Sjedili smo svatko u svojoj sobi. On u Parizu, za radnim stolom ispred police ispunjene knjigama, u tamnoplavoj pamučnoj majici, a u pozadini bi povremeno zašuškala njegova supruga Bérénice Bejo, jedna od vodećih francuskih glumica. Michel Hazanavicius (53), renomirani francuski redatelj, scenarist i producent, dobitnik najuglednijih filmskih nagrada - Oscara, Zlatnoga globusa, BAFTA-e - predsjedao je ovogodišnjim žirijem Sarajevo Film Festivala. Umjesto da dobitnicima s ostalim članovima žirija uruči Srca Sarajeva na pozornici, čestitao im je putem Zooma, a za tu se prigodu presvukao u svečanu kombinaciju sakoa, bijele košulje i ležerno zavezane kravate.
Story: Kako živite otkako je pandemija preuzela naše živote?
Osjećam se privilegirano jer s obitelji živim u lijepoj kući, no teško je reći da će sve biti u redu kada su toliki ljudi u nevolji. Ne govorim o oboljelima, nego o onima koji su izgubili posao, nemaju novca… Nije mi ugodno zbog toga.
Story: Koliko se promijenila vaša dnevna rutina otkako više vremena provodite kod kuće?
Budući da sam pisac, nisam doživio veliku promjenu kad je riječ o poslu; gotovo je jednako jesam li zatvoren u uredu ili kod kuće. Osim što pišem, pripremam crteže za animirani film ‘The Most Precious of Merchandise’, što mi ostavlja dosta prostora i za druge aktivnosti od kuće. Najveća je promjena nastala kada su djeca prestala ići u školu pa smo supruga i ja istodobno obavljali dva, tri različita posla: podučavaš, kuhaš i čistiš, pišeš, komuniciraš online… Bérénice se mogla posvetiti i svom poslu. Srećom, dobro smo se zajedno nosili sa svim dnevnim obavezama. Mogu samo zamisliti koliko je teško nekom samohranom roditelju u malom stanu.
Story: Koja vam je platforma najdraža za komuniciranje s prijateljima i kolegama?
Svašta sam otkrio i savladao pa mi je svejedno: Zoom, Meet, Facebook… Ne mogu reći da sam geek, vrlo sam pažljiv prema ovisnosti, ne volim je. Kada primijetim da nešto prelazi u ovisnost, bježim od toga.
Story: Kako osjetite tu tanku liniju između ovisnosti i malo jačeg zanimanja za određeni sadržaj?
Kada ti nešto postane opsesija i izgubiš osjećaj za mjeru, kada bez nečega ne možeš živjeti - to je ovisnost. Jako je dobro biti ovisan o svojoj ženi i djeci. Ali o cigaretama ili drogama - užas! Prestao sam pušiti prije 14 godina. Pušio sam 28 godina, od svoje 12. i za 40. rođendan odlučio sam da je dosta. Ne znam je li za to zaslužna snaga karaktera, no vjerojatno ne uživamo svi jednako u nikotinu.
Story: Kako su vaši roditelji reagirali kada su otkrili da pušite od 12. godine?
Bilo je to drukčije vrijeme. Naravno da im to nisam odmah priznao, no tada je bilo društveno prihvatljivije pušiti u TV emisijama, ljudi su držali cigaretu na fotografijama u novinama, svi su glumci pušili, oglasi za cigarete bili su posvuda, nikotin se nije smatrao nečim jako lošim.
Story: Što biste rekli svojoj djeci da počnu pušiti sa 12 godina?
Ne znam počinju li djeca danas pušiti sa 12, ali moja starija kći ima 22, a počela je sa 17 godina. Što da joj kažem kada ona jako dobro zna kako je pušenje štetno?! Srećom, danas su cigarete stvarno skupe pa zbog toga može manje pušiti. Nema im smisla braniti, sami će doći do točke prekida.
Story: Odakle vaša velika simpatija prema Sarajevo Film Festivalu?
