Mia Dimšić: 'Gotovo sve dogovoreno bilo mi je otkazano'

Mlada kantautorica Mia Dimšić od svoje pojave na domaćoj glazbenoj sceni vrlo brzo postala je sinonim za pozitivu i vedar duh, a njezin strelovit uspjeh koji je uslijedio samo je potvrdio da je domaćoj publici više nego ikada potreban netko tko će im podići  duh, optimizam i entuzijazam. Svoje dobre vibracije kroz jedinstveni glazbeni izričaj Mia širi već točno pet godina te je ovih dana ponosno proslavila petoljetku svoje pojave na domaćem glazbenom nebu. Koliko se promijenila osobno i umjetnički kroz to vrijeme, koliko su joj pandemija i mjere usporile i naštetile karijeri, kako se nosi s time i koliko joj nedostaje publika, 27-godišnja Osječanka otkrila je samo za Story.hr.

Koliko si se u tih pet godina promijenila kao osoba i kao umjetnik?

Neke stvari su ostale iste, ali puno toga se mijenjalo kroz intenzivna i nagla nova iskustva. Uzlazna karijera mi je preko noći duplo ubrzala život, stavila me pod povećalo i suočila s potpuno novim situacijama, a sve to itekako mijenja, pogotovo u mojim godinama kad bih se i bez toga sigurno podosta promijenila u tom periodu. Mislim da sam malo pametnija, manje brzopleta i opreznija, manje naivna, ali i samopouzdanija i sklonija reći ono što mislim i izboriti se za sebe. U umjetničkom smislu se stalno nešto mijenja i to mi je zapravo jako drago. Mijenjaju se stvari o kojima mi se pjeva, ukusi, zvukovi koji mi se sviđaju i to je super za kreativnost.

Jesi li na neki način proslavila petogodišnjicu s bliskim osobama?

Otišla sam s ekipom na ručak i proslavila šampanjcem i druženjem u izdavačkoj kući. To nam se nekako već podrazumijeva, svi lijepi trenuci i uspjesi obilježavaju se uz finu hranu i neko lijepo vino.

Prošle godine i početkom ove karijera ti je bilježila velike uspjehe. Tri puta rasprodan koncert u Lisinskom, potpisan ugovor s Croatia Recordsom na pet godina... U kojoj mjeri misliš da su pandemija korone i ograničenja koja su uvedena štetno djelovali na tvoj glazbeni uspon?

Nažalost, mislim da nam je svima u kreativnoj industriji u velikoj mjeri naštetilo, a najgore je što tek hoće. Prave gubitke ćemo vidjeti u vremenu koje je pred nama jer ljudi jednostavno ne mogu raditi svoj posao. Ne samo mi, naravno, jako mi je žao i zbog ugostitelja i ostalih grana koje su u velikim problemima. Teško je tu biti pametan. Gotovo sve dogovoreno za ovu godinu bilo mi je otkazano i koliko god da se trudiš ostati pozitivan, kreativan i dati sve od sebe, jednostavno ne možeš, a da te to ne pogodi.

Koliko ti nedostaju koncerti i kontakt s publikom? Kako se nosiš s time? Brine li te da će takva situacija potrajati predugo?

Najviše me brine što nitko nema pojma dokad će situacija biti ovako nerješiva. Nije nikakav problem pauzirati pola godine, godinu dana, ali problem nastaje kad više

apsolutno ništa ne možeš planirati, a ljudi su već sad u velikim financijskim i egzistencijalnim poteškoćama. Svi pokušavamo pronaći neko rješenje, ali koncert jednostavno nije koncert bez blizine, ljudske topline, punih ili barem polupunih prostora, veselja, zagrljaja.. nedostaje mi i bend i kombi i ljudi i ta dinamika o kojoj smo svi toliko ovisni, nedostaje mi motivacija pri stvaranju novog materijala kad unaprijed zamišljam kako će to sve izgledati uživo s publikom. Izrazito sam pozitivna u svakoj životnoj situaciji, ali ne mogu poreći da sam ove godine imala poprilično letargične faze jer mi ovo sve nikako nije prirodno. Nadam se da ćemo pronaći način da podignemo industriju i jedni druge na noge što prije.

Koliko si sada zaposlena na stvaranju novih pjesama i albuma? Kakve teme te sad najviše inspiriraju?

Ako ništa drugo, sad napokon imam svo vrijeme svijeta za kreativnost pa stalno nešto piskaram i smišljam. Trenutno me najviše inspirira ljubav kao tematika, nekako mi je jesen takvo godišnje doba. S novim albumom se ne žurim jer je posljednji „Sretan put“ izašao prije nepunih godinu dana i još bih voljela za nekoliko pjesama snimiti i spotove tako da ćemo ići polako, ali definitivno je uvijek bitno biti kreativan i održavati taj mišić u kondiciji.

Koliko slobodnog vremena imaš i kako ga voliš iskoristiti?

Ove godine više nego ikad. Vježbam klavir, gledam Netflix, uvijek imam neku knjigu na repertoaru, ponekad se posvetim i tjelovježbi, ali nažalost ne češće od jednom, eventualno dvaput tjedno, a najviše volim spontana druženja s prijateljima. Ove godine su zbog okolnosti bila većinom kućna, ali iskreno jedva čekam period u kojem ćemo moći i izlaziti do dugo u noć, to mi također nedostaje.

Izjavila si da ne pratiš vijesti. Je li se štogod promijenilo po tom pitanju zbog pandemije i krize koju je prouzročila glazbenom sektoru?

Ove godine sam još odlučnija u namjeri da ništa ne gledam i ne čitam. Imam osjećaj da su vijesti konstruirane s ciljem da se ljudi uspaniče, živciraju ili žive u strahu, a to je ove godine izraženije nego ikad. Nije mi jasno kome čini dobro i kako je za društvo korisno konstantno oglašavanje poražavajućih brojki zaraženih i slično. Ako nam je već bitno i ključno za zdravlje kako živimo i kakav nam je imunitet, zašto ga onda kolektivno ne hranimo lijepim vijestima, inspiracijom, pričama koje nas čine sretnima, ljudima koji nam dižu energiju? Sretnija sam u svijetu koji si sama stvorim i previše puta mi se u praksi pokazalo da sam tako produktivnija i da se problemi sami riješe.

Koliko si sada u mogućnosti surađivati s Markom Toljom? Hoće li on možda gostovati u nekoj tvojoj novoj pjesmi?

Marko i ja smo nakon zajedničke pjesme postali dobri prijatelji pa se često družimo, a ponekad malo i zasviramo, ali zasad nemamo planova za službene suradnje, svatko je u nekom svom filmu trenutno. Znam da i njemu jako fale koncerti kojih bi inače u ljetno i adventsko doba odradio puno pa se također usmjerio prema kreativnosti.

S kojim domaćim i stranim glazbenikom bi voljela surađivati?

Strani glazbenik broj 1 za mene je svakako Taylor Swift, ali od starije generacije posebno bi me privlačilo napraviti bilo što s legendarnim Williejem Nelsonom. Na našoj sceni to bi bili Neno Belan, Hari Rončević, Tedi Spalato...

Što bi željela postići u glazbenoj karijeri u sljedećih deset godina?

Željela bih napisati puno pjesama na koje sam ponosna, i za sebe i za druge, napuniti neke veće dvorane (ovo se sad čini posebno imaginarnim :D), snimiti album na engleskom, napisati knjigu, mjuzikl... imam milijun snova, ne mora se ostvariti ni pola, ali meni je bitno da su tu i da me nešto stalno kreativno goni i vuče dalje.