NEDA SE NE DA 'I dalje radim hitove, brinem o izgledu, a kolege odustaju'

Godinama vlada glazbenom scenom, a nastupi i kontakt s publikom trenutačno joj jako nedostaju. 70-ogodišnja pjevačica Neda Ukraden u razgovoru za Story.hr otkrila je čime se tenutačno bavi, kako je zaokupila vrijeme, a s nama je podijelila i zanimljivosti iz početka svoje karijere.

Jeste li krenuli s nekim novim aktivnostima i hobijima, kako ispunjavate vrijeme dok nema koncerata? Kako se nosite s izolacijom?

Nekome tko je pedeset godina navikao putovati i održavati koncerte diljem svijeta nije nimalo lako podnijeti svu ovu neaktivnost, odsustvo publike, izostanak druženja, koncerata, snimanja. Ipak, dobro je da sam pronašla vrijeme da počnem pisati autobiografiju, svoj roman života, jer sam da se dugo spremala za to, da zapišem sve
one lijepe, zanimljive stranice moje privatne, ali i profesionalne biografije. Upravo završavam razdoblje do 1992. godine.

Često ste u medijima spominjali kako vas zbog nemogućnosti nastupanja brine financijska situacija. Kako gledate na to nakon što je prošlo više od godinu dana od početka pandemije?

Ne vjerujem da više uopće postoji čovjek koji razmišlja da je to normalno i da je u redu da tisuće ljudi – glazbenika, umjetnika i njihovih obitelji ispaštaju jer im nije dopušteno baviti se svojim poslom za koji su kvalificirani, od kojega žive i koji najbolje rade. Trinaest mjeseci bez nastupa i primanja za većinu ljudi koji nemaju basnoslovne honorare ni visoka primanja od digitalija i autorskog rada sigurno je velika tragedija. Mislim da će mnoge obitelji to jako pogoditi, ako ne i dovesti ih do raspada, kao i da će mnogi muzičari promijeniti zanimanje i odustati od glazbe.

Što kažu vaši kolege, kako se oni snalaze u ovim neizvjesnim vremenima?

Kako tko – ovi s visokim honorarima i primanjima od YouTubea manje su osjetili posljedice ove pandemije na život od onih koji isključivo žive od nastupa. Znam dosta glazbenika koji  su napustili glazbu i zaposlili se u nekoj drugoj industriji.

Nemogućnost nastupanja sigurno vam je teško pala i zbog vaše vjerne publike. Iza vas su godine zavidne karijere, a vaši hitovi pjevali su se na mnogim zabavama. Možete li se prisjetiti samih početaka, jeste li u počecima karijere pomišljali da ćete postati velika  zvijezda? Tko vam je bio najveća podrška?

Nikada, ni u najskrivenijim snovima, nisam mislila da ću biti pjevačica, to jest da će mi glazba, koncerti i snimanja ispuniti cijeli život i postati glavno zanimanje. Obrazovala sam se za sasvim drugu karijeru, diplomirala sam pravo i engleski jezik i književnost, ali život je izrežirao neke događaje i ispisao stranice moje sudbine na sasvim neočekivan i uzbudljiv način. Roditelji su bili moja najveća podrška, od tih ranih gimnazijskih dana kad
sam prvi put zapjevala u Sarajevu na festivalu 'Vaš šlager sezone' pa do njihove smrti. Pomogli su mi oko podizanja mog djeteta i bez njihove pomoći sigurno se ne bih mogla baviti ovim poslom tim intenzitetom.

Što vam je bilo najteže na putu do uspjeha?

Najteže su mi padala izbivanja iz kuće dok mi je dijete bilo malo. Ta grižnja savjesti što nisam uz nju stalno me pratila, ali nastojala sam uvijek da uz roditelje čvrsto držim konce njezina odgoja i školovanja.

Vaše hitove danas znaju starije i mlađe generacije te se vesele svakoj novoj pjesmi. Možemo li uskoro očekivati nešto novo?

Sretna sam što imam brojnu i generacijski različitu publiku – netko će se pronaći u pjesmi 'Zora je', netko 'Na Balkanu', a netko u pjesmi 'Na pola puta'. Nastojim birati nove suradnike sa svježim temama, idejama, aranžmanima i produkcijom. U danima iza nas snimila sam čak tri nove pjesme, jako zanimljive kvalitete, uzbudljive i potpuno različite. Djelo su tri autora iz tri države. Jako mi je drago da su mi gotovo istodobno stigle
kao prijedlog te lijepe pjesme. Miro Buljan, Mirko Šenkovski Geronimo i Nemanja Antonić provjereni su hitmejkeri i s dvojicom od ovih autora sad prvi put surađujem pa mi je svojevrsni izazov. Snimili smo i videospotove, a pjesme će se naći na novom albumu koji planiram objaviti već u lipnju.

Osim što vaši obožavatelji vole vaše pjesme, mnogi vas hvale na račun izgleda i govore kako bi vam na tome mogle pozavidjeti upola mlađe kolegice. Možete li nam otkriti tajnu uspjeha mladolikog uspjeha?

Na izgledu mogu zahvaliti svojim imoćanskim genima i ljepoti svojih roditelja, ali i mojemu trudu da sve to što mi je majka ostavila – lijepu i zahvalnu građu, očuvam što je moguće više. Nije to lako. Vjerujte da su svakodnevni rad i vježbanje, vođenje računa o prehrani i vedrini duha te sretna obitelj i te kako zaslužni za to. Njega i povremeni odlasci u salone s najmodernijim neinvazivnim aparatima također su jako djelotvorni. Ali silikoni, umjetni umeci za kosu i općenito umjetni izgled nije standard ljepote i tome nikako ne pribjegavam.

Naravno, nastavno na prethodno pitanje, često su prisutni i komentari dežurnih kritičara. Reagirate li na negativne komentare ili se ne osvrćete?

Svjesna sam da sam žena kojim izgledom i stavovima razbija uvriježene predrasude o starosti, o ljepoti u 'izvjesnim godinama', o tabuima iza koji se često krije i zavist i nezadovoljstvo vlastitim životom. Moja misija kao javne osobe je da svim ženama dam podršku, da svojim osobnim primjerom pokažem da možemo kad hoćemo biti lijepe i sretne, potpuno neovisno o tome koliko nam je godina.

Za kraj, imate li neke planove za ovu godinu? Što ćete prvo učiniti kada pandemija završi, čemu se nadate i što očekujete?

Naučila sam, ma koliko god da je teško, da se ove godine suzdržim od prevelikih i čvrstih planiranja. Znam da svi s neskrivenim nestrpljenjem čekamo kakav-takav povratak u real life, u život kakav zaslužujemo – prije svega ispunjen radom, druženjima, koncertima i putovanjima. Spremam se i nadam se da će se održati CMC festival u Vodicama, za koji imam krasnu pjesmu Mire Buljana 'Gdje ćemo za praznike'. Vjerujem da ćemo dotad dovršiti i album i da ćemo ga promovirati upravo na tom lijepom festivalu kojemu se svi radujemo.