Bivša HRT-ova voditeljica, 54-godišnja Mirna Berend, živjela je neko vrijeme u Zagrebu, ali ju je početak pandemije 'potaknuo' da se nakon 20 godina vrati u rodnu Petrinju i obnovi kuću koja joj je nastradala u Domovinskom ratu. Zatim se ondje trajno preselila, međutim, razoran potres koji je krajem prosinca zadesio Petrinju i okolicu uništio joj je kuću te se ponovno morala iseliti. Sad se na Facebooku napokon pohvalila da je kuću uspjela velikim dijelom obnoviti i da se konačno vratila u nju.
Gledam pukotine po zidovima, one će malo čekati
Objavila je fotografiju kuće uz koju je napisala: 'Tu sam ...konačno...dimnjak je zazidan i armiran. Krov je pokrpan. Već odavno su odvezli i krupnu i sitnu šutu. I sve uspomene ovakve i onakve, slomljene, bačene, odvezli su i to odavno. Gledam pukotine po zidovima, one će malo čekati da se istutnje svi ovi potresi. Morala sam se vratiti, zapaliti vatru u kaminu jer moram učiti. Ovo su neka nova iskustva'.
Moja magnolija je pustila svoje divne pupove
Navela je nadalje da se raduje prvom proljetnom cvijeću te da je zahvalna što je živa i kod kuće. 'Moja magnolija je pustila svoje divne pupove, narcise su otvorile svoje žute glavice, visibabe i jaglaci su obojile moje dvorište, japanska dunja je odlučila sve njih nadmašiti ljepotom cvijeta. Što mi preostaje. Eto, nitko od njih se ne sjeća potresa... ili se sjeća... Svejedno je ili baš usprkos njemu, opet su tu, u svoj svojoj ljepoti. Novi život se rađa i nije da okrećem glavu od grada koji se ruši nego okrećem pogled životu koji se rađa jer to je moj način preživljavanja tuge i boli. Pronalazak trenutka sreće', napisala je te nastavila.
Sretna sam i zahvalna što smo živi
'Trenutka sada....i ovdje....jer znam sve je to samo put...i na kraju njega sve će biti dobro...i lijepo....kao ovaj trenutak kada bosa gazim po travi moga vrta....u mojoj Petrinji ....koja se trese....i pati....i prolazi katarzu....a ja plešem na kiši koja rominja i znam.....sve će biti na kraju dobro....sad sam tu...opet sam doma....jer svaka moja stanica je povezana s ovom Kupom koja je bezbrižna....i samo teče....i sretna sam i zahvalna što smo živi....', napisala je i poručila da je sretna što bosa može gaziti po travi svoga vrta u Petrinji koja se trese pa je gradu uputila emotivne riječi.
'Evo me, grade moj, tu sam. Raširit ću ruke dovoljno velike da te grlim ranjenoga i da učim. I da ne žalim za nečim što je srušeno odavno i da slavim život, koliko god kompliciran bio. Sretna sam, tu sam, tu je moj dio Svemira', zaključila je.
