Ellen Page odrasla je u Novoj Škotskoj na istoku Kanade, prvi glumački angažman dobila je sa samo deset godina, a golemu slavu ostvarila je još 2007. ulogom u indie filmu ‘Juno’ zahvaljujući kojem su ju angažirali u blockbusterima ‘X-Men’ i ‘Početak’. Radnja ‘Juna’ prati život srednjoškolke koja ostaje u drugom stanju s najboljim prijateljem. Budući da je nakon izlaska filma čak 17 srednjoškolki u Massachusettsu zatrudnjelo, a djelomično se za to okrivio film, ova 33-godišnjakinja na neko se vrijeme odlučila povući iz javnosti. No ne predugo. Danas je gledamo u još jednoj uspješnici, seriji ‘The Umbrella Academy’ u kojoj glumi Vanyu, jedinu članicu disfunkcionalne obitelji koja ne posjeduje supermoći.
Story: Što vas je privuklo neobičnom scenariju serije ‘The Umbrella Academy’?
Vanya me odmah zaintrigirala jer sam se mogla poistovjetiti s njom, s osjećajem povlačenja u sebe, borbe s depresijom i tjeskobom, osjećajem da ne pripadate nigdje, ali i borbom da to sve prevladate. Puno toga, o čemu ne želim baš govoriti, iskusila sam odrastajući kao homoseksualka u gradiću Halifaxu, u kojem se na pripadnike LGBTQ zajednice nije gledalo s odobravanjem. Tu su i loša iskustva u filmskoj industriji, osobito u mojim dvadesetim godinama kada sam se morala nositi s homofobijom, mizoginijom i zločestim ljudima. Budući da sam proživjela štošta loše u životu, mogla sam se poistovjetiti s Vanyom, njezinom boli, i željela sam sve to dublje istražiti.
Story: Da ste homoseksualne orijentacije, otkrili ste tek na Valentinovo 2014. godine. Zašto ste toliko dugo šutjeli?
Kad sam postala poznata, ljudi u industriji rekli su mi kako nitko ne smije znati da sam lezbijka. Vršili su pritisak na mene i govorili mi da na evente obavezno dolazim odjevena u haljine i s visokim potpeticama. Kao da lezbijke ne nose haljine i cipele. Ali više nikada nikome neću dopustiti da me natjera da radim nešto što mi nije ugodno. Danas imam odgovornost i obavezu reći istinu, osobito zato što imam pristup terapeutima, zaštitarima i drugim mehanizmima potpore. Realnost je takva da su mnogi koji kažu istinu u opasnosti. Čak mislim da bi za mene bilo štetno da je netko prije izjavio da sam homoseksualka. Kad sam imala 20 godina, objavljen je članak u kojem se pitaju jesam li lezbijka. Čak nisam ni dotaknula ženu dok nisam napunila 27 godina. Postala sam depresivna, tjeskobna. To se nije dobro odrazilo na moje psihičko zdravlje.
Story: No danas ste u sretnom braku s 25-godišnjom plesačicom Emmom Portner, s kojom ste se vjenčali prije dvije godine...
Ona je ljubav mog života i jednostavno ne znam kako opisati ono što osjećam. To je ljubav koja me drži čvrsto na tlu i koja je jako lijepa. I prije sam bila zaljubljena, ali ovo je definitivno nešto drukčije, neka nova, čista forma. Upoznale smo se putem Instagrama. Objavila sam video u kojem plešem na pjesmu benda koji ona voli, podijelila je taj video. Pitala sam se što je sad ovo, prekrasna je. Počele smo se dopisivati, neko smo se vrijeme družile, razgovarale smo satima i to je to.
Story: Jeste li si oduvijek priželjkivali brak?
Da, jako sam romantična, uvijek sam se pitala na koju ćemo pjesmu plesati prvi ples. Noć našeg vjenčanja bila je najčarobnija u mom životu. No da se pitalo potpredsjednika SAD-a, danas ne bih uživala u ljubavi svoje supruge. Želio je zabraniti istospolne brakove u Indiani, vjeruje da se to može izliječiti terapijom, kao guverner Indiane jako je povrijedio pripadnike LGBTQ zajednice... I to je ono što se svakodnevno događa. Kada ste na poziciji moći, puni mržnje i želite da drugi pate, onda jednostavno karijeru provedete nastojeći drugima nanositi bol. Posljedice su takve da će djecu zlostavljati, dobivat će batine, a vjerojatno će pokušati i počiniti samoubojstvo.
Story: Još 2017. godine na Facebooku ste otkrili da su vas zlostavljali uspješni holivudski redatelji, među kojima je i Brett Ratner. Što ste sve proživjeli?
Sve je počelo izjavom da me treba poševiti kako bih shvatila da sam homoseksualka. Rekao je svašta o meni na druženju prije nego što smo uopće počeli snimati film ‘X-Men’. Imala sam samo 18 godina. Njegovi komentari godinama su odzvanjali u mojoj glavi, borila sam se s homofobijom, nosila se s osjećajima neodlučnosti i nesigurnosti, pitala sam se želim li ostati u filmskoj industriji i kakva će biti moja budućnost. No nešto se prelomilo u meni, odlučila sam progovoriti o sranjima kojima sam svjedočila. Doživjela sam svašta, od toga da me redatelji u mojoj 16. godini žele odvući u krevet do opsjednutih obožavatelja. Ali ima ljudi u našem društvu koji se moraju nositi s puno gorim stvarima i nemaju pristup jednakim resursima kao ja.
Story: Je li se nešto promijenilo nakon vaše objave na Facebooku i pokreta #MeToo?
U mom se slučaju promijenila činjenica da tek sada vidim koliko se toga lošeg događa, a svi se pravimo kako je to normalno. I ja sam to poricala. Sve je to uznemirujuće. Kada govorite o tome, u vama se nešto otvori, nešto što je na mnogo načina bolno. Ali zahvaljujući pokretu, možemo se povezati i govoriti o problemima. Nakon što sam napisala post o Brettu, producent filma poslao mi je e-mail u kojem je napisao kako nije znao da se to događalo na setu, ali upravo je ta osoba dolazila u moju prikolicu i govorila mi da ne smijem bezobrazno odgovarati redatelju. I dalje se borim s ovom industrijom jer mislim da se ne događaju nikakve promjene. I danas mi postavljaju jednaka pitanja kao i 2005. godine kada sam promovirala film ‘Gorki slatkiš’ - kako to da igram toliko puno snažnih ženskih likova? Kao da bi to pitanje ikad postavili, primjerice, Jamesu McAvoyu.
Story: Za kraj, imate li planova o proširenju obitelji?
Razgovarale smo o posvajanju, prilično sam sigurna da ćemo to i napraviti.
