Nemirna krv hit autorice: J.K. Rowling više ne istražuje svijet čarobnjaka

Detektiv Cormoran Strike omiljen je među poklonicima kriminalističkih romana. Ranjiv, ali pronicljiv vojni veteran i njegova partnerica Robin Ellacott upuštaju se u najluđe avanture dok istražuju intrigantne zločine. Prva knjiga ‘Zov kukavice’ izišla je 2013. godine, a u Hrvatskoj je prošli tjedan u izdanju Mozaika knjiga objavljena peta knjiga iz serijala - ‘Nemirna krv’. Kao autor potpisuje se stanoviti Robert Galbraith, kojeg nikad nitko nije vidio, no svi već znaju da se iza tog pseudonima krije slavna J. K. Rowling, autorica hit-serijala o malom čarobnjaku Harryju Potteru. O novoj knjizi, ali i budućnosti Cormorana Strikea, sebi kao Robertu Galbraithu, pisanju općenito te pronalasku inspiracije Rowling govori u ovom ekskluzivnom intervjuu.

U romanima Roberta Galbraitha pokušavam svaki put osmisliti potpuno drukčiju radnju i već sam neko vrijeme planirala pisati o zaboravljenom slučaju. Teme koje roman problematizira - gubitak, udaljenost i razdvajanje - ovaj su se put jednostavno činile ispravnima. Knjiga prati zaboravljeni slučaj doktorice koja je napustila svoju praksu na kraju radnog dana i otada je nitko više nije vidio. Stoga se postavlja pitanje što joj se moglo dogoditi tijekom te kratke petominutne šetnje na putu do paba, gdje se trebala susresti s prijateljicom.

Story: Roman tematizira i misticizam, vidovnjaštvo i paranormalno. Zanimaju li vas inače te teme?

Iznimno me zanima uloga koju praznovjerje igra u životima ljudi i na ovaj sam način istraživala ljudsku tendenciju da, kada o nečemu nemamo mnogo saznanja, popunimo taj prostor vlastitim teorijama i nadama. Glavni istražitelj slučaja doživi slom i počne vjerovati da slučaj može riješiti oslanjajući se na okultne metode, što je ujedno i jedan od razloga zašto slučaj nikada nije bio riješen. On ostavio veliki nered za sobom pa Strike i Robin nailaze na vrlo neobičan snop bilješki.

Story: Koje ste još teme podrobnije istražili u ovoj knjizi?

Jedna je od glavnih tema poniranje u dubinu promjenjive prirode feminizma i različitih pogleda na poimanje ženskog spola te onoga što se od njega očekuje. Naime, nestala doktorica bila je strastvena feministkinja. Robin u knjizi navršava trideset godina i suočava se s pitanjem hoće li ikada imati djecu. Ljudi oko nje dobivaju djecu i ona se kao žena suočava s mnogim izazovima u ovoj knjizi - ona je najmlađa osoba u agenciji, ali na određeno je razdoblje postavljena na rukovodeću poziciju pa je nadređena puno starijim muškarcima od sebe koji vrlo vjerojatno vjeruju da ona ne bi trebala voditi grupne sastanke. Tu je i pitanje počinitelja ubojstva. Znamo da u priči postoji serijski ubojica, temeljen na osobi iz stvarnog života, Jerryju Brudosu koji je bio aktivan šezdesetih godina prošlog stoljeća. U romanu se razmatra i problematika mržnje prema ženama, dvoličnosti i mizoginije.

Story: Jedna verzija zločina koji se zbio u romanu ‘Nemirna krv’ dolazi iz usta svjedoka koji ima vrlo izvrnutu percepciju tog događaja. Smatrate li da su krimićima potrebni nepouzdani pripovjedači?

Mislim da se krimići obogaćuju ispovijestima svjedoka koji se ne mogu savršeno prisjetiti onoga što se dogodilo jer to iznimno nalikuje stvarnom životu. Primjerice, pamtim ono što u meni budi interes pa bih sebe vjerojatno svrstala u kategoriju nepouzdanih svjedoka. Iznimno jasno pamtim samo ono što me zanima, a to su ponekad samo sitni detalji, no jako sam nepouzdana kad je riječ o razdobljima i datumima. Zato imam nešto suosjećanja prema osumnjičenicima i svjedocima koji se baš i ne mogu prisjetiti s preciznošću onoga što su vidjeli.

Story: Dotaknimo se malo i televizijske adaptacije pisanog serijala. Čini li vam se da je na vaše viđenje Strikeova lika i način na koji o njemu pišete utjecala interpretacija Toma Burkea u BBC-jevoj ekranizaciji?

