Tijekom života mijenjala sam i odabire, i smjerove, i stavove, ali kamera je ostala konzistentna. Kao studentica radila sam puno različitih poslova, većinom one klasične studentske koje birate kad nemate novca, a dođete na studij u Zagreb. Na kraju se novinarstvo profiliralo kao spoj svega i pokazalo kao pun pogodak. Ipak, moram priznati da sam se gotovo slučajno počela baviti televizijskim novinarstvom jer sam imala obaveznu praksu na svim medijima, od tiska do televizije, a u konačnici sam kao studentica dobila i svoj prvi posao upravo u tome mediju - govori nam na početku razgovora 29-godišnja novinarka N1 televizije Matea Dominiković koju posljednjih nekoliko mjeseci sve češće možemo vidjeti na terenu, u središtu svih važnih događaja. Iako su˝rezultati brojnih istraživanja pokazali da su žene znatno manje zastupljene u političkim ili temama od javnog interesa, Matea je dokaz da se upornost, ali i ljubav prema onome što radimo uvijek isplate. Kada priča o novinarstvu, u njezinu glasu zaista možete čuti strast i želju da svaku društveno odgovornu temu što bolje predstavi javnosti.
- Kao novinarka pratila sam životne, sportske i političke teme te brojne krizne situacije, a posljednjih devet mjeseci intenzivno pratim sve aspekte pandemije koronavirusa. O tome sam izvještavala još u siječnju, dakle od samih početaka širenja virusa iz Kine, dok se COVID-19 još nije ni zvao tako. Tada nismo ništa znali o toj bolesti niti smo pretpostavili da će se toliko proširiti. Izvještavala sam i kad su se tek počela provoditi testiranja, kad su se nabavljale prve pošiljke za Hrvatsku, htjela sam znati kako funkcioniraju, nalazila sam im mane, čitala članke, i novinske i znanstvene, naučila sam da se virus sastoji od 30.000 sekvenci i da se metodom PCR, koja je odlukom WHO-a postala zlatni standard dijagnostike, može dokazati prisutnost samo dvije ili tri sekvencije, što nam ne dokazuje da je virus živ, nego samo prisutan... To vam govorim jer novinar koji izvještava o pandemiji prvenstveno sa zdravstvenog aspekta mora se puno educirati. Stručnjaci to studiraju godinama, specijaliziraju se, a od nas se očekuje da sve to shvatimo i povežemo u smislenu cjelinu. To su mi i dan‑danas veliki izazovi - objašnjava Matea i priča nam kako joj je potres u Zagrebu, kojeg se svi nerado prisjećamo, bio posebno iskustvo.
- Nedjelja, ništa ne radi, ustajem u šest ujutro i ljulja mi se cijeli svijet. Kao da sam u disku. Nemam vremena za razmišljanje, odlazim s mobitelom u grad na teren, nose se maske jer istodobno je u Hrvatskoj i cijeloj Europi lockdown. U jednom trenutku pridružio mi se i kolega snimatelj. Samo smo se vozili okolo, trčali s jedne na drugu lokaciju. Vrlo se rado nazivam uličnom reporterkom jer to doista i jesam. Upravo mi to predstavlja najveće zadovoljstvo. Jedan sam dan, primjerice, bila ispred Vlade i govorila o novim gospodarskim mjerama, sljedeći sam u nekom zagrebačkom kvartu gdje su česte poplave zbog nepravilno postavljenih ili starih cijevi i neodržavanja - priča nam ova mlada novinarka rodom iz Otrić-Seoca pokraj Ploča koja je nedavno hrabrim stavom, kada se obračunala s provokatorom, izazvala oduševljenje javnosti. Naime, tijekom jednog izravnog javljanja za N1 televiziju dvoje prolaznika verbalno je napalo njezinu TV ekipu i profesoricu Alemku Markotić.
