Glumica iskreno o anoreksiji: 'Živjela sam na dijetnoj Coli i cigaretama'

Bolesti poput anoreksije, bulimije, ali i anskioznosti i tjeskobe još su uvijek svojevrsna tabu tema o kojoj se mnogi ne usude javno progovoriti, ponajprije zbog straha od osude okoline. Međutim, svi koji su to prošli i prolaze znaju koliko je - teško. O svojoj borbi s anoreksijom i tjeskobom sada je hrabro progovorila 38-godišnja britanska glumica Billie Piper, zvijezda serije 'Doctor Who'. 

Naime, spomenuti 'dramatični preokret' dogodio se 2000. godine na jednom tulumu, na kojem se onesvijestila. Uz spomenutu 'prehranu', glumica je bolovala od cistitisa koji joj se 'uvukao' u leđa i bubrege, a na tulumu je konzumirala bijelo vino - a sve je rezultiralo nesvjesticom i hitnom hospitalizacijom. 

Majka ju je zatim odvela lokalnoj psihijatrici za koju nema riječi hvale. 'Zauzela sam obrambeni stav čim me terapeutica pitala je li razlog zašto ne jedem to što želim biti dječak. 'Smiješno', pomislila sam. Otišla sam kući', prisjetila se Billie. 

'Često razmišljam o tome komentaru. Možda sam zaista htjela biti dječak. Možda svi, na nekoj razini, to želimo. Ili je možda ona u****o radila svoj posao. U svakom slučaju, to je bio kraj s terapijama za mene. Sve do moje 34. godine', priznala je glumica. Ovog joj je puta terapija pomogla jer je, kaže, bolje razumijela sebe i ono što ju dovodi do takvih obrazaca ponašanja.

Međutim, osim s anoreksijom, glumica se godinama bori i sa anksioznošću. 'Moja tjeskoba, moja potreba za uspjehom, moja opsesija s nadmašivanjem sama sebe bila je glavna tema moga života. Kasnije, ta potreba za uspjehom i kontrolom te time da budem najbolja verzija sebe, pretvorila se u poremećaj u prehrani, a kasnije u ovisnost o poslu. Sada sam toga svjesna i u jednoj mjeri mogu napraviti nešto u vezi toga. Ipak, radoholičar u meni je još uvijek tu. To je ona bijela buka koju čujem u tri sata ujutro', rekla je.

'Rad na mentalnom zdravlju ovisi o tome koliko smo svijesni stvari. Moram biti svjesna kada sam prekritična prema sebi ili živim za nekoga drugoga. Tu je promjena. Voljela bih da može biti više fantastično, ali nije, činjenica je da je tako kako je. Sva terapija na svijetu, sav potrošen novac, ali još uvijek me privlače ponašanja za koje bih voljela da su izliječena, ali mislim da nikada neće biti i to je OK', zaključuje Billie.