To me vrlo često pitaju, s obzirom na to da sam imala dovoljno sreće da su moja djela većinom ekranizirana, i najiskreniji je odgovor - ne. I dalje prilikom pisanja vidim svoju živopisnu verziju Strikea koju sam još odavno stvorila u glavi. Vjerujem da mi Tom (Tom Burke koji igra ulogu Cormorana Strikea) i Holliday (Holliday Grainger koja igra ulogu Robin Ellacott) neće zamjeriti što to govorim jer oboje puno ljepše fizički izgledaju od ljudi koje sam ja zamislila, ali tako je to na televiziji. Strikeov lik i dalje proizlazi s onog izvorišta u mojem umu gdje sam ga oduvijek stvarala. To ne utječe na činjenicu da u potpunosti obožavam ekranizaciju serije, a i sama sam uključena u njezino stvaranje kao producentica. Vrlo sam ponosna na televizijsku adaptaciju.

Story: Robin je proživjela štošta, no i dalje se izlaže opasnosti kako bi pomogla u rješavanju slučajeva. Što je čini tako hrabrom?

Ne možemo govoriti o hrabrosti ako niste zaista prestrašeni. Ako ne osjećate strah, onda zapravo niste hrabri, zar ne? Kako čitajući prethodni roman ‘Smrtonosno bijelo’, tako i novi ‘Nemirna krv’, nadam se da će čitatelji shvatiti da se Robin bori kako bi se vratila onoj verziji sebe koja je cijelo vrijeme trebala biti. Ona je oduvijek planirala baviti se nečim nalik ovome, no njezin je život bio potpuno preusmjeren jednim tragičnim događajem. Zato njezinu situaciju sagledavam kao da je izgubila pet godina, koje je provela s dečkom iz školskih dana za kojeg se poslije udala jer je to za nju predstavljalo sigurnu luku, a sada je promatramo kako se vrlo hrabro i proživljavajući određena iskušenja vraća sebi kakva je i trebala postati. Čini mi se da je Robin puno bolja detektivka nego što bih ja to ikada bila i ima određene vještine koje ja nemam, primjerice izvrsna je vozačica, a ja uopće ne znam voziti. Ujedno postoji i dio mojeg životnog iskustva koji sam utkala u njezin lik. Biti primoran učiniti baš ono što te najviše straši - to jako dobro razumijem i s tim suosjećam.

Story: Pitanje koje će sigurno zanimati mnoge čitatelje, a vjerujem da ga i očekujete, jest hoće li Robin i Strike ikada započeti i romantičan odnos?

Najiskrenije, smatram da su oboje emocionalno ranjene osobe. Robinina ranjivost ima poprilično očit uzrok koji je razotkriven već u trećoj knjizi kada priopći Strikeu što joj se zaista dogodilo - da je proživjela vrlo traumatično iskustvo koje je jako utjecalo na odnose u njezinu životu i njezin život općenito. Njegova je trauma također naizgled vrlo očita - ostao je bez noge, no on je i emocionalno razoren pa se u ovoj knjizi više osvrćem na njegovo neobično, poremećeno djetinjstvo. Oboje moraju najprije malo zacijeljeti rane prije nego što budu spremni - ili bolje rečeno prije nego što on bude spreman - imati onakav odnos kakav im većina čitatelja priželjkuje. U ovoj knjizi oni zasigurno poduzimaju oveći korak naprijed u tom smislu, no mislim da to nije onakav korak kakav bi neki čitatelji možda željeli.

Story: Stječe se dojam da Strikea privlači drama. On ne voli da stvari idu glatko, voli se kretati težim putanjama. Slažete li se s time?

On doista jest takav. Ponekad je teško biti pokraj takvih ljudi, koji se ne žele skrasiti i voditi staložen život. Strike si postavlja vrlo teška pitanja vezana uz to što zaista želi i u ovoj se knjizi zaista zaokuplja time u nekoliko navrata. Primjerice, prisustvuje rođendanu jedne starice i prođe mu kroz glavu to da nije siguran hoće li imati ikoga uz sebe ako doživi tu dob. On primjećuje da postoji određena privlačnost u staloženom životu, ali ga se i iznimno boji jer nikada pred sobom nije imao primjer uspješnog međuljudskog odnosa na koji bi se ugledao. To je njegov problem. Postavlja se i pitanje koliko je to uopće problem ako ga njegov način života usrećuje…

Story: Kad je riječ o vašoj imaginaciji i procesu stvaranja, započinjete li od ideje zločina, motiva ili s nekim od likova?

Najčešće započinjem s idejom na koji je način zločin izveden. Zato me često pitaju znam li tko je počinitelj kada počnem pisati, što je dobro pitanje jer znam da mnogo pisaca krimića piše sa sasvim drukčijih početnih točaka. No ja uvijek znam tko je počinitelj i kako je to učinio. U svakom romanu o Strikeu točno sam znala kako je zločin bio počinjen prije nego što sam počela pisati i od te bih točke počela razvijati priču. Primjerice, u romanu ‘Smrtonosno bijelo’ počela sam sa simboličnom idejom smrtonosno bijelog ždrijebeta i nastavila graditi priču na tome. Znala sam da će me radnja odvesti u ruralnije krajeve. To je ujedno i ukazalo na karakterne razlike između Strikea i Robin. Kako Strike zaista ne voli konje, a Robin je odrasla u Yorkshireu i imala žgoljavog ponija o kojemu se brinula, već je pri njihovu prvom susretu on doživljava kao priprostu građanku srednjeg staleža, ali ispostavi se da je ona mnogo više od toga.