- Iskreno, prva pomisao bila mi je: ‘Hajde prođi, ne da mi se.’ Znam procijeniti kada je situacija potencijalno opasna, ali pokušavam detektirati, a potom i prihvatiti duševno stanje osobe koja mi se obraća. Nije mi teško prilagoditi se svakodnevnim zahtjevnim i izazovnim situacijama, usudila bih se reći i da volim određene komponente nošenja sa stvarnošću. Zato sam i odabrala ovaj poziv ili je on odabrao mene. Volim izazove, zadatke i aktivan um. Ipak, ne preferiram stav: “Poslušaj me ili...” Nema ‘ili’. Nema povišenih tonova, nema agresije. Ne treba od sebe praviti žrtvu, treba pokazati problem i ući u njegovu srž. A ovo jest jedan društveni problem. Bravo za kritičko promišljanje, ali nemoj biti sirov. Riječi koje nam je uputio bile su u najmanju ruku - neukusne. Žao mi je što smo svi zajedno tako došli u fokus javnosti - iskreno nam govori napominjući da joj ovo nije prva takva situacija u karijeri, a otkriva i je li ženama teže uspjeti u medijskom poslu nego muškarcima.
- Bilo je ‘fajta’ s političarima, bilo je i onih klasičnih, ne baš dobro artikuliranih prozivki poput vi ste lijevi, vi ste desni, Srbi, Hrvati, vojske i čete. Ali sve to nekako prođe, nikako ne savjetujem da to treba tolerirati, ali iz prve takve situacije naučite kako reagirati u sljedećoj. Važno je pristupiti zadatku odgovorno i profesionalno, a smatram da sam to napravila u svim dosadašnjim situacijama. Važno je i da novinara, kao i njegova prava i slobode štiti njegov poslodavac. Kad bih stavila u prvi plan nekoliko neugodnih događaja na terenu samo tijekom prošle dvije godine, uvijek bih zaključila da smo mi žene izloženije podcjenjivačkim ispadima koji ometaju profesionalni rad. Nema ničega sentimentalnog u prijetnjama, omalovažavanju i diskriminaciji stoga ne pamtim takve pojave. Ženin identitet - bilo da je uronjena u brak, prikrivena majčinstvom, prožeta samoćom ili posvećena karijeri - izaziva interes. Kada se žena identificira kao izrazito ambiciozna i poduzetna, taj interes jača. U Novom zavjetu piše kako se žene trebaju pokoravati svojim muževima. Takvo uvjerenje nije dio samo kršćanske tradicije - u drevnom Sumeru, Babilonu, Egiptu, klasičnoj Grčkoj i Rimu, predindustrijskoj Europi, Indiji, Kini, Japanu, sjevernoj Africi muškarci su postajali svećenici, politički vođe, ratnici, trgovci, diplomati i glave obitelji. Nekada su nad ženom vlast najprije imali njezin otac i brat, potom suprug, a poslije i sin. Možda u tome ima nešto, možda netko svjesno i dobrovoljno bira takav život, ali ako već mogu birati, ja ne bih - govori Matea koju mnogi posljednjih tjedana nazivaju jednom od najljepših domaćih novinarki.
- I dalje se ne bih tako odredila. Premda kompliment, to je taj kontrast, ta životna ironija. Ne morate mi vjerovati, no u ovom poslu takva kvalifikacija više odmaže nego pomaže, kako bi rekao jedan naš umjetnik. Imam puno primjera za to. Na političkom Twitteru, koji je u Hrvatskoj postao okosnica ekstremnih ponašanja, odvija se jedna suluda trakavica prozivanja u svrhu javnog sramoćenja pojedinaca koji nisu nečiji ‘cup of tea’. Često anonimno, nekad i s imenom i prezimenom, uvijek netočno. Takvi su obično najglasniji kada se treba boriti za neka prava, a istodobno komentiraju što je netko trebao postati, koju je karijeru trebao odabrati, nečiji izgled, stil, kosu, šminku, izvlače stvari iz konteksta, pokušavaju potpuno profesionalno degradirati. Mene to ne zabavlja. Možemo se vratiti na onu kako je čovjek pojeo čovjeka, toliko o (ne)društvenim mrežama. U svakom slučaju, radije ne bih ulazila u te kategorije i kalupe ‘naj ovih ili onih’ - govori odlučno. Iako njezin stav i izjave daju naslutiti kako i nema slobodnog vremena te da živi svoj posao, kada ne radi, Matea voli otići u prirodu ili na trening. Osim toga, kaže da voli kuhati i jesti, ponešto pročitati te voziti bicikl. A otkrila nam je i je li zaljubljena te čime je muškarac može odbiti?
- Nisam zaljubljena, a odbijaju me omalovažavanje s jedne i pritisak s druge strane, i to kod svih ljudskih bića - zaključila je.
