz nekog filma, ljudi su svi s maskama, neki s rukavicama a vidjela sam i nekoliko njih s jednokratnim zaštitnim odijelima, čekali su boarding za Koreju.
Snimke koje ste objavili su uistinu zastrašujuće. Kakav osjećaj su ti prizori pobudili u Vama?
Nelagodu definitivno, nije ugodno hodati aerodromima, nigdje nikoga! To je neka neprirodna situacija na takvom mjestu, tišina, mrak i nema ljudi! Tužno u svakom slučaju..
Je li situacija u drugim zemljama išta drugačija od ove u Hrvatskoj? Jeste li mogli primijetiti koja je država najstroža po pitanju korone?
Ne bih to mogla komentirati previše jer sam tek dva dana ovdje u Francuskoj, Njemačku nisam vidjela osim aerodroma, ali mislim da više ljudi ovdje nosi maske i da se to više kontrolira nego kod nas.
Koja scena Vaš je najviše pogodila?
Ne mogu izdvojiti određenu scenu, ali cijelo putovanje pogotovo Frankfurtski aerodrom i Pariški također koji su inače puni ljudi, puni dućana, vrve svime i svačime odjednom su tako otužni, tihi, mračni, depresivni..
Imate li neke savjete za sve one koji u skorije vrijeme namjeravaju putovati?
Imam nekoliko savjeta, za početak svakako treba imati masku i dezinficijens sa sobom, bilo bi poželjno i dezinfekcijske vlažne maramice za dezinfekciju svog mjesta, stolica i naslona za ruke. Obavezno treba imati sa sobom kovanice jer nema barova, restorana i slično, ali imaju aparati s kavom, vodom i grickalicama. U avionu se dobije bočica vode i to je sve, nema hrane. Ponijeti sa sobom nešto za jesti jer nije lako naći nešto konkretnije, ja sam recimo nosila orašaste plodove, suho voće, energetske pločice.. i skoro umrla od gladi.
Koliko sam ja upućena, svi putnici, bez obzira na to dolaze li iz zemalja EU ili Schengen zone moraju proći scan kontrolu u Frankfurtu i tu sam skoro imala problemčić budući da je po putniku ograničenje jedan komad prtljage ili ručna ženska torbica. Ja sam bila skroz ponosna ma sebe kako sam uspjela spakirati za sedam dana u ručnu prtljagu i pritom sam naravno ponijela i svoju torbicu - bolje rečeno najveću torbu. Na scanu sam morala sve ugurati u jedan kofer i zatvoriti, snašla sam se pa sam u onu plastičnu košaru stavila sve sto inače moram izvaditi iz kofera, kozmetiku, iPAD i sl. i tomu dodala još knjigu, naočale, dokumente i još neke stvari, u džepove od balonera sam potrpala novčanik i svašta što je stalo, stavila torbu u kofer i prošla kontrolu.
U avionu se dobije bočica vode i to je sve, nema hrane. Ponijeti sa sobom nešto za jesti jer nije lako naći nešto konkretnije, ja sam recimo nosila orašaste plodove, suho voće, energetske pločice.. i skoro umrla od gladi
Bila sam jedini putnik na scanu pa su naravno kontrolori i security sve vidjeli ali su zažmirili na to i pustili me. Pravilo je inače od subote, a ja sam išla u nedjelju i nisam znala za to. Na ulazu u avion iz Frankfurta za Pariz su mi izmjerili temperaturu, u Zagrebu nisu. Za sada su dozvoljena samo putovanja radi nekog opravdanog razloga, u mom slučaju je to posao i imala sam sa sobom dokumentaciju, pismo od klijenta, sve detalje mog boravka u Francuskoj, povratnu kartu, pismo od agencije preko koje sam dobila posao i nije bilo problema, iako su nekoliko mojih kolegica vratili iz Frankfurta i Pariza. To mi je bio najveći strah.
Mislite li da će se situacija uskoro primiriti?
Nadam se da hoće, mislim da ćemo svi promijeniti način života, naučiti se reorganizirati i drugačije funkcionirati, prije nekoliko mjeseci nam je svima bilo nezamislivo ovakvo stanje a ipak se dogodilo i još traje. Ja sam oprezna, ali nastavila sam sa svojim životom i poslom na ipak malo drugačiji način.
