Susrela se s mnoštvo bezobraznih poruka pa je o toj strani društvenih mreža odlučila i progovoriti
Karmen Sunčana Lovrić je domaća glumica koju javnost poznaje iz serije 'Ruža vjetrova', ali i one na Novoj TV - 'Na granici'. Kako i sama otkriva, društvene mreže koristi već dugi niz godina, a posljednjih pet je odlučila što je više moguće ignorirati Facebook koji joj je dosadio. Ipak, prije nekoliko se dana upravo putem njega javila kako bi javno podijelila bezobraznu poruku pratitelja čiji je identitet odlučila skrivati. S obzirom na to da društvene mreže često mogu krenuti krivim smjerom, s Karmen smo razgovarali upravo o toj temi. Što misli o hejterima i njihovim porukama, otkrila je za Story.hr.
Započnimo s ovom porukom koju ste dobili nedavno. Je li to prva takva i kako inače reagirate na slične?
Obično ignoriram, ali baš zbog toga što nije prva ili jedina takva poruka, svako toliko me zna nanervirati ili rastužiti. S time da je ova poruka bila takva da je mogu podijeliti i komentirati, pa se tome i nasmijati, ima ih mnogo koje nisu za dijeljenje...
Dotiču li Vas takve poruke?
Više me začudi koliko ih bude, frapira me često nepismenost, i još više nekulturnost, trudim se da me ne diraju, ali nekad vidim neku poruku koja mi digne tlak ili ju osjećam kao invaziju na neki moj mentalni ili virtualni prostor. Znaju me navesti i da razmišljam o društvu, stanju u društvu, ljudima općenito, našoj psihologiji, potrebama... Čini mi se da je uz ovo novo digitalno doba, potrebna i neka nova edukacija digitalne komunikacije i uporabe društvenih mreža...
Zašto ste odlučili to podijeliti javno?
Zapravo nisam razmišljala o tome dijelim li to javno ili ne, jednostavno sam impulzivno na svom zidu zabilježila svoj komentar, svoje stanje u tom trenutku, imajući nekako na umu da to dijelim s ljudima s kojima sam u kontaktu, koji znaju tko sam, što sam i koji će moj komentar shvatiti... Nisam očekivala da će to prenijeti mediji jer taj moj komentar ne može značiti puno nekome tko ne zna čime se bavim.
Kako se suprotstaviti ‘hejterima’?
Najčešće se sjetim one: 'Ono što mi netko napiše, više govori o njemu, nego o meni'. Tko gleda iz ljubavi, ljubav i vidi.
Koje je Vaše općenito mišljenje o društvenim mrežama? Slažete li se da se bez njih danas ne može?
Pisala sam nedavno o tome na svom Instagramu... Društvene mreže za mene su kao i sve ostalo što ljudi izmisle. Sve može biti nešto sjajno ili nešto grozno, samo ovisi o tome kako se time koristimo. A zapravo je ključno pitanje kod društvenih mreža, koristimo li se mi njima, ili one i njihovi algoritmi, nama. Mislim da je zaista potrebno, kao u svemu, održavati onu zlatnu sredinu, koristiti društvene mreže za one dobre i pozitivne stvari, poput istraživanja svijeta, učenja, spajanja, dijeljenja, ali ne dopustiti im da nas zavedu i okupiraju do te mjere da postajemo robovi vlastitih mobitela, tuđih lajkova i broja followera. Puno sam čitala o tome, zastrašujuće mi je saznati da je utvrđena korelacija porasta broja samoubojstava mladih ljudi s korištenjem društvenih mreža, nevjerojatno je koliko mogu utjecati na naše živote, na individualnoj i na kolektivnoj razini. Netflixov dokumentarac The Social Dilemma govori i puno više o tome. Mislim da je krajnje vrijeme da se u društvu ozbiljno krene promišljati i činiti po pitanju edukacije o mogućim negativnostima Interneta i društvenih mreža. Previše je filtera, aplikacija koje mijenjaju naš izgled, govor, lokaciju snimanja, previše je lažnosti i krivih informacija... Sve to skupa me baš jako intrigira, nedavno sam osmislila predstavu upravo na tu temu, držite fige da prođemo na natječaju Ministarstva kulture...
Previše je filtera, aplikacija koje mijenjaju naš izgled, govor, lokaciju snimanja, previše je lažnosti i krivih informacija
Može li se bez njih danas? Ja mislim da može, štoviše da je nužno. Na fejsu sam odavno, no posljednjih pet godina sam ga počela ignorirati, dosadio mi je, zarazan je, opasan, možeš sjesti pred laptop i izgubiti dva sata skrolajući, a da ni ne znaš di si bio, što si radio... Radije ja poklopim lap i odem van, u pravi život, ili ako želim u virtualni, uzmem dobru knjigu u ruke ili radim na nekoj ulozi... Instagram mi je donekle zanimljiviji jer pratim ljude i stvari koje me zbilja zanimaju, iz kojih učim, koje me zabavljaju... Ali i on me počeo malo zamarati, baš zbog siline svega, stalno je nešto, nešto novo, nešto što moraš kliknuti, lajkati, neko koga misle da trebaš pratiti... Jedno vrijeme sam to odbijala, onda prihvatila da je moj posao jednostavno takav da s njim ide i ta sfera javnosti, to je jedan od razloga zbog kojeg imam te društvene mreže, ali se trudim ostati svoja, iskrena sebi i svojim vrijednostima, i svako malo uzimati si dooobar odmor od virtualnog življenja, koliko je god to moguće u trenutnoj situaciji. Koliko god napredovao, virtualni život za mene ne može nikada zamijeniti onaj stvarni.
Mislite li da postoji način za poboljšanje, nazovimo ga online odgoja i bontona?
Naravno da postoji. Evo kao što rekoh, osmislila sam predstavu na tu temu koja služi baš edukaciji; planiramo ju raditi sljedeće godine, ako sve bude kao prije... No, da, sigurno postoji, trebala bi se uvesti internetska edukacija već u osnovne škole, zato što korištenje Interneta i društvenih mreža, prema istraživanjima, izravno utječe na intelektualni razvoj djece, njihovo odnošenje prema svijetu, društvu i samome sebi... Uvijek može bolje, mi možemo bolje.
Djeca i internet - što o tome mislite?
U principu sam već puno rekla o tome. Zanimljiva je činjenica iz dokumentarca The Social Dilemma, da ljudi koji su krojili algoritme tih društvenih mreža, radili za te kompanije, danas govore protiv njih, i vlastitoj djeci ne daju da se njima služe...
