Karla Zelić: 'Ja sam tu da predrasude maknem s puta'

Nju bi mnogi opisali kao drugačiju, hrabru i samouvjerenu, a ona bi se opisala kao empatičnu, odvažnu i otvorenu. Influencerica Karla Zelić svojim umjetničkim imenom 'Superbabekillah' pomiče granice na Instagramu, koji joj je u životu donio mnogo toga. Ono po čemu je prepoznata je svakako njezina iskrenost i, kako je i sama rekla, odvažnost - kako u svojim fashion trenucima, tako i mišljenjima koje promiče. Karla je za Story.hr iskreno ispričala svoju priču, kako gleda na osude, ali i zašto su neki pomislili da ne dolazi iz Hrvatske. 

A naposljetku je to preraslo u svojevrstan movement, kojima inspiriram druge ljude da također ostanu dosljedni sebi, i odvaže se biti drugačiji od drugih, što po stavovima, životnim odabirima i lifestyle-u, tako i po stilu odijevanja. Pritom, važno je napomenuti da ja sebe osobno nisam smatrala nešto posebno “drugačijom”, dapače, ali kroz svoj put sam uvidjela koliko ljudi zapravo moj svjetonazor i stil vide kao inspirativan i hrabar, ili ga osuđuju pa sam putem shvatila da očigledno zaista postoji određena potreba da o njemu govorim i pričam.

Osoba ste za koju možemo reći da pomiče granice bez obzira na sve. Kakav feedback dobivate od svoje publike?

Pa hvala vam na ovom lijepom komplimentu, osjećam ga kao vjetar u leđa. Drago mi je što se moj trud prepoznaje, jer ponekad zbilja nije jednostavno ostati vjeran sebi i pomicati svoje, ali i granice društva u kojem se nalazimo. Rekla bih da ja to radim na jednoj mikro razini koja je vidljiva mainstream publici koja možda nije navikla na edgy pristup koji ja imam, ali postoje ljudi, umjetnici, aktivisti koji su puno “rubniji” i hrabriji od mene u svojim izričajima, samo što oni vjerojatno dosežu do određenog limitiranog broja publike, ili ljudi kojima njihov izričaj nije nešto pretjerano šokantan. Tako da skromno moram istaknuti da se ne mogu svrstati u tu domenu pomicanja granica, kao što to rade određeni ljudi i artisti, ali definitivno pomičem granice koje ja osobno mogu i za koje smatram da su vrijedne preispitivanja, u poljima u kojim djelujem i u kojima imam možebitan utjecaj. Ne volim, točnije prezirem robovanje stereotipima i puko kategoriziranje i upravo to je ono što pokušavam promijeniti.

Feedback moje publike je sjajan. Toliko sam zahvalna što zaista mogu reći da sam oko sebe, svojom energijom i svjetonazorima okupila ljude koji istinski dijele moje razmišljanje, pogled na svijet i probleme s kojima se susrećemo, kao i lifestyle. Osjećam ogromnu podršku, i na dnevnoj bazi dobivam toliko prekrasne ogoljene poruke i eseje od raznih ljudi, raznih uzrasta, da upravo u tim trenutcima osjećam dužnost, ali i volju da nastavim ići ovim putem. Nije uvijek jednostavno, naravno da postoje i osude, ali ja sam toliko ispunjena i zahvalna kada vidim koliko određenim ljudima zaista znači to što radim i inspirira ih, da sam u tome počela pronalaziti svoju svrhu.

Mene ni jedan outfit, proizvod ili bilo što materijalno, ne može ispuniti kao saznanje da sam nekome zbilja pomogla, ili da mijenjam svijet na jednoj svojoj mikrorazini. Zahvalna sam, jer osjećam kao da su ti ljudi moji ljudi, koje nisam imala tijekom odrastanja, i da smo se zajedno našli, te da danas, unatoč teškim trenutcima - imam njih kao potvrdu da zaista sve što prolazimo ima viši smisao. Oni nisu moji pratitelji, oni su moja vojska i obitelj. Kada imaš ogoljeni pristup kakav ja imam, ulažeš velik i ranjiv dio sebe, ali ujedno dobivaš i prekrasan feedback jer ljudi osjećaju iskrenost.

Jeste li se na svom putu susretali s osudama? Kako protiv njih - imate li neki lijek/savjet?

