Ida Prester o odgoju sinova: 'Sve se pere i suši, a uspomene traju vječno'

Dvije godine razlike među djecom mnogim roditeljima zna stvarati probleme, posebice kada je u pitanju odnos među braćom i sestrama, ali to nije slučaj u obitelji 42-godišnje pjevačice i voditeljice Ide Prester Peševski i njezinog supruga Ivana koji imaju dvojicu sinova, četverogodišnjeg Ria i sedmogodišnjeg Roka. Kako se slažu, zašto im često organiziraju dječje zabave i kako provode zajedničko vrijeme, otkrila je za Story.hr Ida Prester.

Što ih najviše veseli kada su igre u pitanju?

Slobodna igra. Ne vole komplicirana pravila, natjecanja, treninge.. nikakva struktura im nije draga, zasad. Samo ih pusti u parku ili doma među igračke, sami će se zabaviti.

Jesu li više tipovi koji bi igrali igrice na mobitelima i kompjuterima ili se radije druže s prijateljima?

Roko bi radije prijatelje, a Rio se dosta zakačio na igrice kad je imao povrijeđene prste. Tada smo mu sve dali, samo da ne razmišlja o boli, pa se navukao. Sad bi i on prijatelje, ali bi u jednom trenutku da ga gledaju dok igra, pa to suzbijamo koliko god možemo.

Često za njih organizirate dječje zabave, druženja uz pizzu… Je li vam to naporno ili i vi uživate u njihovim zabavama?

Joj, ja to obožavam. I ja se sama vratim u djetinjstvo. Trudim se da im ostavim slobodan teren - nema veze ako se uprljaju i smoče.. sve se to pere i suši, a uspomene traju vječno.

Što je najluđe što ste smislili za dječju zabavu?

U lockdownu smo bili posebno kreativni, pa smo smišljali razne poligone za trke po kući, laserska polja od selotejpa, dvorce od stolica i jastuka... Ne treba njima puno, samo osnovna ideja, sve ostalo će sami.

Osmišljavate li im vi igre za društvo ili se sami zabave?

Sami, skoro isključivo. U igru se ne miješam dok me ne pozovu.

Kako rješavate dječje svađe ukoliko do njih dođe, posebice kada ih je više na okupu?

Ma s dečkima to ide baš lako. Malo razgovora i objašnjavanja i nastavljaju se igrati kao da se ništa nije dogodilo. Mislim da je s curicama teže jer dulje pamte.

Imate puno posla, ali se uz sve to stignete posvetiti djeci. Mnogi se zasigurno pitaju – kako?

Ne znam ni ja. To mi je ipak prioritet broj jedan. Radim puno, ali oko 16 sati sve prestaje i posvećujem se samo njima. U zadnje vrijeme zaspemo zajedno u pola 10 navečer, ne izdržim ni minute dulje. Jako je naporno biti dobar roditelj, posebno uz posao. Trudim se svim silama, ali me baš slomi navečer, nisam stigla ni epizodu ničega pogledati već mjesecima.

Kakav odnos njegujete s njima? Jeste li stroga majka? Što vam je najbitnije da usvoje kroz djetinjstvo?

Ma nisam stroga, uopće. Najbitnije mi je da se osjete sigurno i voljeno. Ništa drugo nije toliko važno. Samo bezuvjetna ljubav, bez toga dijete ne može. Priče o autoritetima i strogosti i redu... To nije za mene. Želim da me djeca slušaju iz ljubavi i poštovanja, a ne iz straha. To je teži način, gubi se puno više živaca na objašnjavanje, ali mislim da je dugoročno jedini ispravan. Iz našeg doma je batina odavno izašla, zapravo nije nikad ni ušla, a sigurna sam da neće ni prići vratima.

Je li im konfuzno živjeti na dvije adrese? Nedostaju li im prijatelji iz Zagreba kad su u Beogradu i obrnuto?

Ma oni se prešaltaju odmah, i s jezikom i s prijateljima. Imamo veliko društvo i u Zagrebu i u Beogradu, ljetujemo i zimujemo kolektivno nekoliko obitelji zajedno, miješana hrvatsko-srpska ekipa s klincima. Često se viđamo s našim malim Beograđanima - Bogi, Dacha, Ana, Đole... svake praznike smo tamo. To je pravo bogatstvo za klince, što više kultura, jezika i raznih ambijenata, to bolje. Ja to tako vidim.

Kada djeca odu na spavanje, kako se opuštate? Imate li neke rituale u kojima posebno uživate?

U zadnje vrijeme zaspem s njima u krevetu od premorenosti. To mi je najdraži i trenutno jedini ritual.