Polaroid, instant-fotografski aparat bio je prava revolucija ‘50-ih godina prošlog stoljeća. Ideja o aparatu koji odmah razvije snimljenu fotografiju, u doba kad je razvijanje trajalo i po nekoliko dana, bila je inovativna kao i izum digitalne fotografije potkraj 20. stoljeća. Priča o Polaroidu počela je 1937., kada je Edwin H. Lake osnovao kompaniju Polaroid™, koja se bavila instant-fotografijom, proizvodnjom polarizirajućih stakala za naočale, farova za automobile, ali i sudjelovala u razvitku kozmetologije.
Boje viču Dok su usne vrlo diskretne, oči u prvom planu vrište bojama; ‘papagaj’ nijanse, sjenila u žutoj, denver-plavoj i modernoj ljubičastoj, nanesene su avangardno, kako priliči jednoj haute couture modnoj reviji. Naime, potkraj ‘30-ih godina prošlog stoljeća kompanija Polaroid isporučila je Heleni Rubinstein prvi dermoskop, optički aparat koji gotovo pa mikroskopski uvećava strukturu kože. Rubinsteinova je dermoskop koristila u robnim kućama i dijelila savjete o njezi prema tipu i potrebama kože koji je aparat definirao. I tako su povezani polaroid-fotografije i kozmetika. Lana Banely, zvijezda naših polaroid, odnosno digitalnih modernih kolaža, voli eksperimentirati s make upom, ali samo za potrebe snimanja. “Šminka na fotografijama je apstraktna i sviđa mi se samo kao fantazija”, rekla nam je 23-godišnja prvakinja u taekwondou. Landovi nam memoari, pak, otkrivaju da je njegova šestogodišnja kći zaslužna za ideju prve instant-kamere. Dok ju je fotografirao, ona ga je upitala: “Tata, zašto moramo toliko čekati da se fotografije razviju?” Edwin H. Land je bio oduševljen tom idejom pa se bacio na istraživanje. Rezultat?
Ah! Zlato! Obrazi su obojeni crvenim intenzivnim rumenilom, a usne? One su ovdje prava poslastica: u unutarnjim kutevima obojane su metalik-crvenom nijansom, dok su vanjski obrubljeni zlatnim ružem. Nekoliko godina poslije predstavljena je prva instant-kamera, koja je postala poznata kao Polaroid. Godine 1948. prodano je aparata u vrijednosti pet milijuna dolara, a sve su trgovine u prvom danu ostale bez svojih zaliha. Nešto poput iPhonea u Americi danas. Usporedo s planetarnim uspjehom Polaroida, pojavila se američka pop kultura. Andy Warhol žario je i palio, izrađivao sitotiske od portreta Elvisa Presleya, Elizabeth Taylor, Marilyn Monroe i samoga sebe, a počeo je i izrađivati polaroid-portrete celebrity prijatelja, dekadentne buržoazije, kontroverznih pisaca, misterioznih manekenki i nabildanih pornoglumaca. Svi su bili dijelom pop kulture i izlazili su u Studio 54. Primjerice, portret Micka Jaggera iz 1975. nedavno je prodan u Christie’su za 16.000 dolara pa se može reći da je to jedna od najskupljih polaroid-fotografija na svijetu.
Alter ego Usne su našminkane u zlatnu, a crvena boja sjenila s kapaka se nastavlja u identičnu nijansu rumenila. Obrve su obojene crnom, kao i lice Lanina drugog ‘ja’. Polaroid je gotovo samo zbog Warhola zadržao u proizvodnji posebni model kojim je najviše volio fotografirati. Upadljive boje, strip-kultura, konzumeristički motivi Coca-Cole, juhe u limenci Campbell i američkih deterdženata Brillo obilježile su doba kad su potpetice bile najviše, kad su žene mirisale na Opium i Chanel Nº19, kad su se tuševi za oči nanosili slobodnije, a narančasti, žuti i crveni ruževi YSL viđali češće. Cijeli editorijal pregledajte u prošlotjednom izdanju magazina Story
Napisao Ivo Solin Snimio Mladen Šarić Šminka Saša Joković
