Domaća influencerica: 'Jezivo je i stravično čitati ovakve komentare'

Ispovijest 26-godišnje srpske glumice Milene Radulović koja je za Blic otkrila kako ju je poznati redatelj, scenarist te učitelj glume, 68-godišnji Miroslav Mika Aleksić, silovao više puta dok je imala 17 godina, šokirala je Srbiju, ali i ostatak regije. Seksualno zlostavljanje od strane istog učitelja potom je priznalo još šest djevojaka koje su s Milenom pohađale školu glume dok su bile maloljetne. Mnogi korisnici na društvenim mrežama izrazili su potporu djevojkama i čestitali im što su skupile hrabrost suprotstaviti se zlostavljaču, no nažalost, moglo se pročitati i previše negativnih komentara pojedinaca koji su smatrali kako djevojke samo žele privući pozornost medija i time pomoći vlastitoj karijeri. Takvi stavovi zgrozili su brojna domaća poznata lica, među njima i domaću influencericu Karlu Zelić, koja na Instagramu ima profil pod nazivom 'superbabekillah', i koja je poznata po tome da hrabro pomiče granice na toj društvenoj mreži. Koji su najgori komentari Hrvata koje je pročitala i što misli o njima, Karla je otkrila samo za Story.hr.

Apsolutno sam zgrožena, ali nažalost, ne i iznenađena komentarima na društvenim mrežama. Nažalost, takvi komentari su svakodnevni u našem patrijarhalnom, šovinistički nastrojenom društvu. Štoviše, vjerujem da bih ja, kao i većina ljudi u državi, bila iznenađena da takvih komentara nije bilo, što govori i više nego dovoljno o tome kakve su vrijednosti našeg društva. Ovakva retorika je toliko normalna u našem okruženju, da se više ni ne obaziremo na iste, a to je krajnje alarmantna činjenica. Pljuvanje, vrijeđanje i ponižavanje su modus operandi ispod gotovo svakog čitanijeg članka na popularnim portalima, a očigledno isti ne zaobilaze ni ovako osjetljive i tragične društvene teme. Teško mi je selektirati koji su komentari najgori, jer ih je pregršt. Najgori je svaki komentar koji osuđuje žrtvu seksualnog uznemiravanja ili seksualnog napada. Točka. Kraj. Tu ne bi trebalo biti mjesta za rasprave, ali prevelik broj pojedinaca si daje za pravo glumiti moralnu vertikalu iza tipkovnice. 'Haha, sigurno si dala pi*ke da upadneš na akademiju, pa si se sad sjetila javit?' ili 'Mislim da je profa malo perverzan, ali nije zločinac' - toliko o tome što se u našem društvu smatra normalnim. Jezivo je i stravično čitati ovakve komentare, a još jezivije živjeti u društvu koje ih ne osuđuje dovoljno.

Što mislite o komentarima poput: 'Sad se nakon 10 godina sjetila da ju je netko silovao, sad kad joj je karijera u silaznoj putanji'?

Takvi komentari su nedopustivi, i uvjerljivo jedni od najbrojnijih, nažalost. Da, zaista sam sigurna da se žrtva sada sjetila i prolazi intenzivni medijski tretman oko toliko intimne i traumatične teme, da si podigne popularnost i donese još koju novu ulogu. Takvo razmišljanje je silno nepoštovanje prema dotičnoj žrtvi, ali i svim drugim ženama koje su šutjele do trenutka do kojeg više nisu mogle ili htjele. Silovanje je traumatičan čin, i nitko nikada ne bi smio i trebao govoriti kada će istupiti i kada će progovoriti o svojoj traumi. Postoji bezbroj razloga zbog kojih žrtve šute, a upravo ovakvo društvo je jedan od njih. Društvo koje često okrivljuje žrtvu, umanjuje sam zločin kao u prethodnom komentaru 'Mislim da je profa malo perverzan, ali nije zločinac' - ?!  

Što je, po vašem mišljenju, razlog zbog kojeg je djevojka tako dugo čekala da prizna istinu o silovanju? Kao i njene kolegice.

Žrtve, nažalost, često šute zbog straha od osuda, ili scenarija u kojima im nitko neće povjerovati, ili jer je osoba koja ih je napala na moćnom položaju. Koji god, ali koji god razlog da je u pitanju, nitko nema pravo vršiti pritisak i osuđivati osobu zbog vremena koje joj je bilo potrebno da istupi. Kao što sam navela, razloga može biti beskrajno mnogo, i na nama nije da ih važemo i validiramo ili odbacimo, na nama je da budemo isključiva i apsolutna podrška svim žrtvama. U ovom konkretnom slučaju, vjerujem da je djevojka bila u strahu od autoriteta i moći koju uživa dotični silovatelj, strah od toga da će joj se osvetiti, uništiti joj karijeru, učiniti da ispadne ludom. Pročitala sam da je rekla i da se stidjela, da je osjećala sram, da se osjećala kao da je i sama sudjelovala, a bila je zbilja malena i nije znala kako se nositi s tim emocijama. Ne znam, ima toliko objektivno validnih razloga zbog kojih djevojka nije mogla istupiti i potpuno je razumijem. Vjerujem da je sada našla silnu snagu koja je potrebna za ovakav istup, a vjerujem i da je tome prethodila dugogodišnje mentalna borba i dovođenje psihe u funkcionalno stanje.

Što mislite koliko će još proći vremena prije nego takvi šovinistički stavovi nestanu iz glava ljudi – barem većine?

Ne znam, nažalost, zasigurno ne brzinom kojom bi trebali, jer je poražavajuće da u 2021. godini ovakve stvari smatramo normalnima. Ovakvi istupi, i aktivizam po pitanju društveno osjetljivih tema, izuzetno su važni i potrebni upravo zato, da bi se podigla svijest i da bi se pokazalo da postoji i antiteza ovakvom šovinizmu, da postoje educirani, kulturni i prije svega empatični ljudi koji trebaju i moraju postati glasniji od šovinista na koje smo toliko navikli. Društvene mreže su sjajan alat za takve pokrete i nadam se da humanost i progresivniji stavovi stvaraju svoj put prema široj publici.

Kako se boriti protiv takvih stavova?

Prije svega, uvođenjem građanskog odgoja, seksualne edukacije i edukacije na temu mentalnog zdravlja još od rane dobi, u osnovne škole. To je prvi stup obrane i stup kojim bi se nove generacije preodgajale, i stvarale plodno tlo za zdravo i osviješteno društvo, kakvim se nadam da ćemo jednog dana postati. Umjesto da normalno bude slušati tatu kako seksistički komentira voditeljice na televiziji ili djevojke u kafiću, normalno bi trebalo postati da se dječake uči da poštuju suprotni spol, da znaju granice ophođenja prema djevojkama, da znaju što je prihvatljivo, a što nije. Da znaju da djevojke nisu seksualni objekti, te da puko komentiranje i validiranje djevojaka i djevojčica na temelju njihovih tjelesnih atributa, nije normalno. A kamo li sve ostalo što se događa.

Što biste poručili ljudima koji krivnju za silovanje prebacuju na djevojku?

Poručila bi im da iz temelja preispitaju svoje postojanje na zemlji.