Nakon što je 2018. završio zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti, 29-godišnji Filip Sertić postao je prepoznatljivo glumačko lice, kako na malim ekranima i velikim platnima, tako i na kazališnim daskama, čak i izvan granica Lijepe Naše. Kako nam je rekao još na početku razgovora, dulje je vrijeme priželjkivao određene životne promjene, a nakon što je prvi put otputovao u 10.000 kilometara udaljen Los Angeles, znao je da se želi ondje zadržati i okušati sreću. Zbog pandemije nekoliko je mjeseci proveo u Zagrebu, ali kada se stanje smirilo, Filip se vratio u Los Angeles ostvariti svoje snove. Ispričao nam je kako trenutačno izgleda život u jednom od najživljih gradova na svijetu.
- Stigao sam potkraj rujna, dok je u Hrvatskoj još situacija bila poprilično opuštena. Znao sam da je u Americi teže, ali ipak sam se šokirao. Dočekao me prazan aerodrom LAX, što sam i očekivao, ali potom i glavni kolodvor Union Station, zatim Hollywood Boulevard, jedna od življih ulica, gdje su sada samo ispražnjeni izlozi zatvorenih restorana, ali to nije privremeno - potpuno su propali. Izgleda jako tužno, kao poslijeratno stanje. Većina je objekata zatvorena - teretane, barovi. Rade samo restorani koji imaju terase, stolovi su razdvojeni dva metra, hrana se poslužuje upakirana u plastiku kako bi bila što sigurnija, konobari su potpuno ‘zabarikadirani’. Uistinu nije užitak to gledati - otkriva nam Filip koji pritom dodaje da je i filmska industrija utihnula, baš kao i druge djelatnosti, te da je teže nego ikada dobiti angažman.
- Produkcije su se napokon prošli mjesec pokrenule. Naravno, uz stroge mjere i uvjet da se cijela ekipa i glumci testiraju svaki dan. Tako da su to uglavnom veće produkcije koje si to mogu priuštiti. Audicije uistinu imam svakodnevno i sve se snimaju od kuće pa sam morao napraviti mini studio. Pripremam jedan film, a osim toga pohađam satove online, vježbam naglasak, radim na sebi i pripremam projekte koji će se snimati kad se situacija popravi. Svi čekaju cjepivo koje bi uskoro trebalo stići i već se reklamira - ističe ovaj mladi glumac koji nam je otkrio i s kime ondje živi.
- Živim u kući na Hollywood Hillsu, svi su mi cimeri glumci i vrlo su talentirani. Vjerujem da će se čuti za njih. Samuel Larsen je poznatiji nakon serije ‘Glee’, mi ostali još čekamo veliku priliku i veselimo se svakom uspjehu, slavimo svaku ulogu koju netko dobije - priča Sertić, koji se prisjetio svojih početaka u tom gradu.
- Prije svega, riječ je o jednom od najskupljih gradova na svijetu. Stanarine su vrlo visoke, a uvijek se nađe netko za najam. Zabavna industrija je glavna i svi su na neki način povezani s njom. Ili to rade ili to žele raditi. Stotine tisuća glumaca godišnje se doseli u Los Angeles i isto ih se toliko iseli. Teško je jer, da biste uspjeli kao glumac, trebate moći ići na audicije, a život je toliko skup da s prosječnom plaćom jedva možete preživjeti. Zato se ljudi brzo zasite ovoga grada. Morate biti jako poduzetni i snalažljivi da biste ostali dulje vrijeme. Statistika nikome ne ide u prilog. Jednostavno je konkurencija golema i svaki vas dan odbijaju te podsjećaju na to koliko je teško da se baš vama posreći. Zato je najvažnije zadržati motivaciju i svako jutro ustati te krenuti ispočetka, čak i kada je sve protiv vas. Prva audicija na koju sam otišao bila je uspješna. To me ohrabrilo. Snimio sam reklamu za brend za brijanje. Nakon toga mi je dugo trebalo da dobijem novi angažman. Nerijetko možete sresti nekoga od poznatih na ulici. Znam u kafiću blizu kuće vidjeti Emily Ratajkowski i Taiku Waititija. Vidio sam i Brada Pitta, Quentina Tarantina te Toma Cruisea, ali nisam ih upoznao. Imao sam se priliku upoznati s Meryl Streep na setu novog filma, još tajnog imena, u kojem sam glumio reportera na crvenom tepihu u sceni s njom. Nikada vam unaprijed ne kažu ni pravo ime filma koji snimate ni tko glumi. Kad se na snimanju pojavila ona, odsjekle su mi se noge jer sam njezin veliki fan. Proveo sam cijeli dan s njom i uživao gledati je kako radi. Razina njezina talenta stvarno je izvan ovog svijeta. Tako je slobodna i kreativna - priča rođeni Zagrepčanin, koji nam je otkrio i tko mu je prvi pomogao nakon dolaska na drugi kontinent.
- U Los Angelesu je nemoguće živjeti bez auta. Sve je daleko. Namučio sam se na početku dok ga nisam imao. Kada sam to rekao Stefanu Kapičiću, nije mogao vjerovati. Rekao je: “Imam dva auta. Jedan rijetko koristim, a tebi je potreban” i poklonio mi ga. Jako sam mu zahvalan, bezuvjetno mi je pomagao i olakšao početke - govori Filip, koji nam je za kraj otkrio i kakva atmosfera vlada nakon pobjede Joea Bidena na predsjedničkim izborima.
- Činilo se kao da je sve stalo dok smo danima čekali rezultate, svi su govorili samo o tome. Očekivali su se veliki neredi ako Trump pobjedi, a svi izlozi bili su zatvoreni drvenim pločama. Kalifornija je jedna od onih država za koju se unaprijed zna da će uvijek glasati za demokratskog kandidata. Ovdje se Trump nikada nije ni usudio pojaviti tako da je Bidenova pobjeda dočekana s velikim oduševljenjem. Ljudi su izišli na ulice i slavili, penjali se po autima, plesali. Bilo je smiješnih scena, sve je izgledalo kao veliki party.
