Proslava 41. rođendana Michela Franca 28. kolovoza u glavnom meksičkom gradu održana je primjereno trenutku - bez previše buke u uskom krugu prijatelja. Meksički filmski redatelj, scenarist i producent više se, naime, veselio putovanju u Veneciju na 77. Filmski festival, na svjetsku premijeru svoga posljednjeg filma ‘Novi poredak’ koji se natječe u konkurenciji za Zlatnog lava. Dok smo razgovarali putem Zooma, ovogodišnji dobitnik Počasnog srca Sarajeva ispijao je kavu u svom dnevnom boravku i odmah je rekao: “Vidimo se u Sarajevu iduće godine, osobno ću preuzeti svoju nagradu.” “Još žalim što zbog pandemije nisam mogao doći jer uz taj me grad vežu samo najljepše uspomene”, kaže Franco. “Osim što sam upoznao divne ljude i sprijateljio se s njima, svakom je redatelju Sarajevo najbolje mjesto za prikazivanje filma pred tri tisuće ljudi u gledalištu. Dvaput sam to iskusio sa svoja dva filma, a energija koju osjetite pri izlasku na pozornicu - nevjerojatna je. To je najveće kino u kojem je prikazan moj film, a činjenica da se sve odvija pod vedrim nebom samo pojačava doživljaj. Želim to opet osjetiti, naježiti se pred publikom. Jedina je mala prednost ovog virusa što sam posljednjih mjeseci imao više vremena za završetak ‘Novog poretka’, filma na kojem sam počeo raditi prije pet godina i veselim se njegovoj svjetskoj premijeri u Veneciji.”
Story: Prije pet godina priča o novom poretku vjerojatno je izgledala blaže. Koliko su se otada povećali vaši strahovi za sigurnost zajednice i društva u kakvom živimo?
Socijalne razlike već su prije pet godina bile jako naglašene. Većina ljudi fokusirana je na osnovne potrebe, a bogatstvo se koncentrira u rukama sve manjeg broja ljudi u svijetu. Uvijek sam smatrao da će to jednom negdje eksplodirati. Žuti prsluci u Francuskoj, nemiri u Čileu, Kolumbiji i Hong Kongu, pokret Black Lives Matter u Americi - odgovor su na takav poredak. Sve me više brinu totalitarni režimi i primjena sile da se spriječe nemiri. Nastavi li svijet ići u pogrešnom smjeru, jednom će stvarno i eksplodirati.
Story: Koliko vam je zahtjevno bilo napisati scenarij za taj film?
Dosta teško jer slijedi osam različitih pogleda na priču. Za prvi draft trebalo mi je šest mjeseci, ali scenarij sam adaptirao razgovarajući s glumcima i tijekom snimanja. Budući da sam i producent filma, za mene je to veliki posao. Angažirali smo tri tisuće ljudi, na nekoliko dana zatvorili smo glavne ceste za Mexico City, izazov je bio veći nego u prethodnim filmovima.
Story: Kako ste odabrali glavne glumce, među kojima su dvije velike zvijezde - Diego Bonetta i Darío Yazbek Bernal?
Zapravo, imam pet glavnih glumaca. Diego je trenutačno najveća zvijezda u Meksiku i prava je senzacija dobiti ga za ulogu. Sprijateljili smo se i za njega sam adaptirao priču. Darío je bio glavna zvijezda mog filma ‘Daniel i Ana’ prikazanog u Sarajevu prije 11 godina, a vrlo je slavan zbog uloge Juliana u ‘Kući cvijeća’ na Netflixu. Tu je i Naian Gonzalez Norvind koju poznajem od njezine 14. godine. Monica Del Carmen pojavljuje se u mnogim mojim filmovima, a tu su i Fernando Cuautle, Lisa Owen, Javier Sepulveda… Zapravo, riječ je o kombinaciji novih lica i uobičajenih glumaca s kojima volim surađivati.
Story: Je li vam nužno sprijateljiti se s glavnim glumcima kako biste mogli zajedno dobro raditi?
Ovisi o filmu, ali što je odnos prisniji, što više znamo jedni o drugima, što bolje upoznam svoje glumce, sposobniji sam iz njih izvući najbolje u teškim scenama. No uvijek je posrijedi uzajamni odnos povjerenja.
Story: Čini se da ste poseban odnos razvili s Timom Rothom u drami ‘Kronični’?
Jesam. Roth je želio biti dio mog tima jer mu se jako sviđa film ‘Nakon Lucije’. Meni je u početku bilo teško jer do tada nisam radio s tako slavnim glumcem, ali s obzirom na to da je on vrlo plemenita i pametna osoba, sprijateljili smo se, zajedno izlazili i još se volimo družiti.
Story: Prošle je godine Roth rekao kako ste ga vi nagovorili da dođe na 25. Sarajevo Film Festival.
Nisam ga baš puno trebao nagovarati. Miro Purivatra, direktor festivala, rekao mi je kako bi volio da Tim bude gost. Budući da jako volim Sarajevo, a i Miro i Tim su mi prijatelji, to mi je bio jednostavan način da spojim dobre ljude.
Story: Svi glumci i redatelji koji posjete Sarajevo obično se vrate na festival. Kako ste vi postali gotovo redovit gost?
