U vremenu u kojem djeca odrastaju uz ekrane, a mobiteli i društvene mreže postaju dio svakodnevice već u ranoj dobi, roditelji se sve češće pitaju kako pronaći ravnotežu između digitalnog svijeta i stvarnog života. Upravo je toj temi bio posvećen panel "Sat za nas - vrijeme s djetetom bez ekrana", održan u sklopu treće sezone društveno odgovornog projekta "Sat za nas" u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom i Hrvatskim paraolimpijskim odborom.
Na panelu su sudjelovali ambasadori projekta; paraolimpijka Ana Sršen, olimpijac Filip Ude, autor knjige "Amerika, klinci i tanki živci" Dražen Nenadić te Marijana Jakovac.
Sudionici su se složili kako ekrane nije moguće izbjeći, ali i da ključ nije u zabrani, nego u balansu, prisutnosti roditelja i kvalitetnom zajedničkom vremenu.
"Djeca zapravo vole izaći van, samo ih treba potaknuti i osvijestiti koliko vremena provode na ekranima", rekla je Marijana Jakovac, dodajući kako djeca često ni ne primijete koliko vremena provedu pred mobitelima i tabletima.
Istaknula je i kako tehnologija ne mora nužno biti negativna te da djeca putem ekrana mogu razviti i korisne interese. Kao primjer navela je svog sina koji je upravo preko digitalnih sadržaja razvio interes za kuhanje.
"Tehnologija je tu i ne možemo se praviti da nije dio života naše djece. Pitanje više nije kako je potpuno izbaciti, nego kako je koristiti pametnije", poručila je Jakovac.
Ana Sršen: 'Djeca trebaju dosadu'
Paraolimpijka Ana Sršen naglasila je kako je u odgoju najvažnija stvar - prisutnost.
"Koliko ulažemo u djecu, toliko će nam se vratiti. To govorim iz pozicije učitelja i roditelja. Najvrjednije je ono što im možemo dati. Ne mora to biti sat dnevno, to može biti i tisuću minuta u danu, važno je da sam prisutna, da sam ih čula", rekla je.
Dodala je kako roditelji ne smiju pristupati svakom djetetu na isti način te da je ključno prepoznati njihove individualne potrebe, osobito kada je riječ o djeci s poteškoćama i invaliditetom.
Govoreći o ekranima i razvoju djece, istaknula je da djeca danas brzo uče, ali i brzo gube fokus.
"Važno je pronaći balans. Treba razgovarati s djecom, ali i roditeljima treba podrška da bi bili prisutni sa svojom djecom. Roditelji i škole bi trebali djelovati zajedno", rekla je.
Ana Sršen smatra da je tjelesna aktivnost ključna za razvoj djece i mentalno zdravlje. "Ako je zajednička, cijela obitelj, još bolje. Ako dijete vidi roditelja kako je tjelesno aktivan, ostat će u sportu. Sport donosi jako puno djeci", poručila je.
Dodala je i da djeca trebaju dosadu jer iz nje nastaju kreativnost i igra. "Djeca apsolutno trebaju dosadu, samo je problem što danas djeca žele naš angažman", rekla je.
Također, kako su njena djeca u pubertetu, kaže da se puno socijaliziraju preko društvenih mreža, i smatra to poticajnim. „Mi kao roditelji moramo biti uključeni u sadržaj koji djeca gledaju na internetu. I moramo reagirati.“, dodaje.
Posebno se osvrnula na emocionalni razvoj djece i pritisak savršenstva. "Najviše učimo iz poraza. To mi je važno prenijeti klincima. Danas su klinci skloni perfekcionizmu, pritisak savršenosti s društvenih mreža. Želim pokazati djeci da mogu iskazati svoje emocije i da si damo podršku da budemo ljudi, nesavršeni, da griješimo. Onaj koji je puno puta pogriješio, postao je najbolji. Važno mi je da se djeca mogu povjeriti roditeljima. Ja priznajem da nisam savršena", istaknula je Ana Sršen.
Filip Ude: 'Moja kći ne može shvatiti da smo odrastali bez mobitela'
Olimpijac Filip Ude otvoreno je govorio o vlastitim roditeljskim izazovima i borbi s ekranima u svakodnevici. "Puno je lakše djetetu dati mobitel, pa i ja dam", priznao je naš proslavljeni gimnastičar i otac devetogodišnje kćeri Eve.