Story: U knjigama o Cormoranu Strikeu može se naići i pregršt glazbenih referencija. Imate li određenoga glazbenika u glavi prije nego što počnete pisati ili vam ideje o glazbi dođe prirodnim putem tijekom pisanja?

U pisanju prethodna četiri romana glazbene ideje su mi dolazile tijekom tog procesa. Inače pišem vrlo sporo, što mi je ovaj put zapravo bilo olakšanje jer sam istodobno mogla raditi na još jednoj ili dvije knjige prije pandemije, za koju vjerujem da će mnogim piscima krimića biti pravi izazov, a jedino proučim kakva je glazba bila popularna u to vrijeme i što je sviralo na radiju. No s ovom je knjigom bilo drukčije jer sam htjela lik doktorice prikazati što realnijim čitatelju pa sam mnogo razmišljala o tome što bi ona slušala u to doba, koje bi izvođače voljela. Zatim sam proučila koji su albumi objavljeni prije nego što je ona nestala 1974. godine. Tada je izišao ‘Court and Spark’, album Joni Mitchell. Prije nego što sam počela pisati ovu knjigu prije tri godine, rekla bih vam da volim Joni Mitchell i da posjedujem album ‘Blue’, koji valjda svi imaju, te da znam još neke druge pjesme. No sada sam postala opsjednuta tom glazbenicom. Imam sve što je ikada snimila. Počela sam s albumom ‘Court and Spark’, a sada imam sve. To mi se nikada nije dogodilo - da na nešto naiđem u procesu pisanja i da se to zatim pretvori u moju strast. No njezina se glazba uplela u stranice knjige, a u procesu pisanja o Margotinoj ljubavi prema Joni Mitchell i sama sam se u potpunosti zaljubila u nju.

Story: Glumci Tom Burke i Holliday Grainger ne nalikuju fizički likovima koje ste zamislili, no koliko su im slični na druge načine ili se pak razlikuju od likova u vašoj glavi i kako su se saživjeli s ulogama?

Oboje su od početka izvrsni. Obožavam ih promatrati. Vjerujem da obavljaju izvrstan posao. Na ekranu to jesu likovi koje sam zamislila u ekraniziranoj verziji. Oboje vrlo dobro razumiju svoje likove i stvarno su veličanstveni u tim ulogama. Imala sam dovoljno sreće u životu promatrati snimanja i uvijek je fascinantno gledati izvrsne glumce kako obavljaju svoj posao. Mislim da su oboje sami iskrojili svoje uloge i odveli moje likove na neko drukčije mjesto. Uživam u promatranju toga kreativnog procesa. To nikada ne može biti točno onakvo kakvo je u knjizi, ali vjerujem da su ovo u suštini vrlo vjerodostojne adaptacije.

Story: Koliko vas grad poput Londona nastavlja inspirirati i poticati na pisanje? To je izvrsna lokacija za krimić.

London je savršena lokacija o kojoj možete pisati i jednako je izvrsna za smještanje krimića. Nema tog pisca koji bi ikada mogao iscrpiti London kao izvor lokacijske inspiracije. To je grad koji je prepun povijesnih slojeva i priča, od srednjovjekovnih ostataka do modernih nebodera, ima mnogo skrivenih kutaka i zakutaka koje imam priliku istraživati dok se pripremam za pisanje jer rijetko izmišljam lokacije - volim temeljiti sve u stvarnom Londonu. Prilikom istraživanja lokacije za ‘Nemirnu krv’ dobro sam proučila Clerkenwell, posebice njegov mali dio po kojem je moja izmišljena doktorica hodala onaj dan kada je nestala - taj dio poznajem kao vlastiti dlan, prehodala sam ga uzduž i poprijeko kako bih se uvjerila da se ono što sam zamislila ondje uistinu i moglo dogoditi. Istraživala sam puno i o samom Clerkenwellu. Volim cijeli taj proces istraživanja dok pišem romane o Cormoranu Strikeu, volim bolje upoznavati London.

Story: Možete li čitateljima otkriti što o nadolazećim avanturama Cormorana Strikea?

Sljedeći će roman biti puno drukčiji od ‘Nemirne krvi’. U ovom je romanu puno vremena provedeno u razgovorima sa starijom populacijom jer će Margot Bamborough, nestala doktorica, zauvijek imati 29 godina, ali svi koji su je poznavali i s njome surađivali u međuvremenu su ostarjeli. Sljedeći roman o Cormoranu Strikeu bavit će se puno mlađom populacijom - što će meni biti jako zanimljivo pisati jer jednostavno volim neprekidno unositi promjene u radnju - tako da će biti riječi o jednoj potpuno drukčijoj istrazi i nečemu sasvim novom.