Direktora Festivala Miru Purivatru upoznao sam u Cannesu, gdje je bio s mojim prijateljem Danisom Tanovićem, potom smo s ostatkom tima Sarajevo Film Festivala otišli na večeru i odlično se proveli. Miro me pozvao na Festival 2014. i odmah sam pristao. Bérénice i mene grad je potpuno osvojio, ljudi su tako otvoreni i divni. Danis nas je proveo po cijelom gradu, otkrio nam neobična mjesta i priče. Obožavamo njegovu veliku obitelj. Bilo je doista intenzivno, što je najbolji način upoznavanja grada. Zato sam se jako veselio što ćemo s djecom ponovo posjetiti Sarajevo, no dva tjedna prije početka SFF-a morali smo otkazati putovanje. Bio sam jako razočaran, ali sam prihvatio novi izazov - biti predsjednik žirija online. To je stvarno najmanje što sam mogao učiniti za taj divni festival.
Story: Tako sada, umjesto da nakon filmskih projekcija otkrivate nova mjesta u gradu i upoznajete nove ljude, sjedite ispred ekrana i s ostalim članovima žirija ocjenjujete filmove natjecateljskog programa. Kakvo je to iskustvo?
Susreti s ljudima najbolji su dio festivala. Puno više emocionalnih reakcija u meni izaziva zajedničko gledanje filma i druženje nego kada sam sjedim u sobi okrenut prema ekranu. Ipak, i u takvim sam uvjetima svoju dužnost shvatio vrlo ozbiljno, diskutirao sam s ostalim članovima žirija putem Zooma, ali to je potpuno drukčije iskustvo od onoga kada ste u gradu, jedete zajedno, razmjenjujete misli o filmu i drugim pitanjima. Upoznajete jedni druge, razgovarate s redateljima i glumcima na Festivalu. Virtualni pristup puno je hladniji, ali filmovi se i tako mogu gledati, a mi smo dali sve od sebe kako bismo donijeli pravu odluku.
Story: Kako ocjenjujete filmove iz ovogodišnjeg natjecateljskog programa Festivala?
Mislim da je izbor filmova bio jako kvalitetan, većina je redatelja vrlo mlada, priče su im originalne i dobro režirane i - što je najvažnije - bave se relevantnim temama. Ugodno sam iznenađen načinom na koji se mladi redatelji nose s kompleksnim temama, mnogi od njih nevjerojatno su uspješno razvili svoj jezik kinematografije, a sve je u službi originalne priče. Glumci su izvrsni, puno je kvalitetnih muških likova, no volio bih da je bilo malo više jakih ženskih likova.
Story: Vaš posljednji film ‘Zaboravljeni princ’ moderna je bajka u čijem je središtu tinejdžerica u pubertetu, a glavni je glumac megapopularni Omar Sy. Je li ga bilo teško nagovoriti da prihvati ulogu oca?
Nije to Disneyjev film, no namijenjen je djeci. Optimistična je priča o obitelji u produkciji francuskoga filmskog studija. Pokušao sam snimiti cool film, koji zajedno mogu gledati roditelji, bake, djedovi i djeca. Omara sam upoznao prije njegova velikog uspjeha s filmom ‘Nedodirljivi’, ne mogu reći da smo od tada prijatelji, ali razvili smo lijepu komunikaciju. Bilo je to 2011., iste godine kada sam radio ‘Umjetnika’, a ta dva filma nekako su uspostavila bratstvo po senzibilitetu. Omar me osvojio i prije nego što smo počeli surađivati jer je jako velikodušna osoba. Srećom, bio je slobodan za moje snimanje, a u poslu se daje do maksimuma, točno kako i očekujete od glavnoga glumca. Svi vole Omara i divno je iskustvo raditi s njim.
Story: Jedno je nositi se s pubertetom djece u filmskoj priči, a drugo u stvarnom životu. Kako se vi snalazite u tome?
Imam četvero djece - kćeri od 22, 17 i devet te sina od 12 godina. Pokušavam ih pratiti, ulijevati im samopouzdanje. Kada razmišljam o njihovu odgoju, primjećujem veliku generacijsku razliku. Mi smo mislili da će svijet postati bolji, a oni stalno slušaju kako će on biti sve gori, kako ga uništavaju klimatske promjene, kako pojedini ljudi kontroliraju zemlje, o rasizmu, ratovima… Prema tome se čini kao da se približavamo kraju svijeta. Za mlade osobe vrlo je stresno suočavati se s mračnom perspektivom. Znam da im je teško i zapravo se ponašam poput svih roditelja na svijetu - brinem se i želim im pomoći.
Story: Kakve biste vrijednosti voljeli da vaša djeca usvoje u borbi za vlastiti identitet i sreću?