Prisjetio se i vlastitog djetinjstva bez mobitela te činjenice da današnja djeca teško mogu zamisliti takvo odrastanje.
"Moja kći ne može shvatiti da u moje vrijeme nije bilo mobitela. Pita me što smo radili ako nije bilo mobitela. Sada primijećujem da ima puno igrališta, ali nikad manje djece vani", rekao je.
Govoreći o obiteljskim navikama, ispričao je kako se često traži alternativa ekranima. "Nedavno nisam mogao van s kćerkicom jer je padala kiša, pa smo se igrali unutra, društvene igre. I rekla mi je da je bila sretna. Uvijek se nađe neka aktivnost ako vam je dosadno", kazao je.
Ude je priznao i kontradikciju modernog roditeljstva - potrebu da djeca imaju mobitel, ali i strah od prekomjernog korištenja.
"Moja kći nije opterećena da mora imati skupi mobitel. Kad sam bio na putovanjima, prije vrtića smo se čuli na video poziv. Sad ima svoj mobitel da se možemo čuti. Znam da je kontradiktorno što sad mi roditelji želimo da djeca imaju mobitel da nam se mogu javiti, a s druge strane ne želimo da su toliko pred ekranima", rekao je.
Dodao je i kako djeca često sama prepoznaju kada im je dosta ekrana.
"Moja kći sama ponekad kaže da joj je dosadno na mobitelu, drago mi je da je sama svjesna toga. A ponekad uzme neki predmet iz kuće i počinje se igrati na kreativan način. I vidim da joj mozak pronađe drugu zanimaciju", rekao je.
'Ja sam djetinjstvo provodio trenirajući u dvorani, s jedne strane ne bih da moja kći krene mojim stopama'
Kao sportaš i roditelj, govorio je i o odnosu djece prema sportu i slobodnom vremenu.
"Ne bih htio da ona krene mojim stopama jer to je individualan sport, sam si u tome, s trenerom. Nemaš podršku prijatelja iz tima... Kći sama kaže da se radije s prijateljicama igra vani. Ja sam djetinjstvo provodio u dvorani pa kćeri dajem da se igra s prijateljima, a ne da sama trenira u dvorani. Ali ako će htjeti, podržavam je“, istaknuo je Ude.
Dotaknuo se i društvenog pritiska i navika koje roditelji prenose na djecu. "Meni su se svi smijali kad sam rekao svoje snove o gimnastici. Nitko u mojoj obitelji i okolini se tada nije bavio ovim sportom", prisjetio se.
Upozorio je i na to koliko je teško izbjeći ekrane u svakodnevici. "Teško je izbjeći ekrane. I sam imam naviku upaliti TV kad dođem doma, kći me pita zašto to radim, ali ne znam razlog, jednostavno navika“, rekao je.
Autor knjige "Amerika, klinci i tanki živci" i otac troje djece, Dražen Nenadić, rekao je kako je tema ekrana danas iznimno kompleksna i za roditelje često frustrirajuća.
"I mi koji smo srednjih godina imamo problema da lako upadamo u 'doom scrolling'. Mi smo ti koji moramo nadgledati i ograničavati vrijeme koje djeca provode na ekranima. Ali tanka je linija između davanja slobode i postavljanja granica", rekao je.
Dodao je i kako bi roditelji trebali više surađivati i zajednički donositi odluke, primjerice oko toga kada djeca dobivaju prve mobitele.
"Svi imamo WhatsApp grupe, bilo bi dobro da se roditelji dogovore zajedno, primjerice da ne kupe mobitel do određene dobi. Tako neko dijete neće biti ‘jedino’ ako nema nešto što imaju svi drugi", zaključio je Nenadić.
Ovogodišnje izdanje projekta usmjereno je na pitanje kako u vremenu ekrana sačuvati kvalitetno zajedničko vrijeme bez digitalnih distrakcija. Ideja nije zabrana tehnologije, nego njezino svjesnije korištenje - kao alata koji može potaknuti obitelji na više kretanja, razgovora, igre i zajedničkih aktivnosti izvan ekrana.
Sudionici panela složili su se da je ključ u ravnoteži, zajedničkom vremenu i jasnim granicama, ali i u tome da djeca najviše uče iz primjera odraslih.
