Jurica Popović: 'Stih trpi sve pa i osobnu frustraciju'

Skladatelj, aranžer, producent, pjevač, tvorac hitova ‘Linđo’, ‘Zaplešimo’ i ‘Rolana’ Jurica Popović govori o novom albumu ‘Kozmičko dijete’, plodnom radu, nekadašnjem Trotakt projektu i grupi Gracia te proživljenim usponima i padovima. Svojom poetikom objasnio je što ga potiče na stvaranje, ali i opisao tko je za njega životna partnerica, jedna od naših najuspješnijih dizajnerica Matija Vuica.

Story: Vaš novi album zove se ‘Kozmičko dijete’. Koliko je u istoimenoj pjesmi autobiografskih elemenata? Kakvo je to dijete?

Stih trpi sve, pa i osobnu frustraciju, poput vreće za boks. Ali stvarni je život puno kompleksnija pojava, postupci trebaju biti suptilniji. Pokušavam tako živjeti jer sve što ponekad napravim drukčije - loše se reflektira na mene. Ne bih rekao da mi smeta nešto u današnjem svijetu, jer na to nemam pravo, no žao mi je što svijet ima neke prioritete koji ga zatupljuju i omamljuju pa postaje lak plijen za globalnu manipulaciju. Tu prestaje evolucija ljudske svijesti.

Story: Gotovo su sve pjesme na novome materijalu refleksivne, okrenute unutarnjem biću i univerzalnim pitanjima. Je li to vaš svojevrsni obračun s njima?

Sve vitalno što znam naučio sam iz svoga unutarnjeg bića. Ostalo su stečeni alati i znanja da bih to mogao artikulirati. Taj svojevrsni obračun važan je jer potiče na stalno promišljanje, korigiranje stavova, a ujedno je i ispušni ventil kako bi se ponovno postigao mir, pa opet sve ispočetka i spiralno uzlazno.

Story: Bili ste član Trotakt projekta i grupe Gracia, koja je devedesetih iznjedrila hitove ‘Linđo’, ‘Rolana’ i ‘Zaplešimo’, 2015. ste objavili instrumentalni album ‘Lunar’ te započeli samostalnu karijeru. Posebno izdvajate album ‘Osobno’, zašto?

U kronologiji navedenih albuma je i album instrumentala ‘Sol Invictus’. Album ‘Osobno’ bio je prekretnica u mome životu. Tada sam odlučio pjevati samostalno, što sam rijetko prije radio, i to mi je bio veliki izazov zbog nekoliko razloga. Prije svega, za mnoge je to kasno doba za kretanje na neki novi put, a ja sam ga prihvatio kao vježbu za svoj životni razvoj i pokušaj prenošenja svojih vibracija na druge. Najveća je prepreka bila moja velika nagluhost, a istodobno i najveći izazov. Upornim radom koristeći razne tehnike, koje sam i osobno usavršavao, uspio sam postići rezultat koji je ponajprije mene zadovoljio, a to mi je tada bilo najvažnije.

Story: Iznimno ste plodan autor. Otkud sve te ideje i energija za stvaranjem?

Spomenuo sam slušanje svoje unutrašnjosti i stečeno iskustvo tijekom vremena te naučen zanatski dio, ali i želju za prenošenjem na druge kao inspiraciju za vlastiti razvoj. Sve je to rezultiralo time da mogu puno i s radošću stvarati. Vrlo mi je važno da svaka pjesma može funkcionirati i kao obična pop-pjesma, bez mojih dodatnih pojašnjenja koja samo mogu zbuniti nekoga tko nije spreman za takvo što.

Story: Zanimljivo je da gotovo sve radite sami? Zašto?

Dva su razloga. Jedan je što dosta dugo i pomno sve to radim pa je teško ostvariti suradnju. Drugi je što bi mi bilo neugodno nekome reći da mi se nešto nije svidjelo, a možda je to napravljeno s velikom ljubavlju. Iz ovoga se može iščitati bježanje od prepirke koju izbjegavam u svakom pogledu. Ipak, ima nekoliko ljudi koji su mi neophodni za dobar konačni rezultat, a to su: Mihael Blum, Dragan Brnas, Goran Martinac, Jadranka Krištof i Matija Vuica. Generalno ne bježim od timskog rada u budućnosti.