Želim da budu dobri prema drugim ljudima, da se puno smiju, da budu zabavni. Shvatio sam da nisam ja bio toliko važan za obrazovanje moje djece, da ono što je funkcioniralo s jednim djetetom, ne vrijedi i za drugo. Svatko od njih ima drukčiji karakter i ne postoji univerzalni savjet, svatko od njih razvija svoj pogled na određene stvari u životu. Ja sam tu da im pružim ljubav, a ostalo je - njihov život.
Story: Vaša supruga Bérénice često glumi u vašim filmovima. Kako poslovna suradnja utječe na vaš obiteljski život?
Teško je to odijeliti, surađivali smo na pet filmova i to je uvijek užitak. Prvo, Bérénice je odlična glumica, uvijek mi je dostupna za ulogu, što je divno jer neki glumci imaju svoje probleme i redatelju je teško nositi se s njima. Točno znam s čime se nosi Bérénice; zajedno prolazimo kroz život pa ako i iskrsne neki problem, ne dopuštamo da on utječe na film. S njom je lako raditi - a to ne kažem samo ja nego i drugi redatelji - vrlo je profesionalna, jako posvećena ulozi, puno promišlja o liku koji glumi i često dođe s prijedlozima za poboljšanje.
Story: Kako ste se upoznali, je li to bila ljubav na prvi pogled?
Nimalo. Prvo smo 2006. zajedno snimali film ‘OSS 117: Kairo, špijunsko gnijezdo’. Bila je to potpuno profesionalna veza, cijenio sam njezin rad, njoj se svidio moj način rada i to je bilo to. Kada sam na setu, ne flertam, fokusiran sam samo na film. Nakon tog filma razišao sam se s Virginie, a kada sam poslije ponovno sreo Bérénice, rekao bih da smo se prepoznali.
Story: Vaš novi film ‘The Most Precious of Merchandise’ bavi se temom holokausta. Zašto ste tako ozbiljnu priču odlučili prikazati u animiranoj formi?
Vjerujem da je taj film izabrao mene. Priča je divna i dirljiva, a animacija mi se učinila najprikladnijom formom. Ne bih se ugodno osjećao kad bih je obradio u igranoj formi, animacija mi je snažnija za izraz.
Story: Slike umjesto dijaloga u filmu ‘Umjetnik’ donijele su vam Oscar za režiju, Zlatne globuse i mnoge druge nagrade. Zašto takav način filmskog izražavanja smatrate snažnijim?
Ne činim to zbog performansa, nego zato što sam vizualan tip. Moćno izražavanje suština je mog posla, važno mi je publici poslati poruku da je umjetnost jača od riječi. Jer riječi na neki način reduciraju osjećaje, ono suštinsko što se odvija među ljudima. Kada pokušavate prepričati vrlo snažne situacije, ne koristite puno riječi. Kada se borite s ljudima, riječi nisu važne. Kada netko umire, ne govorite. I ne trebate, dovoljno je tu osobu držati za ruku. Govorenje je tada reducirano. Kada svome partneru želite dati do znanja da ga volite, dobro zvuči kada to izgovorite, ali način na koji nju ili njega gledate, držite za ruku, pomažete joj u određenoj situaciji - za mene je puno moćniji izraz od riječi.
Story: Što je najromantičnije što je vaša supruga učinila za vas?
To mi je baš palo na pamet kad ste mi postavili prethodno pitanje. Sjedili smo u dnevnom boravku u kući mojih roditelja, u naručju sam držao naše najmlađe dijete, a vezica na cipeli mi se odvezala. Bérénice je kleknula iako je to nisam zamolio, bez riječi mi je učvrstila vezicu.
Story: Hoće li to biti scena u jednom od vaših budućih filmova?
Možda. Bila je to nježna gesta, ispred mojih roditelja.
Story: Kako je pet osvojenih Oscara koje je osvojio vaš film ‘Umjetnik’ promijenilo odnos filmske industrije prema vama?
Stekao sam samopouzdanje i povjerenje filmske industrije. Lakše mi je financirati snimanje filma, a kada producenti traže redatelja, imaju u mene više povjerenja. Ne mogu reći da je lako biti redatelj, da ću taj posao raditi do kraja života, jer nikad ne znaš hoće li tvoji filmovi biti privlačni publici. No zbog osvojenih nagrada obazrivije će mi reći da im se ne sviđa moj posljednji film. Nazvat će ga slabijim. To je ipak velika promjena.
