Jedna od trenutačno najgledanijih serija na Netflixu je ‘Lupin’, a prati zgode profesionalnog lopova Assanea Diopa, sina senegalskog imigranta koji u Francuskoj pokušava izgraditi bolji život. Utjelovio ga je Omar Sy, koji je i predložio snimanje serije inspirirane likom Arsènea Lupina o kojemu je pisao književnik Maurice Leblanc. Da je odabrao odlično, svjedoče kritike, a glumac je objasnio zašto se u Louvreu osjećao kao kod kuće, zašto se s obitelji preselio u Los Angeles i još štošta.
Story: Ovo je vaša prva uloga u seriji, glumite li uvijek na jednak način?
Inače u glumi sve malo preuveličam, no ovdje sam ipak bio suzdržaniji. Istražio sam taj novi teritorij i pokazalo se da na kraju dana nisam bio toliko umoran. Ovo je bilo potpuno drukčije iskustvo, kao da snimam film koji traje deset sati. Drukčije sam pristupio liku, predstavljanju njegovih osjećaja i njegova putovanja jer se događaji odvijaju tijekom puno duljeg razdoblja. I prije sam nešto snimao za televiziju, ali streaming servisi su specifični jer radite prema televizijskom rasporedu, ali s filmskim budžetom. Bilo mi je divno!
Story: Produkcijska kuća Gaumont dala vam je mogućnost izbora lika koji biste voljeli igrati?
Glumce ne pitaju često takvo što, to se stvarno rijetko događa. Nije mi trebalo dugo da im odgovorim kako želim glumiti Arsènea Lupina. On je savršen lik za glumca. Zavodljiv je i pametan, igra nekoliko uloga i zahvaljujući njemu možete iskusiti razne avanture. Da sam Britanac, odabrao bih Jamesa Bonda, no kao Francuz biram Lupina. Kada odrastate u Francuskoj, znate tko je on, kako izgleda i što sve može napraviti. On je jedan od mojih heroja, a bio mi je najpoznatiji njegov prikaz u mangi. Naime, upoznao sam ga 80-ih godina u japanskoj interpretaciji koju je stvorio Maurice Leblanc. Kada sam se pridružio ovom projektu, ponovno sam pročitao sve knjige i pogledao filmske adaptacije. Najdraži mi je u interpretaciji Georgesa Descrièresa u filmovima i seriji koje su snimane 70-ih godina.
Story: Za razliku od Leblancova lika, vaš Assane Diop ne koristi šminku i maske kako bi stvorio novi identitet...
Razmišljali smo kako ostvariti njegove promjene identiteta u današnjem svijetu. Nismo mogli koristiti maske kakve su bile u ‘Nemogućoj misiji’ pa smo se odlučili za jednostavno rješenje. Assanea definiraju osjećaji nepravde i nevidljivosti te činjenica da ga ignoriraju. To je njegova trauma. Kako mijenja kostime i zanimanja, stapa se s okolinom. To sam u potpunosti prihvatio jer se s time mogu poistovjetiti. Kao televizijski komičar znam da su mi dovoljni kapa i naočale da bih promijenio identitet. Assane treba jako malo stvari da bi napredovao u društvu jer se danas ljudi više fokusiraju na ono što ljudi rade nego na ono što jesu.
Story: Kako se gradila kostimografija?
Dugo smo razgovarali s odjelom kostimografije jer smo znali da je oko ovog lika izgrađena bogata ikonografija. Morali smo stvoriti nešto novo, a istodobno ostati vjerni Lupinovu duhu. Nosi dugačak kaput kao posvetu njegovu legendarnom plaštu. Htjeli smo da nosi kapu i odabrali smo beretku kako bi bio elegantan i zadržao francuski štih, a tenisice Jordan 1 element su današnjice.
Story: Seriju otvara scena koja je snimljena u muzeju Louvre...
To je bilo ludo! Kada sam pročitao scenarij, pomislio sam kako nema šanse da je snimamo na stvarnoj lokaciji. Baš sam se iznenadio kada nam je Louvre otvorio vrata. Bili su vrlo fleksibilni i puni podrške pa sam se nakon pet dana osjećao kao kod kuće, kao da je to bilo koji drugi set - osim kada sam više od 15 minuta bio sam s ‘Mona Lisom’. Može li netko drugi reći da je bio na spoju s Mona Lisom?
Story: Prošle godine sudjelovali ste u prosvjedima pokreta Black Lives Matter, mijenja li se situacija?
Rasizam raste u cijelom svijetu i zato ne možemo govoriti samo o pojedinim državama. To nije problem Francuske, Grčke, Njemačke ili Italije, to je svjetski problem. Od početka znamo da to nije pošteno. Trebam li napustiti svoju zemlju da bih bolje živio? Tko ima odgovore? Nitko.
Story: Kako birate projekte u kojima glumite, jer igrali ste u holivudskim blockbusterima poput ‘X-Mena’ i ‘Jurskog praka’, ali uvijek se vraćate francuskoj kinematografiji?
Kao glumac puno toga želim reći i želim biti dijelom nekih tema. Volim svoju državu i našu kinematografiju. Kao umjetniku predivno mi je biti u filmovima koji ljude vode na putovanja užitka, volim ih zabavljati. Želim da nešto osjete, to mi je najvažnije. Mogu plakati, smijati se, razmišljati... važno je samo da nakon što su pogledali film, gledatelji prostoriju napuste malo drukčiji. Snimam razne filmove, ali svima je zajednička moja želja da potaknem ljude na neku akciju.
Story: Posebno ste ih potaknuli i dotaknuli filmom ‘Nedodirljivi’, kako se vaš život promijenio nakon tog projekta?
Sve se promijenilo. Imao sam više izbora, čak i kad je riječ o filmovima na engleskom jeziku. No morao sam naučiti engleski. Preselio sam se, više ne živim u Parizu nego u Los Angelesu. Promijenio se i način na koji gledam svoj posao jer sada imam više mogućnosti. Tražili su me više intervjua i sada znam da ljudi slušaju ono što drugi govore pa moram biti oprezniji. Dobro je što sam to shvatio jer mi na početku karijere nije bilo jasno kakve posljedice mogu imati riječi. Bio sam sretan što mogu nešto reći, sada znam da moram biti pažljiv kako se ne bi pogrešno protumačilo ono što govorim.
Story: Jeste li se promijenili kao glumac posljednjih deset godina, odnosno od dolaska ‘Nedodirljivih’ u kina?
Teško je to reći. Trebate pitati moje prijatelje, obitelj, suprugu, djecu. Mudriji sam jer mi je to cilj - biti mudar i bolje shvaćati svijet oko sebe. Nadam se da ću moći pokrenuti barem male promjene i u tome mi film može pomoći. Želim naučiti kako biti hrabar jer svi možemo biti hrabri na svoje posebne načine.
Story: Jeste li dvojili trebate li se preseliti u Los Angles 2012. godine?
Ne, nadao sam se da ćemo supruga i ja sinovima Alhadjiju, Sabahu i Tidianeu te kćerima Selly i Amani-Nour dati lijep dar, a to je izloženost novoj kulturi, uz onu francusku i senegalsku. Integrirali smo se u Ameriku i sretan sam zbog toga.
