Oduvijek sam imala kompleks da moram izgledati cool i ponašati se profinjeno. Kao djevojci smetalo mi je što mi često curi slina i što rokćem kada se smijem. Lako se nasmijem, ali i rasplačem, a četrdeset godina provela sam gledajući kod drugih ono što nemam i zavideći im. Divila sam se ljudima koji govore tiho, smiju se odmjereno, imaju kovrčavu kosu i uvijek su njegovani. Nakon četrdesete štošta se, naravno, promijenilo. Ne odmah te noći, ali počela sam se više zauzimati za sebe, zavoljela sam se, naučila reći da ili ne. Prestala sam druge shvaćati jako ozbiljno, obuzeli su me slatka sebičnost, lagani mir, svojevrsna nonšalancija. Doduše, i u dvadesetima sam govorila da su sjajne, a u tridesetima da su savršene. I četrdesete će se uskoro pokazati pa se radije neću razbacivati riječima - kaže 44-godišnja Nurgül Yeşilçay koja je osvojila simpatije domaće publike u seriji ‘Gülperi’. Jedna od najvećih turskih zvijezda, koja je nedavno obilježila 20 godina glumačke karijere, utjelovila je u seriji ‘Gülperi’ mladu ženu koja doznaje da je njezin suprug umro na poslovnom putu u Siriju, nakon čega ostaje sama s troje djece i tada počinje njezina borba za preživljavanje.
- Gülperi je iskrena, korektna, požrtvovna, potlačena. Na marginama je društva, život ju je nepravedno osudio, a ona je samo htjela biti dobra majka i supruga. Ona je žena kojoj nedostaje ljubav, voljela je, ali nije bila iskreno voljena. Simbol je svih žena koje proživljavaju obiteljske probleme i samo im je ljubav prema djeci zvijezda vodilja - kaže Nurgül o svom liku koji joj je osigurao kultni status u Turskoj i potvrdio zašto je u svojoj zemlji jedna od najtraženijih glumica.
-˝Volim svoj posao. Nastojim se fokusirati na trenutak u kojem živim i uživam u svakom od njih. Čovjeka ispuni zadovoljstvo kada se riješi nedaća i briga o budućnosti. Nikada nisam mislila da mi je život okrenuo leđa. Realna sam žena i znam da svaki dan ne može biti potpuno ispunjen te da će doći razdoblja dosade, ali to je život, nije vam obećao najljepši vrt pun ruža - govori.
Rođena je 1976. godine u centralnoj Turskoj, a u Istanbul je došla nakon što je diplomirala glumu na Sveučilištu Eskisehir. Odmah nakon završetka studija uzela je umjetničko ime Yeşilçay, što u prijevodu znači zeleni čaj. Uloge nikada nije birala po visini honorara nego po izazovu koji joj donosi projekt. Tako je bez imalo dvojbi snimila ljubavnu scenu sa ženom, ali i glumila alkoholičarku. Njezina sposobnost da uđe u gotovo svaki lik, i na TV-u i u kazalištu, donijela joj je nadimak ‘Žena s tisuću lica’
Žena ima mogućnost roditi, ući u bilo koji obrazac ponašanja, a onda muškarac počinje manipulirati njome
- Odgajana sam kao princeza jer sam najmlađa od nas tri sestre. Uvijek sam dobila ono što sam željela. Zbog toga sam razmažena i smatram se egocentrikom. Uvijek prvo mislim na sebe pa onda na druge osobe. Kada žene imaju muža ili ljubavnika, počinju voditi njihov život. Žena ima mogućnost roditi, ući u bilo koji obrazac ponašanja, a onda muškarac počinje manipulirati njome - govori Nurgül koja poručuje ženama da trebaju biti samostalne i ostati čvrsto na zemlji jer će ih život u suprotnom pokositi.
Kada je riječ o ljubavi, ne voli puno govoriti, ali zato rado priča o 15-godišnjem sinu Osmanu Nejatu kojeg je dobila u braku sa 61-godišnjim kolegom Cemom Özerom. Njoj je to bio prvi, a njemu četvrti brak. Ljubav je počela 2003. godine, vjenčali su se samo godinu dana poslije, a 2010. odlučili su se rastati. Svatko je nastavio svojim putem, a jedno o drugome nikada nisu ništa ružno izgovorili.
- Nedavno mi je Nejat rekao: “Ti si najbolja majka na svijetu”, a ja sam mu odgovorila da je on najbolji sin na svijetu. Puštam ga da bude neovisan i samostalan, ali sve u granicama, postoje i kod mene stroga pravila. Naravno da je u jednakom kontaktu i s ocem i sa mnom. Često se druže, svjesna sam da je odnos između sina i oca poseban - kaže Nurgül koja ne želi otkriti trenutačni ljubavni status, ali je ispričala kako se nosi s krizom uzrokovanom koronavirusom te što je radila u karanteni:
- Bacila sam se na čišćenje i dovođenje reda. U početku mi je i godilo. Ne mogu vam opisati spokoj koji me ispuni nakon čišćenja masnih podova ili kada nema prašine. Kuća je stalno bila kristalno čista, sve je blistalo. Naravno, nastanu i novi problemi, primjerice, što pripremiti za večeru. Ili kad operete prozore, a padne kiša. Čak sam i drvene bojice složila po veličini, knjige po tematici, a cipele po nijansama. Pronaša sam nove opsesije, recimo, vise li vezice na tenisicama jednako s lijeve i desne strane... Zaključila sam da vjerojatno pomalo ludim i onda sam stala. Sada više nema čišćenja, svatko kod kuće obavlja svoje, koliko treba, a hranu naručujemo izvana.
