Jacques Houdek: 'Ne želim glumiti i hiniti da je sve u redu'

'Ovaj Božić želim da ljubav bude utjeha i da podsjeti nas sve na ono najvažnije. Nova godina kao nova prilika, da nam krene najbolje, jer čudo je moguće'. Poruka je to Jacquesa Houdeka, jednog od najomiljenijih pjevača s domaće estrade, svim ljudima dobre volje koji u ovom neizvjesnom vremenu traže utjehu i tračak nade u bolje sutra. Povodom njegove prve live verzije izvedbe pjesme 'Čudo je moguće', koju je snimio s Rokom Blaževićem i koautorom pjesme Markom Vuckovićem te obljetnice 20 godina karijere, Jacques je u razgovoru za Story.hr otkrio, između ostalog, i gdje pronalazi utjehu u ovim neizvjesnim vremenima.  

Inspiracija je došla kao i za sve ostale pjesme. Ja kao autor i izvođač živim u trenutku u kojem živim i onda se to neminovno reflektira na ono što stvaram. Ovo je atipična božićna pjesma, jer je ovo atipično predbožićno vrijeme i nećemo imati tipičan Božić. Situacija u svijetu i Hrvatskoj je takva kakva je, a to neminovno utječe na živote svih nas. Ne želim glumiti i hiniti da je sve u redu i pjevati o pahuljicama i zvončićima kad to ne odgovara životu kojeg trenutno živimo, a živimo tako da svakodnevno slušamo o tome da se ljudi bore za svoje živote. Zato ova pjesma koja je odraz vremena u kojem živimo. Pjesma je vrlo realna i racionalna, pruža prijeko potrebnu nadu i upravo u reakcijama ljudi vidim da je itekako uspjela već sada, a ona je zapravo moja čestitka za bolju, najbolju novu godinu.

Koja je ona najbitnija poruka koju nosi pjesma 'Čudo je moguće'?

 Pjesma 'Čudo je moguće' je toliko direktna da je zapravo ona sama jedna velika poruka. 'Ovaj Božić želim da ljubav bude utjeha i da podsjeti nas sve na ono najvažnije. A nova godina kao nova prilika da nam krene najbolje, jer čudo je moguće'. Ja čak i želim da godina nova krene najbolje, a ne nabolje. Ja vjerujem u čuda kao dijete i sretan sam zbog toga, jer ne znam kako bih započeo svaki novi dan da ne vjerujem da su čuda zbilja moguća. To je poanta pjesme, to je poanta glazbe, glazba služi za veselje i razonodu, ali i da potakne na razmišljanje, da nas utješi kad smo sami, da nam refleksijom naših života da pronađemo neke odgovore. Ova pjesma je i zahvala svim zdravstvenim radnicima, ali možda i jedna opomena svima da paze na sebe i ljude oko sebe.

Koautor pjesme je Marko Vucković, a ponovljena je i suradnja s Rokom Blaževićem. Vi zbilja dajete mladim ljudima priliku da se pokažu i dokažu?

Istina, uvijek sam na strani mladih. Osim što je tu riječ o mladoj kreativnosti, svježim idejama i drugačijem pogledu na glazbu i stvaranje, ispostavlja se da je ta mladost neiskvarena, a ovaj posao često ljude oblikuje u ne baš tako divne osobe. Naprosto ne volim s nekim ljudima raditi, jer se neke suradnje promjene, neki ljudi se iskvare, a mladi su iskreni u svojim namjerama, neiskvareni u snovima i to je ono što me veseli i što ću uvijek podržavati. Povjerenje koje im dajem itekako znaju vratiti i ta zahvalnost je jedan predivan osjećaj.

Stvarate li nešto novo, što se trenutno zbiva u vašem glazbenom životu?

 Što se mog profesionalnog života tiče, ovo je moja 20. obljetnica glazbenog djelovanja. Naime, 19. prosinca će biti točno 20 godina otkako sam održao prvi koncert kao Jacques Houdek u klubu Sax. U nemogućnosti da radim koncerte, odlučio sam završiti album. Bit će vani 19. prosinca, simbolično na dan početka karijere. Album se zove 'Glavom i bradom', na njemu će biti 20 pjesama na albumu u čast 20 godina u zvjerinjaku zvanoj hrvatska estrada. Veseli me da sam završio album, da godina neće otići u vjetar i vjerujem da je to moj najbolji album, najcjelovitiji koji sam dosad snimio. Ljudi već znaju 12 pjesama, a osam njih je potpuno novih.

Vrijeme pandemije uvelike je utjecalo na umjetnike. Kako ste se snašli u ovom nezahvalnom vremenu, u čemu pronalazite utjehu, inspiraciju, mjesto za 'punjenje baterija'?

Vrijeme pandemije je ostavilo ogroman trag. Da mi je netko rekao da će se ovo jednom dogoditi, ne bih vjerovao u tu priču. Sad je imamo i živimo tu stvarnost, i bojim se da će doći u budućnosti novi virusi, novi izazovi, da je svijet krenuo u jednom nepovratnom smjeru. Ljudi će se otuđiti, generalno će to ostaviti puno veći trag, no ipak, ne gubim nadu i vjeru. Ove godine utjehu i mir pronašao sam u obitelji, u mojoj djeci, supruzi, ljubimcima, prijateljima, fanovima koji me prate. Društvene mreže su tek sada pokazale koliko su velike i snažne. Isto tako, spasila me glazba i stvaranje albuma. Idemo dalje, samo hrabro.