Naravno da jesam. Smatram da su osude sastavan dio svakog puta, a posebno ovog kojim sam ja odabrala ići. Navikla sam na njih još u ranijoj fazi svog odrastanja i djelovanja, tako da sam se sada već dobro naučila nositi s njima. Ranije sam imala potrebu da me svi shvate, ali što sam starija i mudrija, nemam više potrebu za tim, jer znam da oni koji me trebaju shvatiti – hoće, oni drugi ne moraju. Također, ne mislim da sam tip osobe koji leži svima, i to mi je sasvim u redu. Kada si autentičan osude su, posebno u našem društvu itekako očekivane, ali ne zamaram se njima jer količina podrške koju imam preplavljuje svaku osudu. Savjet koji mogu dati je da si jednostavno u glavi iskristalizirate da imate opciju živjeti život po svojim pravilima, jer imate samo jedan, ili živjeti život koji robuje tuđim mišljenjima. Toga se uvijek sama prisjetim kada mi bude teško. Ti ljudi ne znaju mene kao što se ja znam. I ne žive moj život nego ga promatraju sa strane. Ljudi smo i urođena nam je želja za prihvaćanjem okoline, ali mislim da bi želja za slobodom trebala biti primarnija.

Društvene mreže i influencanje često nailazi na kritike, ali vi i dalje nastojite širiti pozitivu. Kako Vam to polazi za rukom?

Moram priznati da sam se u početku borila s riječi “influencer” jer sam znala negativnu konotaciju koja stoji iza toga, i ironično, i sama sam robovala tom stereotipu ali isključivo zato što zaista mislim da je kvalitetnih influencera jako malo. Ja sam bila influencer i prije influencera, odnosno imam svoju publiku duži niz godina, zbog raznih stvari kojima se bavim, i imala sam dojam kao da se ne mogu poistovjetiti s ostalim influencerima, pogotovo kod nas. Jednostavno, i sama bih okretala očima na određene Influencere i bilo mi je teško prihvatiti da sam ja sad kao jedan od njih. Nakon dužeg mozganja, i odbijanja te titule, zaključila sam da bi zapravo upravo zato trebala ići ovim putem, da na primjeru pokažem što za mene je i što bi trebao biti kvalitetan Influencer. A to nije osoba koja isključivo kapitalistički I “po traci” promovira beskrajno mnogo proizvoda. Za mene je influencer netko tko osim ovog spomenutog, utječe na ljude na svojevrstan način i ima širu i barem donekle dublju priču osim pukog naslikavanja. Dakle, odabrala sam pristup – ostani u igri baš da je promijeniš.

I sami ste otvoreno govorili o svojoj borbi s depresijom. Mislite li da Vam ovaj posao pomaže ili odmaže u tome?

Ovaj posao mi pomaže u tome zato što sam sama od svoje platforme napravila iskreno mjesto gdje ne glumim i gdje sam transparentna. Mislim da bi mi puno teže palo da sam fejkala neke stvari u svom životu, a ovako sam to okrenula u svoju i u tuđu korist, te pomažem ljudima koji se bore s mentalnim problemima, a njihova podrška pomaže meni. Zasićeni smo lažnim ispoliranim životima, i nisam željela to servirati svojoj publici. Jedini način na koji mogu raditi ovaj posao je kroz iskren pristup, koliko je moguće.

Kako biste samu sebe opisali u tri riječi?

Empatična, odvažna, otvorena.

Rekli ste da Vam neki nisu povjerovali da ste Hrvatica. Zašto mislite da je to tako?

Haha, ne, rekla sam da me često ljudi pitaju 'A ti si iz Hrvatske' ili 'Kada su mi pokazali tvoj profil nisam mogla vjerovati da si ti iz Hrvatske'. 

To je vjerojatno jer moja estetika odudara od nekakve “klasične” hrvatske, u nedostatku boljeg načina da se izrazim. Smatram to komplimentom, jer mislim da mi ljudi time poručuju da izgledam “svjetski” što mi je drago, jer zaista svojim stilom pomičem granice uobičajenog na našim ulicama, a sasvim svakodnevnog na ulicama većih metropola kao što su NY, Pariz ili Berlin. Upravo zato mi se cure često javljaju da bi voljele nositi određene komade, ali im je neugodno ili ih je strah predrasuda, pa me pitaju za savjet i kako se ja odvažim nositi takve stvari.

Ponovno, ne mislim da je moj stil nešto ludo ruban ili drugačiji, ali očigledno ga neke cure smatraju stilom za koji je potrebna doza hrabrosti. Ljudi se okreću u tramvaju za mnom, neki me odmjeravaju s divljenjem, neki s osudama, ali ja furam svoj film i nije me briga. To savjetujem i svim curama, a i dečkima. Ako mogu ja, možeš i ti!

Uz to, mislim da moj stav i pomicanje granica u izražavanju mišljenja, i određene stvari koje javno iznosim definitivno imaju dozu “Ajme gle nju, u Hrvatskoj?” segmenta, ali ja sam tu da zatucane i malograđanske stavove maknem s puta i primjerom pokažem da zemlja u kojoj se nalazim neće diktirati moje, a in tuđe odabire. Ljudi su gladni hrabrosti!