Imao sam sreću što su me prvi put pozvali 2009. jer se Miri svidio moj prvi dugometražni film ‘Daniel i Ana’. Rekao mi je: “Pratit ćemo tvoj rad.” Kada sam se vratio s ‘Lucijom’ i ‘Kroničnim’, već sam se udomaćio, a Miru sam uvijek pozivao na svoje premijere filmova u Cannes. Sarajevski festival vodi fantastičan tim, ondje stvarno osjetite istinsku ljubav prema filmovima, a ne potrebu da to bude šoubiznis. To ga čini velikim i stalno mladim festivalom. Mnogi festivali dobro počnu, ali s godinama izgube svježinu, a Sarajevo je i nakon 26 godina - vrlo mlad festival.
Story: Koje su knjige i filmovi najviše utjecali na vaš umjetnički izričaj?
Puno sam čitao Marija Vargasa Llosu, a politički roman ‘Razgovor u katedrali’ koji govori o raspadu peruanskog društva u diktaturi njegova je najbolja knjiga. Jako me se dojmila i ‘Zavjera protiv Amerike’ Philipa Rotha, distopijska knjiga vrlo blizu stvarnosti. Pitanje je što bi se dogodilo da je Charles Lindbergh postao predsjednik. Volim distopijske knjige i filmove. Još u tinejdžerskoj dobi pročitao sam Orwellovu ‘1984.’ i, dakako, puno toga nisam razumio. No kada sam je poslije ponovno čitao, iznenadilo me koliko je blizu stvarnosti, vizionarsko je djelo i jako korisna referencija za moj film. Dvije knjige Joséa Saramaga - ‘Ogled o sljepoći’ i ‘Špilja’ - na moj su izričaj više utjecale nego filmovi koje sam pogledao.
Story: Od koga ste naslijedili umjetnički gen?
Teško pitanje jer moji su roditelji u drugim vodama. Rođen sam i odrastao u Mexico Cityju, stvarno ludom gradu od 23 milijuna stanovnika. Jako ga volim, on mi daje identitet, a to se vidi i u mojim filmovima. Živim u četvrti više klase, a svoje odrastanje nazvao bih privilegiranim, što je utjecalo i na moje pisanje. Moj otac ima tvrtku za proizvodnju odjeće, a mama je učiteljica. Nemaju nikakve veze s kinematografijom, obični su ljudi, a tata je dugo mislio da ću kao jedini sin preuzeti njegov biznis. No moji su roditelji i vrlo razumni ljudi pa mi je tata rekao: “Ako nađeš nešto što će ti biti zanimljivije i ispunjavati te - to radi!” Kada sam mu rekao da želim snimati filmove, bio je prilično iznenađen i za svaki me slučaj pitao kako ću od toga živjeti.
Story: No sada su u obitelji Franco dva redatelja. Koliko ste utjecali na izbor vaše mlađe sestre Veronice?
Ona se priprema za svoj prvi igrani film, jedan smo već snimili zajedno i jedina je osoba koju bih pozvao da zajedno režiramo. Jako je talentirana i veselim se što ću producirati njezin film. Od mene je mlađa pet godina i vjerojatno sam utjecao na njezin izbor profesije jer smo jako povezani, imamo sličan glazbeni ukus, ali to ne vrijedi i za svaki film koji gledamo. Sviđa mi se što uspješno razvija svoj izričaj. Moja dvije godine starija sestra Cecilia je odvjetnica, puno mi pomaže u poslu, a povremeno mi je i producentica.
Story: Pamtite li svoje prvo putovanje izvan Meksika?
Naravno, u SAD, nama je to blizu. Kada sam imao pet godina, išli smo s roditeljima u Disneyland, Miami, Orlando i Los Angeles. U Meksiku u šali kažemo: tako blizu SAD-a, a tako daleko od Boga.
Story: Kada ste prvi put odjenuli smoking?
Za festival u Cannesu 2009. godine. Ta leptirka pod vratom dugo mi se činila smiješnom. Kada sam je prvi put nosio, osjećao sam se poput konobara, ali sada joj se veselim i volim je nositi. Takav dress code za velike filmske festivale ima smisla, lijepo je u Cannesu vidjeti da su za svečanu projekciju filma svi svečano odjeveni. I Venecija i Sarajevo drže do elegancije, što jako cijenim.
Story: Kakvu glazbu slušate?
Dok pišem, volim klasiku i jazz, a ostatak vremena slušam stari rock, od Beatlesa do Dylana. Baš mi se sviđa posljednji Dylanov album, tekstovi su mu odlični. Kao tinejdžer bio sam očaran glazbom, mahnito sam kupovao CD-ove, imam ih oko dvije tisuće i brižno ih čuvam u svom stanu.
Story: Kako izgleda vaš savršeni odmor?
Volim posjećivati velike gradove i obilaziti muzeje, ali obožavam i ležati u hladovini na plaži te čitati. Ukratko: ljenčariti. Omiljena sportska aktivnost mi je skijanje, proskijao sam u Koloradu kada sam imao deset godina i otada obožavam snijeg.
Story: Kako održavate svoju kovrčavu frizuru?
Samo operem kosu i pustim da se osuši.
Story: Najbolji dar koji ste dobili za rođendan?
Divna Taschenova knjiga o Stanleyju Kubricku, dar moje sestre. Obožavam dobivati knjige na dar, a rado ih i poklanjam ljudima za koje znam da će ih pročitati. Ostali mogu dobiti lijepu bocu viskija.
