Još
Emisije
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Ivana Habazin: 'Sva udomljenja su mi teška'

Autor A.S.

Boksačica izvan ringa bori se za one koji to ne mogu

 Izvor: Krasnodar Peršun

Ne događa se svaki dan da nekome imamo šansu podariti novu priliku za život. To najbolje zna Ivana Habazin, boksačica koja osim u ringu svakodnevno vodi borbu protiv nepravde nad onima koji sami sebi ne mogu pomoći - napuštenim psima. Veliko srce za četveronošce, kako otkriva za Story.hr, ima od najmlađe dobi, koje je raslo kako je i ona rasla. Ta ljubav se i nastavila kada je obitelj Ratković, koja također pomaže napuštenim životinjama, ovoj dvostrukoj svjetskoj prvakinji u boksu dala šansu za novi život. Gdje ima mjesta i ljubavi za jednog, naći će se i za drugoga - to je njihov životni moto. Obitelj je, naime, udomila, šestomjesečnu kujicu i njezina brata, koje je zlostavljao monstruozni vlasnik iz Velike kraj Požege, a svemu je svjedočila i Ivana.

Kako se rodila ljubav prema životinjama?

Od malena sam bila okružena životinjama tako da nekako mislim da mi je to postalo sasvim normalno,  ali najveću ljubav uzeli su psi. Oni su mi zaista posebni. Ja osobno imam dva psa koje obožavam.

Vaši dobri prijatelji, obitelj Ratković, nekoliko puta je završila u medijima sa svojim plemenitim pričama o udomljenju. Mnogi se sjećaju priče o zlostavljanoj kujici iz Požege. Kako je to iskustvo bilo za vas?

Sama ta priča koje se dogodila je bila katastrofalna i kad čuješ nešto takvo prođu te trnci.

Sama ta priča koje se dogodila je bila katastrofalna i kad čuješ nešto takvo prođu te trnci. Kad su došli, danas Xena i Herkul, bili su uplašeni i izbezumljeni, ali opet uza sve što su proživljeli tražili su ljudsku blizinu.

Ivana, Xena i Herkul
Ivana, Xena i Herkul
Izvor: Privatni album

Koliko je trenutno životinja kod vas u domu?

Mnogo nas je. Svatko ima svoje, a kad se okupimo svi zajedno sa našim životinja onda nastane zanimljiv broj.

Koliko ste ih tijekom života udomili?

To je jako dobro pitanje, ne znam broj. Međutim, svako malo se nađe netko tko nam ostavi životinje ili ih nađemo. Najbitnije nam je uvijek da životinju udomimo u prave ruke. Sada imam kod sebe pet štenaca kojima tražim dom, pa eto, ako netko želi spasiti lijepe njuškice, znate što vam je činiti.

Što vam prođe kroz glavu kada vidite da je netko ostavio psa ili mačku, kako se osjećate?

Kad ih vidim ostavljene prvo mi se budi osjećaj bijesa i nikako mi nije jasno kako to ljudi mogu napraviti. Ako već i imaš psa ili mačku, onda preuzmi odgovornost i potrudi da imaju odgovarajući dom.

Koje udomljenje će vam ostati urezano u pamćenje?

Meni osobno su sva udomljenja teška pogotovo kad je neka životinjica kao mala kod nas. Jednostavno se navikneš na njih, doslovno u par sekundi, no ipak ne bih posebno izdvojila ni jedno udomljavanje.

Magazin

Royals