PETAK JE 'THE DAY' Pričali smo s Idom koja puca od sreće i uzbuđenja

Sjećate li se onog osjećaja u koncertnoj dvorani koji vas obuzme kada na pozornicu izađe vaš omiljeni izvođač? Teško je, jer je skoro godina dana prošla otkako smo uživali u glazbenim poslasticama domaćih, ali i stranih zvijezdi. Otkako je u Hrvatsku stigao koronavirus, koncerti su zabranjeni. Kao i strane zvijezde, i naše traže alternativu kako razveseliti obožavatelje, ali i same sebe, s obzirom na to koliko im nedostaju nastupi. Upravo smo o tome pričali s našom Idom Prester Peševski, koja ovog petka ima svoj prvi Instagram live koncert. Pripreme su u tijeku, a kako će sve to izgledati otkrila nam je u nastavku. 

Kako teku pripreme?

Danas smo imali prvu probu, raspametili smo se od sreće. Glazba je stvarno najveća radost, ako je osjećaš.

Koliki odaziv očekujete?

Ma nebitno. Javilo se već 2000 ljudi preko Instagrama da bi gledalo, ali stvarno nam je brojka nebitna. Ovo je naš poklon fanovima koji nas dugo nisu imali gdje čuti. A i poklon nama samima. Napravit ćemo mali online tulum, komunicirati s fanovima, moći će poželjeti pjesmu koju žele da sviramo, podijelit ćemo i par majci.. Sve će se odvijati u mojoj dnevnoj sobi. Imat ćemo i par gostiju, baš će biti intimno i veselo.

Iako je online, vjerujemo da ćete se urediti. Znate li već što ćete odjenuti?

Nemam pojma što ću obući. To uvijek smislim par sati prije, ovisno o raspoloženju. Ali sam sigurna da ću biti bosa ili u papučama, kao i svi moji članovi benda. Ovo je kućni nastup, očekujem isto i od publike. Samo opušteno, uz bose noge spremne na ples.

Rekli ste da se koncert ne naplaćuje, ali ste zamolili za donacije za mjesta pogođena potresom. Kako se Vi nosite sa svim informacijama koje primamo posljednjih tjedana?

Puno ljudi izvan Hrvatske mi se javilo i šalju priznanice plaćanja Solidarnoj paypalom, što je simbolična ‘ulaznica’ za koncert. Ne treba mi nikakva potvrda, vjerujem da će svatko doprinijeti koliko može. Ni glazbenicima ne cvjetaju ruže, ali prioritet su oni koji su ostali bez ičega. Vijesti i iz zemlje i svijeta su stvarno užasne u zadnje vrijeme, zato nam je i potreban mali predah uz neke nježne melodije i ples. Mi u petak nudimo mali bijeg u naš paralelni svijet.

Što Vam najviše nedostaje kada su u pitanju svirke i koncerti?

Nedostaje mi fizički kontakt s publikom jako. To je takav posao, interaktivni, mi smo bez publike obezglavljeni. Svakodnevno odgovaram na brojne poruke preko društvenih mreža, ni jednu ne ostavim nepročitanu. Ali gledati ljudima u lica dok pjevaš, kada pjevate zajedno isti tekst, kad vidiš da svi u prostoriji u tom trenutku osjećate isto - to je za mene neusporedivo i nezamjenjivo iskustvo. Bez obzira jesam li ja na pozornici ili sam dio publike na koncertu svojih kolega. Kolektivni trans.

Postoji li neki izvođač na čiji biste koncert prvi otišli, kada bi to bilo moguće?

Odmah bih otišla na nastup Jana Blomqvista, Monolinka, the Blaze, Roisin Murphy, Robyn, Fever Ray. Od domaćih na Pocket Palmu, Nipplepeople, Rundeka, Svemirka, JR August. Jednom kada opet krenu koncerti, sve ću nadoknaditi, svaku večer ću ići negdje.

Što Vas je ova situacija naučila na poslovnom, a što na privatnom putu?

Naučila me toliko toga cijeniti. Nikad više neću biti lijena izaći iz kuće na dobar koncert ili druženje, izvesti roditelje na večeru, ekipu pozvati na roštilj. Sada tek vidim kako je to kada to sve izgubimo, koliko smo toga uzimali zdravo za gotovo i koliko nam sada fali. Na poslovnom planu sam naučila biti fleksibilna i ne raditi drame. Sve što znam raditi u jednom trenutku je postalo bezvrijedno. Naučila sam neke nove vještine, prebacila se na digitalnu komunikaciju i preživjela. Nikada si neću dopustiti da klonem duhom. Imam i dvoje male djece, nemam luksuz da padnem u bed. Samo naprijed s osmijehom!