Story: Što je sa suradnjama s drugim pjevačima? Ima li ponuda i ideja s obje strane?

Imao sam tri suradnje na prošlom albumu, i to sa Zdenkom Kovačiček, Stjepanom Jimmy-jem Stanićem i dječjim zborom Zvjezdice. Na ovom sam albumu sam, uronjen u svoje labirinte, a nove ponude nisu se pojavile na obzoru. Karte su otvorene, vrijeme će pokazati kako će se posložiti.

Story: Kao jako mladi osnovali ste Trotakt projekt, o kojem je i Polet pisao kao o velikoj glazbenoj nadi, putovali ste u inozemstvo na koncerte. Jeste li tada maštali o slavi ili vam je važnija bila glazba po vašoj mjeri, a tek onda sve ono što dolazi s time?

Uvijek, i to ponekad tvrdoglavo, mi je bila važnija glazba po mojoj mjeri. Nikad nisam razmišljao što će ona donijeti ni ciljao skupinu ljudi koja će to slušati. To s poslovne strane nije dobro, ali ja vodim drukčiji život i tako sam najsretniji.

Story: Početkom devedesetih imali ste financijske gubitke s bendom. Jeste li htjeli odustati od glazbe? Kada vam je zapravo bilo najteže?

Nikada nisam htio odustati od glazbe, pa ni kada je bilo najteže, a to je bilo po povratku iz rata u Zagreb. Veliki su se dugovi stvorili, prihoda niotkuda, živjelo se od danas do sutra. Nasreću, 1993. nastala je ideja o stvaranju etno plesne pjesme, a prvo što mi je palo na pamet bio je ‘Linđo’. Ovim se putem duboko zahvaljujem tom narodnom blagu jer nas je spasilo od neimaštine.

Story: Objavili ste i zbirku pjesama, pišete eseje. Jesu li pjesnici čuđenje u svijetu?

Pjesnici su uvijek čuđenje u svijetu jer svijet je više naklonjen materijalnom. Lijepo se to vidi u ‘Malomu mistu’ i bravuroznoj roli pokojnog Ivice Vidovića u ulozi Servantesa.

Story: Jeste li planirali koji samostalni koncert? Koliko vam je situacija prouzročena koronavirusom poremetila planove? Imate li neke zamisli u skorije vrijeme?

Nisam planirao još nikakve javne nastupe jer ne znam gdje i kako bih to izveo. Ova situacija svakako remeti ustaljene tokove, ali nemam namjeru odustajati od svoje djelatnosti i virtualno ću biti stalno prisutan. Naoružan strpljenjem, poletom i inspiracijom nastojim dati maksimalno u ovome trenutku.

Story: Poznato je da ste dobar poznavatelj prirodnih pripravaka za dobro zdravlje. Na koji si način bildate imunitet prije zime?

To je zona u kojoj me mogu prozvati pa se javno uglavnom izbjegavam doticati te teme. Neka opća mjesta mogu spomenuti, iako je to mnogo veći mozaik sastavljen od puno važnih elemenata. Naše su misli najveći generator naših problema, samo što one ne djeluju uvijek odmah pa i ne znamo da su one uzrok nečega što se tek sada dogodilo. Strahovi i stresovi nadovezuju se na loše misli. Na kraju sve se reflektira na tijelo. Često tek tada krećemo u akciju, i to obrnutim putem, počevši od tijela. Nije to loše samo po sebi, ali ne rješava pravi uzrok. O tome možemo razgovarati jednom na nekom okruglom stolu. Sada sam ovdje zbog novog albuma.

Story: Za vas je vaša životna partnerica Matija Vuica rekla da ste joj poput ljekovitog čaja. A ona vama?

Ako sam ja ljekoviti čaj, onda je Matija tamjan koji rastjeruje loše vibracije.