Zagrebački HNK priprema prvu novu predstavu nakon što je morao zatvoriti vrata zbog koronavirusa. U petak, 26. lipnja, pretpremijerno će izvesti ‘Kafku na žalu’, predstavu nastalu prema djelu Harukija Murakamija čiju režiju potpisuje Ivica Buljan, koji nam je otkrio posebnosti rada u ovome neobičnom vremenu.
Story: Zbog epidemioloških mjera morali ste promijeniti način rada i neke su probe bile online. Kako je to utjecalo na stvaranje predstave?
HNK je zatvoren 17. ožujka i nije bilo lako. Predstava dobro napreduje, na pozornici smo od početka lipnja i polako sve dobiva oblik. Tjedan prije zatvaranja imali smo čitaće probe na kojima smo i dosta razgovarali o djelu pa su online probe bile svojevrsni nastavak čitaćih. Glumci su u izolaciji dobili zadatak da savladaju tekst kako bi bili spremni za probe u scenskom prostoru. Nikad prije nisam tako pripremao predstavu i to mi je iskustvo potpuno novo. Rad na daljinu nije puno utjecao na stvaranje predstave, na neki smo način zamrznuli onu fazu prije odlaska s pozornice. Glumci su imali više vremena za usvajanje teksta, ali su poslije morali nadoknaditi manjak interakcije.
Story: Kakav je osjećaj imati probe, a donedavno niste znali hoćete li predstavu moći izvesti tijekom ove sezone?
Nije ugodan osjećaj stalno strepiti hoće li se uopće moći raditi i kada će se igrati pred publikom. Nastojao sam potisnuti strahove i raditi punom snagom. Situacija se, kao i svagdje, mijenjala iz dana u dan i za svaki smo slučaj imali pripremljene varijante rada u kazalištu i izvođenja predstava. Predstavu ćemo izvesti na kraju ove sezone, u nadi da će se situacija na jesen stabilizirati i da ćemo moći normalno raditi, uz sve mjere predostrožnosti za zatvorene prostore.
Story: U romanu se isprepliću svijet snova, sjećanja, živih i mrtvih. Koliki je izazov sve to prikazati na sceni?
Uvijek je izazov na sceni prikazati svijet umjetničkog djela. Ovim romanom izazov je još veći jer je riječ o slavnom piscu, čitanom i popularnom, koji svoje svjetove gradi na nekoliko razina, stalno brišući crtu između sna, jave, realnosti i čuda. Kazalište uvijek stvara nove svjetove, a Murakami nas vodi u potpuno novi, očaravajući svijet i zato svi radimo otvoreni za nova iskustva i pitanja. U predstavi stvaramo fantazmagoriju kojom želimo dočarati autorov začudni svijet u kojem paralelno postoje ljudi i životinje, radnja se prelama na nekoliko razina, a prošlost se miješa sa sadašnjosti. U predstavi su angažirani brojni suradnici, od scenografa, likovnog umjetnika Davida Maljkovića, koreografa Šimuna Stankova, kostimografkinje Ane Savić Gecan, uz glumački ansambl predvođen Draganom Despotom, Livijem Badurinom, Krešimirom Mikićem, Goranom Grgićem, Filipom Vidovićem, Sinišom Popovićem, Ksenijom Marinković, Igorom Kovačem, Nikšom Kušeljom, Ninom Violić, Anom Begić Tahiri, Ivanom Colarićem, Ivanom Boban, Almom Pricom, Ivom Mihalić, Lucom Anić uz mlade snage Tesu Litvan, Matiju Čigira koji tumači naslovnu ulogu, Tina Rožmana, Ivu Jerković, Marina Stevića i Marina Klišmanića. U bogatom, začudnom svijetu Murakamija glazba igra važnu ulogu. I to je bio jedan od izazova u našoj predstavi na koji je odgovorio skladatelj, gost iz Slovenije, Mitja Vrhovnik Smrekar.
Story: Postoji li trema kada se postavlja djelo koje slovi za jedno od najčitanijih i najboljih suvremenih romana?
Naravno, ali riječ je o onoj pozitivnoj koja tjera na stvaranje. Trema nije uvijek negativna. Kada duboko osjećate neko djelo, želite svoju viziju pokazati drugima, a kada je riječ o slavnom djelu, taj je nagon još žešći, kao što postoji i opasnost da se ne uspije.
Story: Čitate li inače Harukija Murakamija? Jeste li njegov fan?
Čitam, naravno, jedno od dražih djela mi je ‘Underground’, iako sam volio i ‘Norvešku šumu’ te mnoge druge. Ako pod fanom mislite na nekoga tko voli, čita i cijeni djela toga pisca, onda jesam.
