Kad je u kolovozu prošle godine, u japankama i bermudama, s godišnjeg odmora iz Biograda došao u zagrebačku bolnicu Dubrava jer se nije osjećao najbolje, maestro Vjekoslav Šutej nije ni slutio da će mu liječnici priopćiti jako lošu vijest - da ima leukemiju.
- Došao sam autom 5. kolovoza, namjeravajući se vratiti obitelji na more odmah nakon pregleda. Hvala dragom Bogu što je bio praznik jer bih inače završio u Domu zdravlja i vjerojatno mi ne bi vadili krv. Liječnik u Dubravi rekao mi je da imam laganu upalu pluća, ali da će mi za svaki slučaj i izvaditi krv. Nakon sat i pol čekanja vratio se i rekao mi da su triput provjeravali i da, nažalost, nemaju dobre vijesti. Onesvijestio sam se - govori Šutej svoju potresnu priču.
Nekoliko dana nakon dijagnoze uputili su ga u Seattle, u najbolju svjetsku kliniku za leukemiju. Nazvao je prijatelja, proslavljenog tenora Joséa Carrerasa (kojem je ondje također transplantirana koštana srž) i opernog menadžera u Seattleu kako bi provjerili mogu li se ondje liječiti.
- Iako su naši liječnici jednako dobri kao američki, za Seattle sam se odlučio zato što ondje imaju 20 godina iskustva s nefamilijarnom transplantacijom, što je kod mene bilo jedino moguće rješenje. Naime, moja je sestra bila jedini mogući donor, ali samo sa 25 posto šanse da će transplatacija uspjeti, tako da sam sa suprugom Ivanom i liječnikom Zoranom Bogdanovićem sjeo na avion i već dan poslije dobio prvu kemoterapiju, što je bilo ključno - kaže naš proslavljeni dirigent koji je dva mjeseca proveo u bolnici, gdje je mnogo čitao, radio vježbe pozitivne energije, hranio um. Ostalih šest mjeseci proveo je u kući u Seattleu, gdje je u posljednjih deset godina mnogo radio pa mu je to gotovo postao drugi dom. Ono što mu je najviše pomoglo jest to što su s njim i suprugom bila i njegova djeca, Alemka, kći iz prvog braka te šestogodišnja Ema i trogodišnji Nikša.
- Naravno da bih bez njih bilo gotovo nemoguće ostati normalan u takvoj teškoj situaciji. Drago mi je i što su se od 1. prosinca pa sve do 15. siječnja (transplatacija koštane srži obavljena je 23. prosinca) u Seattleu izmjenjivali članovi moje i Ivanine obitelji - rekao je maestro kojem je posebno važno da uz njega budu njegova djeca. Oni će, kaže, trebati njegovu pomoć barem još dvadeset godina dok ne stanu na svoje noge, a za to mora biti zdrav. No osim podrške obitelji i pozitivnih misli kojih mu cijeli život nije nedostajalo, 57-godišnjem je maestru neizmjernu snagu dala i nevjerojatna hrvatska solidarnost.
- Primio sam stotinu e-mailova, pisama, telefonskih poziva od ljudi koje poznajem i potpunih stranaca. Moji Splićani, Matko Trebotić, Petar Selem, Zvone Radić pokupili su slike koje su imali kod kuće, organizirali aukciju i prikupili oko 150.000 dolara, organiziran je koncert na kojem je pjevalo šest-sedam najvećih opernih zvijezda današnjice, na čelu s mojim prijateljem Carrerasom. Došlo je šest tisuća ljudi kako bi mi pomogli! To je nevjerojatno. Pa kako da ne ozdravite uz toliko dobre volje i ljubavi?! - govori šef dirigent Zagrebačke filharmonije kojem je dirigentska palica jako nedostajala.
Unatoč tome što je na pola puta do pobjede nad bolesti, u lipnju će dirigirati ‘Operu pod zvijezdama’ na Šalati i koncert Filharmonije na Bundeku.
- Ne osjećam se još potpuno spremnim za dirigiranje jer osam mjeseci nisam ništa radio pa su mi mišići malo oslabjeli. No zato sada na vikendici kosim travu i radim druge fizičke poslove kako bi se vratio u kondiciju. Veselim se početku dirigiranja - priča Šutej čije će stanje do rujna, kad se vraća u Seattle, pratiti liječnici u bolnici Merkur. Neobično je to što je maestro prije bolesti imao krvnu grupu B negativnu, a sada, nakon transplatacije, ima A pozitivnu. Iako se ne osjeća drukčije zbog toga što tuđa krv kola njegovim žilama, kaže da je jedina promjena to što mu je kosa postala kovrčava.
- Ne znam ima li to veze s drugom krvi ili ne, ali sada sam kovrčav - govori Šutej i poručuje svima koji se nađu u njegovoj situaciji:
- Najvažnije je da odluče pobijediti! Moraš imati pozitivnu energiju, a ja u početku nisam razumio ni što to znači jer nisam poznavao drugu vrstu energije. Važno je ne odustati jer je život neobično lijep i važan. A tvoj je život važan i ljudima oko tebe, tvojoj obitelji.
